Neobični polaznici pojavili su se tog Božića 1993. godine u Kravici.
Samo u ovim danima, uz bogate trpeze u toplim kućama, možemo zamisliti kako je bilo tim mučenicima koji su svoje komšije dočekali i ponudili ih onim šta su imali toga dana na stolu.
Epilog, igranje fudbala sa srpskim glavama, razapinjanje na drveće, 50 mrtvih, 80 ranjenih, petoro nikad pronađenih. Među nestalima bio je i Miladin Nedić. Supruga mu je bila u drugom stanju, spasila ju je reka Drina i bolnica u Banji Koviljači ali Miladin nije dočekao da vidi ćerku.
Klati Srbe na najveće praznike, stara je ustaška ideologija koju su nasledile i novonastale „bošnje.” Istog dana kada su napali Kravicu, i u širem reonu Lukavice pokušali su da ubace jednu svoju terorističku grupu. VRS ovde nije sebi dala iznenađenja.
Nažalost, zaobišavši srpske položaje kroz šume i jaruge, dobro naoružane islamističke zveri upale su u Kravicu, a onda su sravnile sa zemljom i Šiljkoviće i Ježešticu. Jeste li vi ikad videli četverogodišnjeg teroristu? Ja nisam, niti sam ikad čuo da terorista može biti nepokretna starica od 84 godine. Toliko su imale najmlađa i najstarija žrtva pokolja u Kravici. Za „patriotski” portal „Inat.ba” oni su teroristi i legitimni vojni cilj.
Ovaj portal vodi Feđa Hadžifejzović, sin novinara Senada, i taj portal je produžena ruka ustaškog „Klix.ba.” Feđu sam prvi put gledao 2017. godine u dokumentarcu Morgana Frimena. On u Potočarйma sa ocem mlatara rukama i pokazuje na okolna brda i govori da su 12. jula 1995. godine baš tu prešli vojnici iz Srbije i u Srebrenйci uradili znate već šta.
Tu njegovu priču bez problema objavi „Nacionalna geografija” i to gleda celi svet.
Jer činjenica je da su Srbi veliki zločinci, a ko pokuša to da dovede u pitanje, biće momentalno cenzurisan.
Juče smo gledali Fadilu Mujić koja kroz smeh priča o pljački i ubijanju 50 duša u Kravici.
Nakon što je ovaj njen intervju izašao u javnost 2021. godine, Fadila odmah „umire.” Ova „majka Srebrenйce” tako je „preselila” po treći put. Na „ahiret” je odlazila kad god bi trebala ići na sud i svedočiti o masakru u Kravici, te je tako zauvek nestala kao nezgodan svedok krvavih zločina. Toga dana u Kravici nastala je jedna pesma:
„Mjesto popa što sveti vodicu, došetao Naser u Kravicu. Ostaviše i Božić i slavu, samo živu da izvuku glavu. A na stolu torte i kolači, nek’ ih jede ko je bio jači.”
Očekivano, ni za ovaj zločin u Kravici nije odgovarao nikad niko. A i zašto bi, pa ubijani su Srbi… Ogromni resursi su uloženi da bi mit o Srebrenйci nastavio da živi.
Andželina Džoli, Morgan Frimen, filmovi, dokumentarci, najveće svetske televizije.
Baš to je potrebno, jer je Srebrenйca glogov kolac u srce Srbima i srpskom narodu.
S druge strane, srpske žrtve niko i ne pominje. Da napomenem, u Drugom svetskom ratu u selima oko Srebrenйce ubijeno je 6.500 Srba, a u trećem pokušaju istrebljenja Srba u HH veku, Srbi su lovljeni kao zveri i ubijeno ih je 3.267 samo u srednjem Podrinju.
Glumci i najveće svetske TV kuće o ovom stradanju nikad neće progovoriti niti jednu jedinu reč.
Zato je naša dužnost da ih se setimo bar na bitne datume ako već ne svakog dana.
Zbog toga što mrtvi nemaju priliku da iznesu svoju stranu priče i da se brane…
Piše: Deki RS