Biće nam bolje kad mi budemo bolji

2
4025
Photo credit: WordPress.com

Juče me je jedna žena podstakla da napišem tekst…. Kupovala sam nešto u pekari, ona zatraži nešto posno, prodavačica joj reče da je to što je uzela sa popustom, jer uz to može da dobije za 1 dinar još i 1 jogurt. Žena se nasmešila i savršeno mirno i ljubazno rekla. „Ne, hvala“. Pa mislim se: „Dete moje, ako ti traži nešto posno, što joj nudiš mrsno?“, al` pomislih, valjda je to rekla rutinski… Al` – nije rutina. Prodavačica se okrenula (a slatka je, obična, prostodušna, dobra), pozvala kolegu i rekla: „Džabe pitam, niko neće“. Nasmejah se. Htedoh da kažem da pitaju ove koje ne poste, zašto oni da kupuju jogurt, al` odćutah. Valjda gazda zna šta radi. Uzeh pitu od heljde sa brokolijem i spanaćem, cmok, prste da poližeš. I odoh da čekam tramvaj.

Post je. I skoro svi poste

Šest tramvaja skrenulo desno, a meni treba onaj što ide pravo. Iskupi se narod, svi pričaju u glas. Neko mobilnim, neko između sebe, buka da te Bog sačuva. Ali ne ona buka od vesele nekontrolisanosti. Naprotiv. Zebnja. I neposivo nezadovljstvo. Nezadovoljstvo prevozom, školom, izborima, gazdom, patikama, tretmanom mame u bolnici, likvidnošću, vaskršnjom jelkom od prošle godine, molerom, opštinom, Oću da umrem od tog crnila. Čujem i da je dan ležanja u mrtvačnici hiljadu dinara. A tramvaja nema, pa nema. Jedan čovek reče, više za sebe: „E, deco moja, ovo se nekako mora razrešiti. Ovo ne valja. Da ste čitali poslanici Patrijarha Varnave – znali biste“. Pa nisam čitala. Dođem kući i potražim…

Dok sam tragala, naiđem na sadašnje događaje u našoj Crkvi. Menja se ustav SPC. Smanjiće se broj vladika, kažu. Super. Biće nam skromnije, znači. Šalim se. Svi bi da postanu mitropoliti. Na kladionici se traži kvota za vozilo kojim će posle Sabora da idu na posao, da l` će tako unapređeni da unaprede i kola, il` jok. I nećemo više da se okupljamo oko Boga, nego oko episkopa, kao oko pape, Bože me prosti. Tako pročitah. Mitropolije će da budu tamo gde nije srpska država, kažu, a biće ih svuda. Beograd će da se deli na Voždovačko-vinčansku episkopiju i N. Bgd-Munze. Patrijarh će svuda da postavi ljude iz svoje bivše episkopije za starešine nama, Beograđanima. Ne znam… Al` vidim da je počeo baš marljivo. Postavlja, dovodi, dovodi… Ne žalim se. Nego čujem u crkvi. Narod se žali. Beži iz jednog hrama u drugi. Ja, jok. Iz jednog sam pobegla glavom bez obzira, vidim – svuda isto, pa sam tu gde sam.

Da Vas podsetimo:  Kada ćemo se dozvati pameti

Da vidim kakav je bio taj Patrijarh naš koga su otrovali. Evo dela teksta Patrijarha Varnave, a ostatak teksta ćete naći sami, ako vas bude interesovalo:

„ … Jedna je nesreća naša u degeneraciji razuma a druga u degeneraciji morala. Intelektualna i moralna degeneracija — to su ti mračni i gradobitni oblaci, koje prenosimo iz Stare u Novu godinu. Bolje ćete me razumjeti kad vam kažem: naši vlastodršci izgubili su i pamet i poštenje.

A da su izgubili pamet pokazuje njihova nedosljednost i protivrječnost u načinu kako oni čuvaju ovu preskupu državu i kako vode naš mučenički narod. Zovu se nacionalistima — i to bi zaista trebali da budu kao i svi građani ove zemlje — međutim prave pakt sa crnom internacionalom, i puštaju ovu da do srži zatruje naš zdravi svetosavski nacionalizam. Tako su naši vlastodršci i nacionalisti i internacionalisti u isto vrijeme. Može li to biti? Kako se te dvije suprotnosti dadu izmiriti u našoj državi? Svim silama naši vlastodršci gone jednu a grle drugu internacionalu, gone crvenu, a grle crnu. Zar obe nisu podjednak otrov za našu mladu državu i za naš zdravi narodni organizam. Naš narod biblijski je izrekao onu poslovicu: „Kad Bog hoće nekoga da kazni, prvo mu pamet uzme“.

Ova sveta riječ obistinjava se potpuno na našim vlastodršcima. Bog uzima pamet onima koji su nepošteni i nemoralni, pa bili to mali ili veliki ljudi. To svjedoči i Božji apostol Pavle kad govori o paganskim Rimljanima: „Zato što bijahu nemoralni i ne mariše za istinu Božiju, zato ih predade Bog u pokvareni um da čine ono što ne valja“ (Rim. 1, 28).

Ja se pozivam na sve vas kao svjedoke, da je zaista korupcija zahvatila naš život. He gleda se ni karakter ni poštenje nego se sve cijeni prema partijskoj boji i prema partizanskoj revnosti. He nagrađuje se činovnik prema savjesnom radu nego prema uslugama partiji. Od glasanja za ovoga ili onoga zavisi sudba ljudi, zavisi sreća ili nesreća svih činovnika i njihovih porodica. Obećanja, koncesije, bakšiši, to su savremene metode kojima se lome karakteri u jednoj naciji koju nijesu mogla slomiti ni zavojevanja, ni okupacije, ni interniranje, ni sve inostrane tiranije niti dugovječna robovanja.“

Da Vas podsetimo:  Prepiska Save i Brnabe

Ne mogu dalje. Tako i Tin Ujević napiše „Naši dani“… A ja pišem plitko, ženski, sa akcentom na raskrinkavanje, što mi nije cilj. Ne smemo mi ni na koga da upiremo prstom. Ne sme se to u pravoslavlju. A i ne vredi. Možemo samo da menjamo sami sebe. Patrijarh Pavle je rekao „Biće nam bolje, kad mi budemo bolji“ i „Pomoći će Bog, ako imadne kome“… Ima. Ima. Menja se narod. nema ko ne posti. Jogurt jok. Pune su i crkve… Sve su to promene. Promene u nama. A to je sila.

Kad je ovo pisao Patrijarh Varnava? 1937. Te godine se i upokojio. Otrovali ga. Dve godine kasnije Nemačka je krenula…

Prema tome – dabome…

Perla

blogfrket.blogspot.rs

2 KOMENTARA

  1. Perla, odlican tekst ! Hvala. I pitak, i bistar, i iskren.
    Ja licno ne postim ali cenim one koji poste. Za to treba volje i snage.
    A sto se tice novog Ustava SPC i promena u Crkvi, ja bih bio sretan
    kad bi nasi episkopi prestali da nose krune i da se kite kao bozicne jelke.
    Kad bi prihvatili da su samo obicni smrtnici kao i svi mi. I da je rec vaznija od odela.

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime