Ćirilica kao prognanica

2
693
Foto: pixabay.com

Iako pravna neznalica, sastavljač ovoga tekstića prisvojio je sebi pravo da se petlja u ustavne promene, tako što je zamolio gospodina Ivicu Dačića, predsednika Stranačke skupštine Re­publike Srbije, da bude prvi čitalac narednih redaka.

Dakle:

Uvaženi Gospodine Predsedniče Skupštine Srbije,

Pre desetak dana načuo sam da je započet postupak za promenu Ustava Republike Srbije “u delu koji se odnosi na sudove i javna tužilaštva i druge posledične delove najvišeg opšteg pravnog akta”, a što je sadržano u članovima 4, 99, 105, 142-165, 172… možda još nekom.

Po mome shvatanju zasnovanom na ličnom “zakonu” starom pedesetak godina da pravnici u Srbiji uvek rade protiv interesa i pojedinca i kolektiva, predložene izmene teško da mogu doneti neki boljitak srbskome društvu. Ako se već htelo učiniti nešto u srbskom nacionalnom interesu, valjalo je najpre krenuti od člana 10. koji je obećao da će “u Re­pu­blici Srbiji u službenoj upotrebi (biti) srpski jezik i ćirilič­ko pismo”.

Obećao, ali sve u skladu s onom narodnom mudrošću da je “obećanje ludom radovanje”.

I zato, Gospodine Predsedniče Skupštine, naredne redove nudim ti kao podsticaj da se pozabaviš i onim što je srbskome narodu od životne važnosti, u skladu sa porukom Teodora Pavlovića (1804-1854), nekadašnjeg sekretara Matice srbske, da su “jezik, vera i narodnost, Srbe brate, to sveto troje… izvor česti, slave i sre­će tvoje”.

Sa tako pomenutim “narednim redovima” počelo je na dan Roždestva Hri­stova leta Gospodnjeg 2015(7523), kada sam, prinuđen da preuzmem brigu o plaća­nju telefonskih računa, na svoje veliko iznenađenje ot­krio da su oni štampani na nekom stranom jeziku. Da bih znao kakve su moje novčane obaveze pre­ma “Telekomu”, zamolio sam da mi račune ispostavljaju na srbs­kom jeziku, ćirilicom.

Učinio sam to svestan da se rat pro­tiv otvorenih neprijatelja srbskog nacionalnog i duhov­nog bića ne može voditi istovremeno protiv svih, frontalno, deklaracijama, konvencijama, koalicijama, izjavama za me­dije, okruglim stolovima, naučno-stručnim tribinama, manje ili više masovnim uličnim protestima, argu­men­tima koje ni akademija nauka, takozvana srbska, ni Država Srbija ne slušaju, već da se mora krenuti geril­ski, diver­zantski, sudarom sa pojedincima koji rovare i javno deluju protiv Srbstva.

Ko zna zbog čega, pri­č­inilo mi se da bi takav “pojedinac”, za početak, moglo biti akcionarsko društvo za telekomunikacije “Telekom Sr­bi­je”, institu­ci­ja u kojoj je Država Srbija skoro dvotre­ćinski vlasnik (58,11 odsto) i u kojoj bi, po pretpostavci, zaštitnik ustavnih i zakon­skih prava ne samo malih akcionara već i širokog koris­ničkog kruga, mogla biti ista ta Država.

Odmah se pokazalo da je tome “pojedincu” u liku Telekoma Srbije bilo “žao” što “trenutno ne postoji mogućnost da se računi štampaju… na ćiriličnom pismu”, iako mu nije bilo nepoznato “da su u Republici Srbiji u službenoj upotrebi srbski jezik i ćirilično pismo… pri čemu Ustav posebno ne precizira šta se smatra služ­benom upotrebom jezika i pisma”.

Valjda u skladu s ovim poslednjim, Telekom Srbije “objasnio” je da “izdavanje računa za telekomunikacione usluge nije posao u vršenju javnih ovlašćenja”, da Telekom “prilikom upotrebe pisma… nije obavezan da upotrebi ćirilično pismo”, ali da je korisnik telekomunikacionih usluga “u skladu sa Ugovorom o korišćenju fiksne telefonije… obavezan da izmiruje mesečnu pretplatu za korišćenje telefonske linije”. Prevedena na srbski, ta “taraba” jasno stavlja na znanje da Telekom sebe smatra naddržavnom, mimoustavnom i izvanzakonskom institucijom, što znači da mu nije stalo ni do srbskih nacionalnih interesa (jer to nije Srbski Tele­kom ili, možda, Srbski telekom).

Da Vas podsetimo:  INSPIRIŠE ME LJUBAV PREMA BOGU I LJUDIMA: Dragana napisala čuvene duhovne pesme koje se pevaju širom sveta i dobila orden od Amfilohija!

Kad je već tako, u potragu za zaštitom ustavnih prava srbskih građana valjalo je uključiti poli­tičku vlast u Srbiji, vlast kojoj, nažalost, još ne pada na pamet da se nazove srbskom, ona je Vlada Srbije. Pokazalo se odmah da toj vla­sti nije bilo ni do mešanja u sopstvene državne obaveze. Nije bilo, naravno, tako da je uzaludno bilo podsećati je na smisao srbskog nacionalnog interesa i ukazivati joj na činjenicu da je Ustav Republike Srbije, kao najviši op­šti akt u sistemu opštih pravnih akata, donesen ne samo sa ciljem da uredi neke “visoke” odnose u državi, već i da građanima garantuje i izvesne slobode i prava.

Da je zaista bilo tako, te da je istoj toj političkoj vlasti u Državi Sr­biji, ali i instituciji oko čijeg se javnog delovanja vrtela cela priča, do građanskih sloboda i prava garantovanih Ustavom Republike Srbije stalo koliko do lanjskog snega, pokazalo se kad je “neko” iz Vlade Republike Srbije, posle skoro dva meseca, moju predstavku prosledio Pokrajinskom sekretarijatu za privredu, zapošljavanje i ravnopravnost po­lova (?!), Sektoru za priv­redu, Odeljenju inspekcijskog nadzora. Da ne bi stalo na tome, ovlašćeni “nadzornici” obavestili su me da su “imajući u vidu delokrug Pokrajinskog sekretarijata za obrazovanje, propise, upravu i nacionalne manjine – naci­onalne zajednice… predstavku ko­ja se odnosi na upotrebu latiničnog pisma od strane opera­tora Telekom Srbija… pro­sledili na dalje postupanje navedenom sekretarijatu”.

Nemoguće je razložnom umu objasniti o kakvoj se pred­stavci radi, pošto se ja nisam ni obraćao pokrajinskim institucijama, a još je teže razabrati po kojoj je logici Vlada Republike Srbije prebacila pokrajinskim institu­cijama (makar se neka od njih bavila i ravnopravnošću polova) da se bakću pokrenutim pitanjem. Od Vlade Repu­bli­ke Srbije, odnosno njenog Ministarstva… telekomu­nikacija (a ne neke pokrajinske institucije) tražena je zaštita ustavnog prava na upotrebu ćirilice i srb­skog jezika jer je Telekom institucija republičkog (državnog) zna­čaja i jer se Telekomova zloupotreba navodne jezičke ravno­pravnosti izvodi iz Ustava Republike Srbije. Valjda je neko iz Ministarstva… telekomunikacija “izračunao” da se problem najlakše može razvodniti ako se podvede pod “ravnopravnost polova”: jedan pol bila bi ćirilica a drugi pol ticao bi se latinice. Jeste da su i ćirilica i latinica ženskoga pola, u čemu su, dakle, ravnopravne, ali i dalje ostaje pitanje zbog čega srbski jezik koji je mu­škoga roda, nije “uravnopravnjen” sa ženskom ćirilicom. Ili, možda, vlast u Zemlji Srbiji namerava da, zarad jedno­strane (rodne) ravnopravnosti, ozakoni istopolne veze, bračne i vanbračne, i u jeziku i u pismu.

I tako, malo sa poverenikom, malo sa zaštitnikom, malo sa generalnim direktorom, malo sa perifernom službom, malo sa društvenim mrežama, malo sa ministrima, malo sa Maticom srbskom, malo sa (duše)brižnicima, malo sa pravopiscima, malo sa pomoćnicima, malo sa raznim drugim ravnopravcima, prošla je cela godina.

Prošla ih je još koja, a i ti i ja možemo priznati, samo ako hoćemo, da su se “i ala i vrana”, ne od juče ili od danas, zaverile i ujedinile protiv svega što je srbsko, da živimo u vremenu u kome su srbska na­ci­onalna misao i rodoljublje, pod višede­cenijskim uticajem nesrbskog (i antisrbskog) školskog si­stema u Srbiji i pritisnuti kolonijalističkim parola­ma o ne­pre­vazilaznim vrednostima zapadne demokratije, po­ti­snuti kao sramotni i proglašeni “poslednjim utoči­štem lopo­va”, te da je došlo dotle da je postalo sramotno govo­riti srbski i koristiti ćirilicu.

Da je drukčije – ne bi skoro sva javna glasila u Srbiji bila štampana latinicom, pismom koje je međunarodna or­ganizacija za obrazovanje, nauku i kulturu pripisala hrvat­skom “kulturnom” krugu, ne bi se brojne knjige “srbskih” izdavača objavljivale latiničnim pismom, ne bi mnoge pri­vredne i druge institucije (među njima i Telekom sa svojim računima) opštile latinicom sa svo­jim “klijentima”, ne bi ulice srbskih sela i gradova bile pritisnute latiničnim tablama i reklamama na nekim jezicima “iz uvoza” i ne bi se dešavalo da srbski đaci pro­đu kroz srednju školu ne naučivši srbsku ćirilicu.

Da Vas podsetimo:  KRAĐA IZBORA ILI SRBIJE: Kucnuo je čas, još mesec dana za odbranu države – odlučuje Sveti Sava

I prikriva se namera da se stavom o “dominaciji lati­ničnih kultura”, srbskom narodu podvali (podmetne) ideja o ništavo­sti srbske kulture i o nužnosti da se isti taj narod odrekne svoje prošlosti u korist nekoga neimenovanog “novijeg kulturnoistorijskog i po­li­tičkog” činioca (i verskog, na­ravno), prema rece­p­tu prime­nje­nom na Berlinskom kongre­su 1878. godine kada je Srbiji, da bi joj bila priznata nezavisnost, zabranjeno da ima istoriju stariju od Nemanjića.

I tako, kad srbskom narodu nije koristio član 10. Ustava, i kad je ta činjenica na svim stranama prepoznata kao nesumnjiva, preostalo je samo da sednem i poštujući sve potrebne ustavno-administrativne prohte­ve, 20. aprila 2016(7524) godine napišem i Ustavnom sudu Republike Srbije, Bulevar kralja Aleksandra 15 u Beogra­du, pošaljem jedno pisamce, ovde neznatno skraćeno:

“U skladu sa članom 168. Ustava Republike Srbije;

Podnosim inicijativu za pokretanje postupka za ocenu ustavnosti stava 1. člana 10. Ustava Republike Srbije (Službeni glas­nik Republike Srbije broj 98/2006), koji kazuje da su ‘u Republici Srbiji u službenoj upotrebi srbski jezik i ćiriličko pismo’.

Razlozi:

– U Zemlji Srbiji, niko od onih koji bi trebalo da garantuju primenjivost jedne ustavne odredbe, Vlada Repu­bli­ke Srbije, ili neko od njenih ministarstava, ili neki od poverenika za nešto ili zaštitnika nečijih, na pri­mer, nije spreman da stane čvrsto uz tu odredbu i omogući njenu primenu;

– U istoj toj Zemlji Srbiji dopustivo je da organ koji je izglasao i ustavnu odredbu o upotrebi srbskog jezika i ćiriličkog donese Zakon o službenoj upotrebi jezika i pi­sama (Služ­beni glasnik Republike Srbije brojevi 45/91, 53/93, 67/93, 48/94, 101/05, 30/10) kojim će upotrebu srbskog jezika i ćiriličkog pisma zaku­kuljiti u tolikoj meri da od srbskog jezika i ćiriličkog pisma neće ostati ni slova ni glasa;

– Valjda je samo u istoj toj Zemlji Srbiji moguće da se na jednu ustavnu odredbu donesenu 2006. godine primenjuju propisi, makar se zvali i zakonski, neprilagođeni nameni i vremenski stariji i ce­lih petnaest godina od odnosne ustavne odredbe;

– I biće da je samo u istoj toj Zemlji Srbiji moguće da se tuma­čenje jedne ustavne odredbe (makar to bila, u ot­vo­re­no antisrp­skoj praksi, i jedna tako beznačajna ustavna od­re­d­ba kao što je to upotreba srbskog jezika i ćiriličkog pisma) prepusti zlovolji (zlonamernosti, samovolji, baha­to­sti) i onih koji, kao ‘Telekom Srbije’, sa korisničkim telom u Zemlji Srbiji opšte na nekom stranom jeziku, la­tinicom, jer im stav 1. člana 10. Ustava Re­pu­bli­ke Srbije ne predstavlja, u sopstvenom pravn(ičk)om tumače­nju, pre­preku za takav antisrpski postupak.

U uverenju da će Ustavni sud Republike Srbije prihva­titi ovu inicijativu za pokretanje postupka za ocenu us­tav­nosti stava 1. člana 10. Ustava Republike Srbije;

Predlažem da Odluka kojom će se stav 1. člana 10. Ustava Republike Srbije proglasiti neustavnim bude za­sno­vana na pravnom načelu da zabluda o pravu (u ovom slu­čaju: o pravu na upo­trebu srbskog jezika i ćiriličkog pi­sma) nikome ne koristi, te da sadrži sledeće stavove:

1. Odredba stava 1. člana 10. Ustava Republike Srbije, po kojoj su ‘u Republici Srbiji u službenoj upotrebi srp­ski jezik i ćiriličko pismo’, proglašuje se neustavnom i predlaže Vladi Republike Srbije da, u dogovoru sa Stra­načkom skupštinom Republike Srbije, ukine tu besmisle­nu, nekorisnu, antisrbsku i anticivilizacijsku odredbu;

Da Vas podsetimo:  Kada se krvarilo, a niotkuda pomoći – ko je pritekao?

2. Utoliko pre što Hrvati, pošto su sr­bskom narodu oteli srbski jezik i imenovali ga kao ‘hrvatski’, pre­du­zimaju opse­ž­ne radnje da prisvoje i ćiriličko pismo… Jedva čekajući da se domognu jedne od izvornih vrednosti ljudske civilizacije, 2013. godine jedan od njih ‘isklesao je u kame­nu dvanaest ćiriličnih slova i namerava da iskleše još petnaest. (Eto, ne umeju ni da broje do trideset – IP)… A pre toga, kra­je­m 2012. godine, hrvatska akademija znanosti i umjetnosti or­gani­zova­la je ‘naučni’ skup na temu ‘Hrvatska ćirilična baština’ i tamo konsta­to­vala kako je ‘od 11. do 18. veka na velikim delovima hrvatskog teritorija sta­novništvo svoje kulturne potrebe izra­ža­valo (i) ćirilicom’. I kada već Srbi ne žele ći­ri­licu i ne poštuju je, neka brigu o njoj preuzmu Hrvati. Po istoj logici kojom su isti ti Hrva­ti gusareći po srbskoj duhovnosti, od nezainteresovanih Srba preuzeli brojne znamenite Srbe… Među njima su i… Majk Vu­celic, ‘Hrvat koji je poslao Apolo na mjesec’… najpoznatiji ‘hrvatski znan­stve­nik’ i jedan od ‘najznačajni­jih Hrvata u povijesti’… pesnik i austrou­garski general Pe­ta­r­ Preradović… Nikola Tesla, sin srbskog pravo­slavnog sveštenika… i brojni književnici, naučnici, kulturni radni­ci, nesum­njivo srpskog porekla, kao što su Grigor Vitez, Vladan Desnica, Valtazar Bogišić, Pero Budmani, Marko Murat, Ivo Vojnović… U međuvremenu, isti ti Hrvati i dalje gusareći po srbskoj duhovnosti, od nezainteresova­nih Srba preoteli su srbski bećarac i srbske ojkače a pripremaju se vrlo ozbiljno da preotmu i srbske gusle;

3. Kako bez srbskog jezika i ćiriličkog pisma nema Srba, i neće ih biti, Hrvatima neće biti teško da preo­timajući sva srbska obeležja, u krajnjoj liniji: i srbsko ime, očuvaju sve ono do čega današnjim Srbima (a naročito vlastodršcima u Srbiji, zainteresovanim jedino za sop­stv­e­nu vlast a nikako za vitalne nacionalne interese onih kojim vladaju) uopšte nije stalo;

4. A dotle, da bi i srbski narod mogao nekako govoriti i pisati i međusobno se sporazumevati, treba doneti od­luku da se on, srbski narod, u Zemlji koja se još uvek zove Sr­bija, proglasi na­cionalnom manjinom i nalo­ži (naredi) da se sa njim go­vo­ri srbskim jezikom i da se u pisanom opštenju sa njim koristi ćiriličko pismo”.

Sve to “u uverenju da će u Ustavnom sudu Republike Srbije jed­nodušno biti prihvaćena ova… inici­jativa za pokre­tanje postup­ka za ocenu ustavnosti stava 1. člana 10. Ustava Republike Srbije koji se bavi navodnim pravom srb­skog na­roda u Zemlji Srbiji na upotrebu srbskog jezika i srb­skog ćiriličkog pisma”.

Nažalost, ćorak, pošto je Ustavni sud odgovorio, sasvim ozbiljno, “da nema pravnog osnova ni mogućnosti za postupanje i odlu­či­vanje… po predlogu postavljenom u navedenom podnesku”.

Nema, naravno, jer su i srbski jezik i ćiriličko pismo “kolateralna šteta” ne samo pravnog sistema u Zemlji Srbiji, već i opšte srbske nebrige za opstanak i Srbske Države i srbskog nacionalnog i duhovnog bića.

Eto, Predsedniče Skupštine, a ti vidi šta je preče, ovo što piše u prethodnom pasusu ili dodvoravanje pravnicima koji će i uz promenjene ustavne odredbe, kao i do sada (sa “nepromenjenim”, odnosno zastarelim ustavnim odredbama) svesrdno raditi protiv interesa i pojedinaca i kolektiva, odnosno društva, odnosno srbske Države.

A i kako bi drukčije kad se njima pišu „uputstva za upotrebu“ pre no se i donese neki zakon ili neki ustav.

Ilija Petrović
Izvor: ilijapetrovic.com

2 KOMENTARA

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime