Boško i Ivan junaci naših dana

7
1139
Foto: printscreen

Ne pripadam njegovoj političkoj organizaciji. Ne slažem se u svemu sa njegovom politikom. Ali to sad uopšte nije bitno. Često se ne slažem sa njegovim potezima. Ni to ovih dana nije bitno. Sve su to sitnice u odnosu na činjenicu da su dva čoveka protiv ne samo političkog, već sveopšteg ludila u kome živimo poslednjih osam godina, rešila da se bore do te mere da mogu da ugroze ne samo svoje zdravlje, već i živote. I tu prestaje politika, nesuglasice, tu čak prestaje i politička borba. Jer ono što poslednjih deset dana rade Boško i Ivan nije politička borba. To je borba za ovu zemlju i ovaj narod. Ne samo protiv vladajućeg režima. Njihova borba je borba protiv sveopšteg ludila i koncepcije koja ima za cilj da ovaj narod u sledećih pola veka nestane sa lica zemlje.

I koliko god se ne slagao sa narušavanjem zdravlja i ugrožavanjem života, te koliko god kao  saborac ova dva čoveka u borbi protiv bezumlja u kome živimo bio zabrinut, moram da im se divim.
Od kad pamtim, prati nas ona izlizana politička floskula “svi smo mi Tito”, a kasnije svi smo mi ovaj ili onaj… Nismo. Svaki čovek je individua za sebe. A samo neki su spremni da mirnim, gandijevskim, metodama idu do kraja, ne hajući za to što u toj borbi mogu dati i svoj život.  Mi nismo oni, ali oni jesu dvojica od nas. U ovom momentu dvojica najhrabrijih. Boško i Ivan smogli su snage da se bore ako treba do kraja.
Poslednjih osam godina živimo u zemlji u kojoj tipovi koji su na vlasti, samo zbog baš te činjenice da su na vlasti, imaju mogućnost i dovoljno bestidnosti i nemoralnosti da protiv svojih političkih protivnika iznose gomilu neistina najgore vrste, a da im svo to vreme ne daju priliku za odgovor i odbranu. Kreatori medijskog linča ne samo Boška Obradovića i drugih lidera opozicije, već svih onih koji se drznu da se usprotive bezumlju u kome živimo, smatraju da imaju političko, moralno i svako drugo pravo da satanizuju koga god žele, ali da žrtvi svoje političke ostrašćenosti NIKADA ne daju mogućnost da o tome nešto kažu na javnom servisu, koji pripada svim gradjanima Srbije, jer ga oni i plaćaju.
I baš protiv toga su Boško, a za njim i Ivan, započeli svoju borbu. Nekoliko minuta pre nego što sam počeo da pišem ovaj tekst, pročitao sam odgovor Javnog servisa Bošku Obradoviću. Očekivano, ali baš odvratno. Kažu, ne mogu da usvoje njegov zahtev da u udarnom terminu gostuje u informativnoj emisiji u njihovom programu. Jer kažu onda bi tako mogli svi, recimo i Marjan Rističević.
 Naravno, odgovor iz Javnog servisa je pun neistina, gluposti i bljuvotina, iz više razloga.
Prvo, iz njihovog odgovora, zaključujem da oni smatraju da je Javni servis njihova svojina, a nije, rekoh već, on pripada svim gradjanima Srbije.
Drugo, Boško Obradović nije “svako”. Nije fudbaler koji je promašio penal, niti predstavnik stranke koja nije prešla census. Boško je predsednik parlamentarne političke stranke, koja je na poslednjim parlamentarnim izborima prošla census, ali ne ovaj koji se sada lažnoj opoziciji spušta na tri procenta. Boško Obradović je predsednik parlamentarne političke stranke koja je na poslednjim izborima osvojila nešto preko pet odsto glasova i on je, svidelo se to nekom ili ne, legitimni predstavnik tih ljudi koji su za njega glasali.
Treće, apsurdno je spominjati Marjana Rističevića i potrebu da se on pojavi u ovakvoj emisiji. Za to postoji puno razloga, ali najvažniji je taj što niko normalan u ovoj zemlji ne veruje u to da bi Marjan Rističević bio poslanik da nije u koaliciji koju predvodi Aleksandar Vučić. Njih dvojica su dakle ista politička opcija, te ako Marjan želi minutažu na Javnom servisu, morao bi da je zatraži od Vučića, koji kao predvodnik te političke opcije ima pozamašnu minutažu ne samo na Javnom servisu, već i na svim televizijama sa nacionalnom frekvencijom. Rističević dakle ima puno pripadnika svoje političke opcije na javnom servisu. Iskreno, ja bi voleo da Marjan dodje i da cela Srbija vidi ko joj sedi u parlamentu. A voleo bi i da objasni što nije uzeo sako koji smo mu ispunjavajući obećanje Janka Veselinovića, odneli Miša Bjedov i ja.  Možda mu se nije svideo? Ne verujem u to. Ko bi normalan poverovao da Marjan ima bolji ukus od mog druga Miše Bjedova i mene. Može biti da se radi o nečem drugom. Marjan svakako nema ukusa i stila ni približno kao Miša I ja, ali može biti da ima mnogo više para od nas dvojice zajedno, te je ovaj sako ispod njegovog nivoa. Ali verovatno to nećemo saznati, pošto njegov idejni vodja neće dozvoliti da nam on to objasni. Objasniće Vučić i neki drugi.
Za razliku od Marjana, Boška Obradovića nema ko da predstavlja na Javnom servisu i dok je ove vlasti, nećemo imati priliku da čujemo ono što ja znam, ali mnogi u Srbiji koji veruju Javnom servisu i nekim drugim televizijama sa nacionalnom frekvencijom kojima ne želim ni ime da napišem, ne znaju.
To što ja znam a neki ne znaju je da Boško Obradović nije fašista i da sa ovom ideologijom nema veze.
Boško je otac, suprug, sin, patrijahalno orijentisan čovek koji želi dobro ovoj zemlji.
Neki će reći da ako ne može na javni servis, može u skupštinu jer je poslanik. Može, ali za to ne vidim razlog. Vladajuća većina je tamo zavela  političko jednoumlje. Šta bi Boško ili bilo ko iz opozicije (ne mislim na režimsku opoziciju) radili u skupštini? Njihov glas godinama se ne čuje.
Skupština odavno nije ono što bi po ustavu I zakonu trebala da bude, a to je najviše zakonodavno telo u državi. Sve njene ingerencije, kao i ingerencije nekih drugih organa odavno je preuzeo jedan čovek.
I kad skupština svoj posao ne radi, logično je da se pred njenim vratima svašta dogadja, te da ti dogadjaji budu važniji od onoga što u skupštini govore Marjan, Djuka i Martinović. Jer, na žalost slika u skupštini ne odgovara stvarnom stanju stvari. Prava slika vidi se ispred.
A ispred, vodja opozicione parlamentarne stranke, pošto ne može na Javni servis, niti bilo gde gde bi se čuo njegov glas, štrajkuje gladju punih deset dana.
Boško I Ivan bore se za svoju zemlju i svoj narod, na opasan, ali divljenja dostojan način.
To je potez ljudi koji ne žele da njihova država I njihov narod nestanu.
Potez zbog koga kao njihov saborac brinem, ali se i ponosim…

Da Vas podsetimo:  Zvali nas da branimo dražavu, pa zaboravila na nas!
Bratislav Marković
Izvor: bratislavmarkovic.com

7 KOMENTARA

  1. Dobar, nepristrasan, objektivan tekst iz kojeg apostrofiram: „Boško I Ivan bore se za svoju zemlju i svoj narod, na opasan, ali divljenja dostojan način“.

    • JUNACI naseg doba……Navedeni junaci ,promovisani od ambasadora zemalja kvinte, procice kao Vuk Draskovic (veliki ,,demokrata,, i ucesnik blazenih doruckova u zemlji Demokratije)…… aaa da ne zaboravim, Danica Draskovic je i dalje u Upravnom odboru NIS-Gasnjeft-a. Plata 8000 evra, plus invalidska penzija. Sve velike ,,demokrate,,…..sve se plasim da u sendvicu imaju ,,senf,,.

  2. JUNACI ?????? Prvo jedno prica,potom prica drugo, napada umesto da objasnjava, gladuje (a tajno jede) i spava u Parlamentu…….Vuk dlaku menja ali cud ne menja. Ovaj tekst je za one koji imaju pilecu pamet. NASILNIK, kakvi junaci. SRAMOTA

  3. Ovo je strasno sta se desava u Srbiji. Ljudi strajkuju gladju niko ne reaguje. Predsednika ovo ne dotice nije to MArtinovic onaj koji zvacka i kad navodno strajkuje gladju. Moram da priznam da o Bosku nemam bas neko misljenje ali zato Ivana sam upoznala poslovno i privatno i mislim da je castan covek. Kako god bilo Srbijo ustani neko se bori za tebe pruzi ovim ljudima podrsku!

    • A sta je sa onim staricama, starcima, decom, beskucnicima, zar oni ne gladuju.
      Zahvaljujuci svim politikantima, vlastima do sada mnogi gladuju jer su postali nevidljivi za drzavu.
      Zasto se niko zbog njih ne sekira?
      Iskreno, zabole me uvo sto jedan bogati politicar strajka, posebno ako covek godinu dana prima platu, naplacuje putne troskove a uopste nista ne radi pa se pred izbore sete da malo mute vodu.
      Obradovic je sramota za srpski narod kao i njegovi saveznici a sto se tice onog drugog, sam je birao i sam se podmetnuo, ne brini, nece oni smrsati niti osiromasiti.
      Ja im zameram sto su ukrali strajk coveku koji je prvi najavio i zapoceo strajk za svoju drzavu u njenim medjunarodno priznatim granicama.
      Covek je trazio raspravu o juznoj pokrajini a lepi Bosko mu uskoci u stomak i zato je bruka na kubik.
      Tako se ne voli drzava i narod da pises pisma na sve strane sveta i kleveces svoju vlast, bez obzira kakva je vlast.
      E zato nam se desava otimanje teritorija, crkava, manastira, istorije, naroda vere. Zato je vise Srba muslimana, katolika i ateista nego pravoslavaca, zato sto smo konstantno podeljeni medjusobno, nama niko nije gori i veci dusman od nas samih, od nas ovakvih i treba nam jos vise i nevremena i udaraca. Sve pametniji od pametnijih kao da je sam djavo usao u narod, svi bi da ruse, menjaju, na noz na dzon, zaboga ljudi, jeste li vi normalni, istrebicemo se medjusobno.
      Kad neko prica da u drzavi vlada diktatura a prima platu za nerad, motornom testerom upada u rts, klevece i ponizava svoj narod i drzavu gde god stigne, onda me zivo interesuje kako li tek izgleda demokratija o kojoj takvi likovi govore.
      Demokratija je fatamorgana, ne postoji, slobode nema nigde u svetu i nece je biti dok jedna sila namece svoj rezim, dok sto ljudi nezna ni koliko je bogato a milioni umiru od gladi, njihovih bombi i vakcina.
      Kakvu slobodu i demokratiju bi Bosko, onu iz 1999 ili 1941, o cemu pricate, urnisali ste drzavu za koju su milioni Srba izginuli u poslednjih 7 vekova. Danas bi nas bilo koliko i nemaca da nismo konstano istrebljivanji i danas kad je pitanje biti ili nestati ubijamo se medjusobno.
      Zbog prostitutke zvane POLITIKA.

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime