Božić u svetoj zemlji kosovskoj

Najmračnije je pred svitanje

0
1014

2015-01-06_113223

Dolazi nam još jedan Božić, dan rođenja Spasitelja i svekolike ljudske radosti, dan u kome se već vekovima vremenski spajaju nebeska i zemaljska Srbija kao dokaz da su i jedna i druga postojeće i istinite. Da jedna bez druge ne može opstati. I kao dokaz da ne postoji Mit koji nema Stvarnost, niti Stvarnost koja nema Mit. Da narod koji nema Boga i Nebo, ni Zemlju ne može imati, a da Narod koji nema Zemlju ni Nebo ne može zaslužiti. I zato se zemlja ne poklanja, niti ostavlja. Ni rodu, ni izrodu. Ni slabijem, ni jačem. Jer narod koji zemlju svoju izgubi postaje rob, a zatim i nestaje. Prvo nacionalno, zatim socijalno, a na kraju i biološki…

Ne pišu o tome Veber ni Kipling, već Sveti Sava i Vladika Nikolaj. Ne spoznaju to Vučić i Dačić, ali znali su to Car Dušan i Knez Lazar… Ne osećaju to Šutanovac i Diković, ali živeli su to Obilić i Sinđelić…

Ne vidi TO u greh i izdaju zadrigla srpska vlast, ali vidi prevareno i gladno srce narodno…

I što ga više lažu vidi sve jasnije. Što nam manje Kosova ostaje, to nam gladi više darivaju. Što Evropi sve bliže kročimo to nam Boga sve više nestaje. Što Nečasnog krotkije trpimo to nas smrti sve više bacaju…

A dolazi nam još jedan Božić na ranjenu i, od vlasti, ostavljenu zemlju kosovsku. Dolazi u Prizren, srpski Jerusalim, dolazi u Samodrežu, srpsku pričesnicu i Gračanicu srpsku nasušnicu. O, Hriste Bože, raspeti i sveti, sa kim i čim ćemo pred Božić izaći? Pred sveti dan u svetoj zemlji kosovskoj. Sa Dačićevim sramnim sporazumom, Vučićevom nasilnom implementacijom ili Tominom prevarantskom platformom? Sa Vulinovim crnim košuljama ili Đurićevim batinašima?

Da Vas podsetimo:  Bosanci, Bošnjani, Bošnjaci bili su — Srbi

Ima li nekog da nam na, sveti dan u svetoj zemlji, kaže da je Kosovo naše, SRPSKO, a ne samo da ga nećemo priznati?! Da odsluži liturgiju a da ne nosi papski prsten ili jezuitski znak?! Da bar na tren napravi most između Nebeske i Zemaljske Srbije, da znamo kako bar negde imamo dom.

Ne, nema ga. One koje smo imali ostavili smo i izdali. I zato sada imamo one koji izdaju nas. Uvek i ispočetka. Imamo predsednika koji se 2008. Bogom zakleo i slagao. “Tako mi Boga – rekao je 21.02.2008. – neću se smiriti dok Kosovo i Metohija ne budu pod kontrolom Srbije. Nije mogao Hitler da ga uzme, neće ni ovi današnji…”

Ali, smirio se. Brzo. Smirili su ga petosobni stan, dobijeni mandat, lažna diploma i pravi farmaceutski fondovi njegovoj ženi domaćici. Sve važnije od zakletve date Bogu i narodu.

I ne samo da se smirio, nego je i zaboravio. Upravo on, moramo se podsetiti, nije prošle godine otišao da Badnje veče provede u nekoj od kosovskih svetinja. Navodno, nisu mu dali dozvolu, a ponos mu nije dozvolio da to pitanje diplomatski rešava ili da na Kosmet ulazi “ilegalno”. Kao da su Koštunici dozvole davali, kao da Tadić nije bio ono što znamo da jeste.

Tugo, srpska…

Može li onaj ko je zakletvu Bogu pogazio, da poštuje obećanja data ljudima, može li taj i takav čovek pred Božić izaći? Pred sveti dan, u svetoj zemlji kosovskoj.

O onoj drugoj dvojici globalističkih namesnika i bogohulnika da i ne govorim. Setite se samo kako je onaj mali, debeljuškasti, čovek koji ne razlikuje Mesija od Čegevare, a njih obojicu od Evite Peron, Sveštenstvu i Crkvi pretio kada su rekli svoje o njegovom Briselskom sporazumu. I kako je onaj drugi, silnik silnika, na Sinod upao da im “objasni” ono što “ne znaju” o srpskom Kosovu i odnosu Crkve i države…

Da Vas podsetimo:  Autošovinizam lokalnih medija na jugu Srbije

Mogu li ti i takvi Voždi da nas dovedu bilo gde osim u sramotu, poniženje i stradanje?!

Mogu li oni koji podzemnima služe da nam pomognu da Nebo nađemo? Mogu li oni koji veruju da je briselski mit važniji od kosovskog zaveta da budu most između Nebeske i Zemaljske Srbije?! Mogu li nam oni koji govore da su Pećka Patrijaršija, Gazimestan, Dečani i ostale kosovske svetinje teret a ne blagodar danas pomoći da kao narod opstanemo?

Možemo li sa njima pred Božić izaći? Pred sveti dan u svetoj zemlji Kosovskoj!

I na kraju želim da svu braću i sestre po veri pravoslavnoj zamolim da pronađu neku sliku blagopočivšeg patrijarha Pavla na kojoj se vide njegove oči i da te oči pogledaju. Dobro pogledaju! A da zatim pronađu neku sliku sadašnjeg nam Parijarha Irineja i da njegove oči pogledaju. Možda će vam razlika njihovih pogleda reći nešto o onome što je bilo, onome što je sada i onome što nam tek dolazi …

… A danas, dok sviće Badnje jutro i poslednji dan Velikog posta Božićnog, valja se podsetiti da je najmračnije pred svitanje, i da je rođenje Spasitelja svetlost koja nikada neće nestati. I da sa iskrenom verom u srcu i kosovskim zavetom u duši svako od nas može pred Božić izaći. Da nam za Spasitelja voždi ne trebaju. Pogotovo ne ovakvi kakve danas imamo. (Ne, nismo ih sami birali – oni su nam nametnuti!)

I svako naše srce koje nosi iskru vere i tračak nade čini plamen velikog srca narodnog. Srca koje zna da se izdajom predaka ne kupuje carstvo za potomke. Srca koje oseća da je lazareva kletva, a ne briselske ucene ono čega se treba bojati.

Da Vas podsetimo:  Ko su Srbi?

Sa njim ćemo pred Božić izaći. Pred sveti dan u svetoj zemlji kosovskoj…

… Mir Božiji, Hristos se rodi ! …

Dragan Milasinovic

Dragan Milašinović

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime