Biti dobar političar

1
164

Dobar političar nije samo dobar govornik koji mnogo obećava („jagnjeća brigada“), već i veliki radnik koji daje sve od sebe da ispuni ono što je obećao narodu. Pravi političar je i moralan (savestan, mudar) i sposoban

Nikola Varagić (Izvor: srbin.info)

Političar koji nije intelektualac i ništa ne zna o ekonomiji, a voli pare i da mnogo priča i obećava i da se za sve pita, nije pravi ili dobar političar (državnik). Šta su odlike pravog ili dobrog (za opšte dobro) političara (državnika)?

Prva odlika je mudrost (mudri ljudi su moralni ljudi). Druga odlika pravog političara je preduzetnički duh (radne navike i sposobnost za organizovanje i upravljanje). Treća odlika dobrog političara je hrabrost (da uvek kaže svoje mišljenje bez obzira na cenu, da zastupa interese naroda koji predstavlja i da bude spreman na žrtvu). Četvrta odlika je služenje Bogu i narodu – dobar političar služi kao poslednji (nije se udaljio od naroda, od običnih ljudi). Mudri, sposobni, hrabri i smireni ljudi bave se raznim zanimanjima ili profesijama, a najmanje politikom, kao političari. Takvih ljudi nema mnogo ni van politike, zato je u svim profesijama došlo do pada kvaliteta. A to se događa zato što je takvih ljudi najmanje u politici, na vlasti. Loši političari su bolji u osvajanju vlasti (više je žele) od dobrih političara (dobrih ljudi, koji se ne guraju da budu prvi). Loš političar je uspešan jedino ako je mera uspeha dolazak i održavanje na vlast.

Dobri ljudi moraju da uđu u politiku i da vladaju. Inače dolazimo do tačke bez povratka – ostajemo bez kritične mase za promene na bolje. Ne sme da se dozvoli da se narod toliko zaglupi i pokvari da ne može da razlikuje dobre i loše političare, ili da ne može više da razlikuje dobro i zlo. To se dogodilo, na primer, u austrijskom narodu, koji je u dva svetska rata bio na strani zla. Kao da ništa nisu naučili iz dva svetska rata, austrijski narod je opet na pogrešnoj strani istorije – kad se u svetu ukidaju mere, Austrija jedina u Evropi uvela obaveznu vakcinaciju, jer većina Austrijanaca to želi. Austrija je u 18. veku sprovela racionalističke reforme i prva je u Evropi počela da zatvara manastire (neki manastiri su postali pivare). Da li su posledice toga uloga Austrije u „osovini zla“ i sada kovid fašizam? Da li je bolje stanje u Nemačkoj? Da li je otac Klausa Švaba, osnivača Svetskog ekonomskog foruma, bio saradnik nacista? Da li su Švajcarci bolji pošto se u Švajcarskoj na zahtev građana održao referendum da se uvede Covid-Ausweis i većina Švajcaraca glasala je da se uvede Covid-Ausweis? Šta se dogodilo tim narodima?

Da Vas podsetimo:  EXPO 2027 = Skok u bunar

Mudri i moralni ljudi su duhovna bića („siromašni duhom“). Šta je hrišćanska crkva bez monaštva? Naravno, to ne znači da svaki hrišćanin (ili svaki čovek) mora da bude monah, nego koliko manastiri odnosno asketizam znači za razvoj duhovnosti naroda. Iz te duhovnosti rađaju se, iz naroda, najbolji predstavnici naroda. U pravoslavnim crkvama monaštvo je opstalo i za vreme komunizma. To je temelj duhovnog preporoda. Pravoslavne crkve su obnavljane nakon kraha komunizma, a katoličke i protestantske su se pretvarale u noćne klubove ili prodavale eparhijama pravoslavnih crkava u dijaspori. Srbija nema jake banke, ali još uvek ima prave duhovne centre i duhovnike. To je danas mnogo važnije razvijati, nego „četvrtu industrijsku revoluciju“ Svetskog ekonomskog foruma.

Narod više ne ide u crkve i narod se ne obrazuje u školama, nego preko medija (koji su pod kontrolom onih koji uništavaju i crkvu i obrazovni sistem i uglavnom promovišu antihrišćanske vrednosti). I srpski narod može se toliko zaglupeti i pokvariti da Bog to neće moći da ispravi. Međutim, srpski narod ima jak duhovni temelj – srpski narod je zavetni narod. Zato (možemo da) se nadamo da će se među kliricima pojaviti generacija duhovnika, a u narodu (iz naroda) generacija državotvornih političara (intelektualaca i preduzetnika), ili obrazovati nova vladajuća elita, koja će da reši krizu autoriteta i pokrene duhovno-moralni preporod srpskog naroda i razvoj ekonomije Srbije.

U tom smislu, mene su oduševili Kanađani koji su protestvovali protiv kovid fašizma i Trudoa. Kanada je ogromna država, iz više regiona krenuli su „konvoji slobode“, svi su u isto vreme stigli u glavni grad. Uz put su prikupili skoro 10 miliona dolara, koje su im oduzeli, ali su odmah preko druge platforme prikupili opet oko 10 miliona dolara, a onda su prešli na alternativne kanale. Kad je policija u Otavi počela da oduzima od vozača kamiona gorivo, građani Otave donosili su u kantama gorivo, ali je svaki drugi ili treći imao prazne kante, pa policija nije mogla sve da proveri. Kad su razbili jednu blokadu, nastale su nove blokade. Kad su zamrzli račune u bankama organizatorima ili donatorima „konvoja slobode“, veliki broj građana odmah je povukao novac iz banaka pa su banke tražile od premijera da ukine te mere. Proteste su vodili bivši oficiri vojske i policije, koji su ulivali poverenje tako da je sve bilo dobro organizovano i bez nasilja i incidenata (ako se ne računaju divljački napadi policije na građane). Kad bi srpski narod imao samo malo te racionalnosti Kanađana, pored duhovnosti koju Kanađani mogu samo da sanjaju (tu su bliži Germanima), za srpski narod bi samo nebo bilo granica.

Da Vas podsetimo:  Koja je ZEMLJA NAJSREĆNIJA NA SVETU i gde je Srbija

Bez preduzetničkog duha dela ne prate reči. U poslednjih 70 godina samo je Zoran Đinđić pokušao da razvije preduzetnički duh, ali nije imao taj duh i to nije bilo ozbiljno. Još manje je uverljiv Aleksandar Vučić koji imitira Zorana Đinđića. Sa druge strane, imali smo intelektualce poput Dobrice Ćosića ili Vojislava Koštunice koji se uopšte nisu bavili ekonomijom i nisu imali sposobnost za organizovanje – i nisu mnogo postigli. Aleksandra Vučića može da pobedi samo neko ko je bolji menadžer i daje nadu građanima da će biti ekonomske stabilnosti i razvoja (novih puteva, bolnica, škola, većih plata i više posla). Zbog toga je proruski deo opozicije dosta slabiji od proevropske opozicije i vlasti – patriote se više bave istorijom, a neki i teorijama zavere, nego ekonomijom i organizacijom. Možda je to razlog i zašto nema sloge među rodoljubima i rusofilima?

Narod traži političare koji će brinuti o svakodnevnim životnim potrebama običnih građana i „sitnicama koje život znače“, o kojima do sada nijedna vlast nije brinula, zbog čega toliko građana odlazi iz Srbije. Loši političari mnogo govore o prošlosti (kao da su istoričari), ili šta bi radili u budućnosti, ali sve ostane na rečima i zato im je slab učinak (za opšte dobro, državu i narod) u sadašnjosti, „ovde i sada“, i za sve krive druge. Dakle, političar mora da ima i istorijsku svest i viziju i mora uvek da bude „ovde i sada“. Pravi političar je i intelektualac i preduzetnik. Dobar političar ne bavi se samo geopolitikom, nego i „sitnicama koje život znače“ običnim građanima ili za dobro funkcionisanje svih sistema države i zato uvodi pozitivnu selekciju. Pravi političar je državnik koji ima dugoročni plan, koji ostvaruje u fazama, čuvajući narod što više.

Da Vas podsetimo:  Srbija će čuvati ćirilicu u muzeju umesto u javnom životu

Dobar političar nije samo dobar govornik koji mnogo obećava („jagnjeća brigada“), već i veliki radnik koji daje sve od sebe da ispuni ono što je obećao narodu. Pravi političar je i moralan (savestan, mudar) i sposoban (vredan) čovek.

autor:Nikola Varagić

https://stanjestvari.com/

1 KOMENTAR

  1. Kakav treba biti političar općenito, u bilo kojoj drzavi i društvu u normalnim uvjetima, lijepo nam je opisao Nikola Varagić. Naš problem jeste u tome, što kod nas, već dug period vremena nema tih „normalnih uvjeta“ ! Poslije kraha komunizma bivša SFRJ ušla je u gradjanski rat. Glavni pokretač ratova u bivšoj drzavi bili su stranci……… oni koji su pobjedili u hladnom ratu i srušili komunizam.
    Isti su priznali secesionističke drzave i krojili sudbinu svima iz bivše SFRJ. Do ciljeva koje nisu ostvarili
    bombardovanjem SRJ, došli su organiziranjem petooktobarskog puča ! Taj “ peti oktobar “ je još uvjek u toku. Strane ambasade su hiper aktivne, a nama vladaju ucijenjeni i ucviljeni političari, koji svoju poziciju, najviše mogu zahvaliti tom vanjskom faktoru. Iz tih razloga, od napisanog teksta, bar za sada ,nazalost nećemo imati koristi. Ličnosti koje je Nikola opisao kao pozeljne, u našim uvjetima nemaju šanse ni da se predstave , a time niti da budu prepoznate. Naš najveći trenutačni problem je riješiti se “ ucijenjenih i ucviljenih veleizdajnika“ i dostići nivo da šansu dobiju “ Nikolini“ kandidati……

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime