Budimo Srbi – nema nam druge

1
1193

Rioting erupts in Ferguson, Missouri after police involved shooting of an unarmed teen

Dočekasmo decembar mesec. Sve se može kad se hoće. Vreme je da se manete „zabavnih televizijskih programa“. Što da uludo traćite vreme gledajući tuđi život kad možete da uživate u svom. Prestanite da plaćate mesečnu pretplatu kablovskoj televiziji i odmah će vam ukinuti „zabavu“. Lepše, zdravije, jeftinije. Ujedno štedite. Dajete ogroman doprinos vladi i ministru finansija da vam 2017, ili 7525. godine po Srpskom kalendaru, bude bolje. Tad se možete vratiti plaćanju gledanja tuđih života, ako se u međuvremenu od te pošasti niste odvikli. Sve po preporuci naših ministara da je vreme da promenite svest i da postanete novosvesni ili bezsvesni.

POUKE MINULIH VREMENA

Ne znam gde su naši ministri učili škole, svi tvrde da su u inostranstvu velike škole završili – naša izreka to slikovito opisuje: „Magarac u Beč, magarac iz Beč“ – ali ne bi bilo zgoreg da su učili i iz naših knjiga.

Ministar finansija je mogao da pogleda Sretenjski ustav iz 1835, glava 10, član 104, gde piše: „Finansija ne može bacati naroda Srbskog u dug.“ Ministar pravosuđa bi mogao na evrounijatskom savetovanju o krivičnom pravu, gde bi bili prisutni predstavnici Haškog tribunala (obavezno drug Bramerc) i Gvantanama, tih novih pravaca u međunarodnom pravu, da pročita član 113 Ustava. U njemu piše: „Niko u Serbiji da ne stoji više ot tri dana u zatvoru, a da mu se ne javi krivica, za koju je zatvoren i da se ne uzme na ispit.“ Sve jednostavno.

Aktuelan i danas je član 125. Njega bi trebalo da pročitaju svi članovi vlade. „Nikakav Srbin ne može stupiti u službu stranih zemalja il primati plaće i znakova otličja ot nji bez dopuštenja Knjaza svog.“ Ustav je doneo knjaz Miloš Obrenović, ali je ubrzo ukinut. Najviše zbog pritiska Austrije, koja inače ustav nije ni imala. Takva vam je onda bila demokratija u evropskim carevinama. Danas je demokratija kod evrounijata sazrela, pa je svima mnogo bolje. Sem u knjigama, mnogo je zabeleženo u srpskim narodnim junačkim pesmama. Ko voli da ih čita zapaziće da se u njima često javljaju dva stiha:

Da Vas podsetimo:  Čemu se Srbi još mogu nadati?

„Radi bismo dobre kazat glase/
ne možemo već kakono jeste!“

Stihove nekad izgovaraju gavrani, golubi ili utva zlatokrila; nekad ih opet govori verni sluga ili ubogi čovek.

Kad god neka šuša iz Brisela, Berlina, Beča, Vašingtona dođe u Srbiju ili samo pošalje aber o nečemu što njih interesuje, na našoj televiziji i u novinama pojave se ministri koji govore o velikoj podršci politici vlade na putu bez alternative. Nekako odmah posle toga, mali Cigani počnu da prebijaju srpske babe i dede po ulicama, Šiptari mašu zastavama „velike Albanije“; u Novom Pazaru se ori pesma „Ubij Srbina! Ovo je Turska“. Kosovo bude primljeno u neko međunarodno sportsko udruženje. Hrvati krenu, zasad drvljem i kamenjem – kasnije će maljevima, noževima i puškama – na Srbe i Srbiju. Evrounijatski parlament donese rezoluciju protiv vlade Srbije. Odjednom je Srbija za sve kriva. Gospođa Joksimović, ministar za evrounijaćenje, na sve što se dešava kaže da ona veruje da Nemačka ne blokira otvaranje poglavlja. Bolje bi bilo da gospođa otvori neku knjigu iz srpske pametarnice – valjda ih ima u kućnoj biblioteci – pročita bilo koju narodnu pesmu i shvati da ne vredi lagati čak i kad želiš, jer istina se uvek otkrije i uvek pokaže „kakono jeste“.

NE IZMIŠLjAJTE!

Budite Srbi, jer Srbe i Srbiju predstavljate. Recite istinu. Ne lažite i ne izmišljajte. Besmisleno je danas lagati, pored interneta, „Vikiliksa“, stotina sajtova na kojima se o Srbiji piše. Mi koji čitamo knjige iz srpske pametarnice koristimo internet. Znamo da se u Nemačkoj štrajkuje. Većina Nemaca nije za sankcije Rusiji. U Grčkoj, Italiji, Španiji, Belgiji opšti protesti protiv mera štednje, koje se nama u Srbiji predstavljaju kao spasonosne. Vreme je da naša vlada razmisli ima li evrounijatska ideja alternativu. Kad svom narodu savetuje da promeni mišljenje, što vlada sama to ne učini? Politiku „bez alternative“ su nasledili od prethodnika, koji su – tačno je – krivi za mnogo lošeg u Srbiji.

Da Vas podsetimo:  U Srbiji završilo 90 odsto struje izvezene iz Republike Srpske

Znamo da su američki policajci ubili u Klivlendu Tamira Rajsa, crnca starog 12 godina. Vidimo požare i proteste, oklopna kola, šok-bombe, suzavac, mobilisanu Nacionalnu gardu širom Amerike. Takva im je demokratija. Ne radujemo se tome, niti mislimo da bi naši policajci trebalo da pucaju na decu, Srbi smo, nismo Amerikanci, ali nećemo se složiti ni da nam Amerikanci, koji te strašne zločine čine nad decom, drže predavanja o rasnoj, nacionalnoj, verskoj i demokratskoj ravnopravnosti. Izgubili su svako moralno pravo da drugima drže lekcije. Opredelili su se za nasilje, za nepoštovanje međunarodnog prava. Sve im se vraća u njihovu avliju, gde vidimo nepojamnu surovost vlasti. Zaigrala mečka i pred njihovim vratima.

Prof. dr Vojislava Šešelja neću pominjati, jer ga danas pokušavaju okriviti za sve i svašta, a on je 12 godina bio u zatvoru gde ni presudu nisu mogli da mu donesu. Želim da se izleči od opake bolesti. Čovek koji je pobedio u Hagu ima snage da pobedi i bolest.

Dragomir Antonić

Intermagazin / Pečat

1 KOMENTAR

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime