Car Dušan svetac

2
1507

car-dusanJednog ranog jutra, davno, čuo sam na Radio Beogradu narodnu pesmu uz muzičku pratnju, o caru Dušanu. Tada i nikad više. Reči su išle otprilike ovako: …Car Dušan nosi zlatnu strelicu… i hoće da gađa gavrana… i gavran mu otprilike ovako kaže – nemoj mene care streljati, ja ću tebi care pevati, kad se staneš care ženiti!

Današnjim modernim rečima bi kazali da je Dušan možda naj kontroverzniji vladar svete loze Nemanjića jer ostade jedini sa porodičnog stabla a da se nije posvetio. Tako dođosmo do jednog od ključnih pitanja a to je zašto car Dušan još uvek nije proglašen svecem!?

U potrazi za odgovorom naslušao sam se raznih „argumenata“. Srpska istoriografija koja pokušava da se bavi srednjim vekom i dalje robuje nametnutim floskulama poput one kako je, između ostalog, Stefan Dušan vodio osvajačke ratove. Ne treba mnogo pameti da se ustanovi odakle je stigla „osvajačka“ teza. Ona je prihvaćena oberučke u Beogradu, zašto ne reći, od te „srpske“ hiperkritičke istoriografije.

Koliko je to dubok problem pojasniću primerom iz dvadesetog veka.

Kad god je naša ta takozvana akademska stručna javnost tumačila balkanske ratove, uvek, ali baš uvek, je lepila etiketu na Prvi kao oslobodilački a na Drugi kao osvajački. Kao da su to tegle sa zimnicom. Ovo je zaista stav bezprizornih jer je notorna činjenica da je srpska vojska za mesec dana očistila Vardarsku Makedoniju od Turaka i oslobodila Kumanovo, Skoplje, Prilep, Bitolj.

I neka mi čitalac dozvoli jedan kratak izlet.

U sećanjima ne jednog srpskog oficira ostade zabeleženo kako je naša vojska prosto letela, bez komande, ka Prilepu, Srbi su se utrkivali i svaki vojnik je hteo da baš on bude prvi koji je ušao kao oslobodilac u grad kraljevića Marka. Jer tada je kraljević Marko još uvek bio Srbin a u Makedoniji su još uvek živeli Srbi. Naknadnom pameću Drugi balkanski rat postaje nekakav srpski kolonijalni pohod uz uokvirene floskule poput one o nezajažljivim apetitima velikosrpske buržoazije. I daljeg variranja teze o velikosrpskoj opasnosti… Na čudovištan način jedan isti prostor, vardarska Makedonija, biva „proglašen“, kao da je tuđ, da bi oslobađanje moglo da se„preimenuje“, i postane osvajanje.

Da Vas podsetimo:  Zaposleni u javnoj administraciji nemaju ni za minimalnu potrošačku korpu, tvrde sindikati

Nametnuta teza o Srbima kao osvajačima lagano zaobilazi istinu da u antičkoj, potom srednjevekovnoj i najzad, novovekovnoj povesti, nikada, u značajnom broju, u Makedoniji i Trakiji nisu živeli Grci – sve do kraja Velikog rata i egzodusa hrišćana iz Male Azije.

Vratimo li se do Cara Dušana uviđamo da on zapravo oslobađa te krajeve od romejske vlasti. I to, za ono vreme, na neviđeno civilizovan i zadivljujuće napredan način. Najveća potvrda tome su carski dokumenti – povelje, koje je izdavala srpska vlast. Ove isprave koje garantuju posede a time i opstanak manastira, sa grčkom bratijom, pisane su na grčkom, a srpskim manastirima na srpskom. Dušan koji je tečno govorio i pisao srpskim i grčkim, potpisivao se, shodno jeziku, na kojem je povelja pisana.

Svakome ko hoće da vidi jasno je da Dušan potiskuje romejsko carstvo ali ostaje veran pravoslavnom hrišćanstvu i suštinski oslobađa Srbe na tom prostoru.

Paralelizam ovom namernom umanjivanju značaja i netačnom prikazivanju delanja cara Dušana nalazimo u Rusiji. I tu se radi o još jednom caru oslobodiocu i zaštitniku pravoslavlja koga nametnuta istorija vekovima prikazuje, najblaže rečeno, u pogrešnom svetlu. Na ovom mestu dajem reč Tatjani Gračovoj: – Tako su se u ličnosti Ivana Groznog skoncentrisala ključna pitanja naše prošlosti, neophodna za poimanje naše prošlosti i budućnosti. Znajući to, neće biti preuveličano reći da je demitologizacija te istorijske ličnosti i uspostavljanje istorijske istine povezane sa periodom njegovog vladanja, izuzetno važno za preporod nacionalne samospoznaje našeg naroda.

Na kraju, slobodno u ovom citatu zamenite Ivana Dušanom, i sve ostalo će zadržati puni smisao!

P.s. Ne mogu da odem a da vas ne podsetim da su ovi carevi u krvnom srodstvu. Obojica su potomci velikog župana Stefana Nemanje.

Da Vas podsetimo:  Koja je opština mladima najpopularnija: Nekada su svi išli na Novi Beograd, ali nije više tako

Radovan Damjanović

fsksrb.ru

2 KOMENTARA

  1. Nije toliko bitno dali ce crkva danas cara proglasiti svetim, bitno je da je on u carstvu Bozijem i Boziji ratnik. Mene mnogo vise brine crkveni kalendar gde se zadnjih godina neznam zasto smenjuju Sveti dani iz crvenog u masno crno. Tako Ognjena Marina nije vise oznacena crvenim slovom, mucenica Hristova za razliku od oca Nikolaja Velimirovica koji je opevao Boginju harihrisne novodobni svetac u nasoj crkvi oznacen crvenim slovima.
    Na zalost sve me vise desavanja unutar crkvenog bica zbunjuju i zabrinjavaju. Sve im vise milije zlato i srebro, ukrasavaju hramove a duhom ih ne pune.
    Na freskama se pojavljuju politiciri i bogatasi a ja svaki put kad to vidim setim se kako je tesko bogatom uci u carstvo nebesko. Crkva treba da bude ispunjena ljubavlju prema Bogu i svetima, radoscu, duhom bogoljubivih vernika a ne narodom koji dolazi da se vidi u crkvi. Svestenstvu omiljelo zlato i srebro, uveli cenovnike za sve a Bog zapoveda ,,badava ste primili, badava delite!,,. Car Dusan kod Boga ima svoje mesto.

  2. Car Dušan, po merilima pravoslavlja ( i ne samo pravoslavlja) ima dva greha:
    1. Oceubica je.
    2. uveo je svoju ženu Jelenu u Hilandar ( kao nije stajala na tlo ali je , uprkos zabrani ulaska žena , voljom Dušana ušla u Hilandar)

    Zatim, mnoge istorijske činjenice govore u prilog tvrdnji da je kralj Milutin bio veći osvajač i zaštitinik pravoslavlja (ktitor je mnogih manastira u Srbiji) a proglašen je svecem.

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime