Ako mi podanici volimo Srbiju, a volimo, onda moramo pohvaliti ministra unutrašnji poslova, koji je izjavio: „… da je borba protov organizovanog kriminala i korupcije prioritet MUP, i da su od 2017. do maja 2019. godine ostvareni značajni rezultati u toj borbi“. Verovatno smatra da su rezultati te borbe, zadivljujući, jer se ne izlazi pred novinare i podanike sa nekim sitnicama: „Procesuirano je 500 slučajeva krivičnih dela uzimanja i davanja mita, 56 slučajeva trgovine uticajem, 100 slučajeva krivičnih dela povezanih sa javnim nabavkama i 239 slučajeva pranja novca“. Naveo je i sledeće primere: „… u tom periodu zaplenjena su 42 stana, 11 kuća, hotel, pet poslovnih prostora, nekoliko hektara zemljišta, 32 vozila i jedno plovilo“.
Neverovatno, ali istinito, ministar ne zna za najveću krađu (kriminal i korupciju) nekretnina u dva stoleća, zato je ministru, koji se lavovski bori protiv krminala i korupcije, potrebna pomoć nas podanika, tako što mu „otkrivamo tajnu“, da su razne vlade i predsenici stambenih komisija u vreme SRJ, a posebno nakon nestanka DZSCG, počinile krivično delo, otele su i zaplenile 365 stanova, 37 vila, kuća, 350 miliona za karedite i hiljede kvadarata poslovnog prostotra – celokupni Stambeni i poslovni fond saveznih organa. Srbija se proglasila naslednicom i taj ogromni stambeni fond, kojeg su stvorili zaposleni u saveznim organima, utopila u Stambeni fond Srbije, odnosno Vlada Srbije je raspolagala sa tim stambenim fondom (po Zakonu Vlada nema pravo da se bavi nekretninama), otevši ga od Republičke direkcije za imovinu (u više od 60 dokumenata, koje poseduju oštećeni i ne samo oštećeni, nalazi se i dokumenat, dopis, tadašnjeg direktora Direkcije, koji je obavestio oštećene da sa tim stambenim fondom ne razpolaže Direkcija, uputivši oštećene da se obraćaju Generalnom sekretarijatu Vlade).
Više od dvadeset godina, oštećeni su, o toj krađi, obaveštavali i dostavljali kompletnu dokumentaciju svim predsednicima, predsednicima vlada, ministrima, predsednicima stambenih komisija, Višem javnom tužilaštvo, Savetu za borbu protiv korupcije, Agenciji za borbu protiv korupcije, predsednicima Parlamenta i poslanicima u više saziva, zaštitnicioma građana, predstavnicima EK, vodili i vode sudske postupke.
Sve navedene institucije su odgovoreile oštećenim, njihovim advokatima, zaštitniku građana, „da su dokumentaciju uputili Višem javnom tužilaštvu“, koje do današnjeg dana nije pokrenulo nijedan krivični postupak, iako je obećavalo da će pokrenuti. Oštećeni su pokrenuli disciplinski postupak (upućen Državnom veću tužilaca) protiv predsednika Višeg javnog tužilaštva Nataše Krivokapić i njenog zamenika Aleksandre Grbović, koje su u pisanoj formi godinama obmanjivale, pre svega oštećane, a onda mnoge institucije, posebno Ministarvo pravde i MUP, da će pokrenuti krivične postupke. Državno veće tužilaca, od 22.12.2017., sve do danas, nije pokrenulo disciplinski postupak, a nije se ni udostojilo da odgovori, što spada u drskost i nemoral u radu.
Oštećeni i njihovi advokati su održali više konferencija za štampu, objavili stotine tekstova u svim masmedijima. Posebnu pažnju izazvao je Feljton u 5 nastavaka, objavljen u „Svedoku“, „Vidovdanu“, SRBskofBReporteru, Glasu dijspore, nekim lokalnim listovima u Srbiji, u kome su navedna imena i prezimena počinilaca, koje su stanove i koje kvadrature prisvojili, neki i po tri stana, o čemu svedoči dokument br 01-13/–2001.- radi se o Inspekcijskom nadzoru u Komisiji Savezne vlade za stambena pitanja, Komisiji Savezne vlade za administrativna pitanja i Saveznoj direkciji za imovinu, u vezi sa davanjem stanova u zakup na neodređeno vreme, davanju stanova na određeno vreme za službene potrebe (dok nekom funkcioneru traje mandat), davanjem u zakup poslovnog prtostora, dodelom stambenih zajmova.
Zaštitnici građana, prethodni Janković i sadašnji Pašalić, obećavali su da će zaštititi više od 400 oštećenih. Međutim sve je ostalo na obećanju. Uvereni smo da je sadašnji zaštitnik građana Pašalić pokrenuo to pitanje, odnosno obećao je „da će u roku mesec dana dati odgovor“. Kritički se osvrnuo na rad Višeg javnog tužilaštva i predsenika tog Tužilaštva. Verovatno mu je neko od silnika zapretio da se ne bavi tom velikom krađom i korupcijom, kao što svojedobno nije dozvoljeno pokojnoj Verici Barć, koja je bila predsednik Saveta za borbu protiv korupcije, da taj problem stavi na dnevni red tadašnje Vlade, što je oštećenim saopštila sa suzama u očima. Taj veliki borac protiv korupcije, borac koja je zadužila Srbiju, kao predvodnik borbe protiv korupcije, Verica Barać, kritikovala je Pravosuđe i kako je izjavila, „katastrofalno lošu reformu Pravosuđa“.
Uzorni ministar Stefanović je obećao da će se nastaviti borba protiv organizovanog kriminala i korupcije. Međutim, njegova borba i MUP-a ostaće prazno slovo na papiru, jer je Pravosuđe u teškom stanju (sudovi ne poštuju ninstituciju razumni rok, pod kontrolom su izvršne vlasti, nestručnost sudija, milionski broj nerešenih predmeta u maloj Srbiji, sudije su zaduženi sa velikim brojem predmeta, tako da zakazuju po jedno ili dva ročišta godišnje, žale se da ne stižu da pročitaju predmet pre rasprave, a u najtežem stanju je Više javno tužilaštvo i dr).
Na loše stanje u Pravosuđu već 12 godina, u svim godišnjim izveštajima, upozorava Predstavništvo EK. Nedavno je na to upozorio Predsednika Srbije šef Predstavništva, njegova ekselencija Sem Fabrici (Srbiji će biti potrebno, sa ovakvim Pravosuđem, najmanje stotinu godina da zatvori poglavlja 23 i 24, prim. KKS). I u ovom kontekstu poptrebno je ponoviti da Više javno tužilaštvo ne pokreće krivične prijave, na koje ukazuje ne samo MUP, već i druge institucije, građani, masmediji, a posebno Predstaništvo EK.
Da je sve navedeno tačno, potvrdio je Nikolić dok je bio Predsednik. Naime, Nikolić nije potpisao Zakon o posebnim uslovima prodaje nepopkretnosti, jer je bio u suprotnosti sa Ustavom (čl. 84). Vratio ga je u ponovnu proceduru. Međutim, Skupština ga više nije stavila na dnevni red, što je dokaz da se radilo o prevari i nedopustivom ponašanju najviše institucije u zemlji), već je Vlada Srbije, prepolovljeni, bolje rečeno ostatke toga stambenog fonda, vratila Republičkoj direkciji za imovinu, da te ostake stavi na javnu dražbu, iako su ih zaposeli oni koji na to nisu imali pravo. Ne zna se da li je izvršena dražba. Masmediji, posebno list Politika, objavili su neka poznata imena kojima je neustavni zakon trebalo da omogući da zaposednute stanove, vile, kuće, poslovne prostore, otkupe (po minimalnoj ceni), uknjiže, kao vlasništvo – jedan kroz jedan. Među poznatim imenima, osim raznih Vučelića, „jedna vila je data na raspolaganje, odnosno u vlasništvo strancu Mohamedu Dahlinu, koji je lični savetnik prestolonaslednika Abu Dabija“, o čemu je tada svedočio list Politika. Na pitanje da li je Mohamed u međuvremenu postao vlasnik vile i ko je postao vlasnik, vila, kuća, stanova, poslovnih prostora od naših mohameda, trebalo bi hitno da odgovori ministar Stefanović. Kako će da odgovori kada do njega ne dopiru vapaji oštećenih, nema informacije o pisanju štampe i dr.
Ministar i njegovo resorno ministarstvo, ako uistinu žele da se bore protiv kriminala, korupcije i sličnih pošasti, koje su zahvatile Srbiju, trebalo bi da krenu od navedene najveće krađe nekretnina, odnosno od izjave tadašnjeg predsednika Nikolića koji je, obrazlažući vraćanje zakona, upozrio Skupštinu: „da je potencijalnim kupcima, bliskim vladajućoj koaliciji, koji su već odavno zaposeli vile, kuće, stanove, hiljade kvadrata poslovnog prostora, rasparčali milionska novčana sredstva, ranije javljeno da požure sa zakupom i tako legalizuju nezakonito dobijene nepokretnosti“ (kad kaže nezakonito, upozorava da se nepokretnosti dodeljuju na osnovu oluke Komisije, Rang liste i svekolike druge pravne, zakonske procedure, prim, KKS). U bilo kojoj zemlji sveta, kada Predsednik da ovakvu izjavu, odmah pada Vlada i po hitnom postupku se smeni i procesuira neodgovorne sudije u Višem javnom tužilaštvu.
Na kraju, sledeća konstatacija će verovatno izazvati kritičke osvrte i polemiku. Naime, veliki broj nas podanika smo uvereni da Predsednik Srbije, predsednik Vlade, ministri, ne dobijaju žalbe, pritužbe, dokumenta o raznim problemima, molbe da budu primljeni na razgovr, jer oni koji ih okružuju sve to bacaju u koš, što spada u kriminal (hvale se „da na taj način štite svoga šefa“). Posledice su velike, a navedeni, koji vode ovu Srbiju u srećnu budućnost, misle da je narod zadovoljan, da vlada med i mleko i da cveta stotinu ruža.
Komnen Seratlić
Izvor: Vidovdan.org