Čistoća je pola zdravlja!

0
292

Ekologija postaje sve važnija tema čak i u Srbiji. Doduše, zdrava životna sredina je u nekim državama, zlobnici bi kazali normalnim, možda i primarna društvena tema. Ipak, to su uređena, bogata društva, gde su pojmovi poput kriminala, korupcije, nezaposlenosti, odsustva medijskih sloboda…, nepoznate kategorije ili, ako ih ima, kao što toga svugde ima, to je simbolično i po društvo od neznatne opasnosti.

U Srbiji mesecima već prva tema je kovid 19. Neupućen čovek bi mogao pomisliti i jedina. Jer svaki televizijski dnevnik počinje izveštavanjem o broju zaraženih kovidom, broju umrlih ( na sreću neznatna cifra u odnosu na broj zaraženih, kao i na broj umrlih u susedstvu), broju pacijenata u bolnicama. Svaka informativna emisija nas obaveštava o broju vakcinisanih i revakcinisanih prethodnog dana. Krizni i drugi štabovi prete vanrednim merama, zatvaranjem, kaznama… A tek ministri, predsednica vlade i najpre lično predsednik države. Narodu je kovida preko glave, još više onih koji se kovidom bave, tako da od nas na ovu temu dosta!

Posle neprikosnovenog kovida Srbiju okupiraju i neizbežna tranzicija i privatizacija, rast društvenog proizvoda, obnova i izgradnja, novi pogoni, auto-putevi, tu i tamo Kosovo (povremeno s Metohijom), kritike evropskih zvaničnika stanjem u Srbiji, kriminal, Đilas i njegovi milioni, Jovanjice, i slične Nevolje. Samo mi ne bi bili to što jesmo kada se ne bismo posvetili i ekološkim problemima. Celokupan napredan i progresivan svet bavi se zaštitom čovekove okoline, emisijom štetnih gasova, topljenjem leda na Antarktiku i Grenlandu, proizvodnjom čiste energije. Treba li reći da i ime kaže da u Srbiji vladaju napredni i ekološki svesni građani i pre svih funkcioneri i rukovodioci, tako da imamo ovo što imamo. Mislimo na ekološkom planu.

S druge strane čini se da preovlađuju oni nesvesni i nesavesni. Ima ih više od naprednih. Ako je suditi po smeću koje pluta rekama i jezerima, visi po drveću, gomila se uz puteve, pruge, puni kanale, njive i šume, zapuštene građevine. Srpski gradovi spadaju u najzagađenije u svetu i pored neznatne industrije. U Srbiji nema prečišćavanja otpadnih voda. Kanalizacija iz gradova direktno odlazi u reku. Po selima i manjim gradovima nije retkost da se kanalizacija ispusta na ulicu! Kao u srednjem veku. U antičko doba već je bilo drugačije. Rimljani su gradili vodovode, kanalizaciju, javna kupatila. Posle je civilizovana Evropa tekovine Rimskog carstva stavila u drugi plan. Zaboravila na njih. U velikim evropskim gradovima nužda se vršila u posebnim kiblama (ponekada i pozlaćenim), koje bi sluge praznile kroz prozor. Trebalo je otvoriti četvore oči kada ulazite peške ili na konju u bogatiji deo grada. Mogli su da vas pospu fekalijama. U sirotinjskim četvrtima tako što nije se moglo desiti. Sirotinja se olakšavala u poljskim nužnicima, ispod mostova, iza drveta ili kakvog zida. Slično kao što se danas čini u srpskim gradovima. U Srbiji i u 21. veku javni nužnici su retkost! U manjim gradovima i ne postoje!

Da Vas podsetimo:  Politička Kupologija

Kako rešiti zagađenje Srbije? Najlakše i najbezbolnije bilo bi kad bismo smeće izvezli. Da, to je moguće, i delimično se i radi. Recimo, izvozimo staklenu ambalažu, otpadni metal, moguće i stari papir. Nije baš najpametnije izvoziti staklo a uvoziti gotove proizvode od stakla; boce, tegle i slično. Isto kao ni metal. Međutim, da nije sakupljača sekundarnih sirovina bili bismo pretrpani automobilskim krševima, konzervama, starim šerpama i loncima. Ovako, sakupljači zarade koji dinar, a mi bar ne lomimo noge po zarđalom limu i gvožđu. Kad bi mogli da izvezemo i ono drugo đubre. Staro, večno, ukorenjeno, nepomerljivo u ovoj zagađenoj Srbiji. Ali takvo smeće nikome ne treba. Moramo da se nosimo s njim. Dok nas ima, to jest, dok nas nije u potpunosti zatrpalo.

Reciklaža otpada je takođe jedno od boljih rešenja. Onaj zaista napredan svet reciklira, dakle prerađuje sve što se kod nas baca. Staklo, metal, gume, papir, tekstil, sve do otpadnog jestivog ulja iz restorana. Od takvog ulja u Beču pune rezervoare autobusa. Od opalog lišća i posečenog granja dobija se prvoklasni humus. Jednom rečju, sve što može da se preradi i ponovo stvori novi proizvod, bogati svet koristi. Ponajmanje ćete videti bačenu hranu u kontejneru. Toga nema. Trebalo bi se ugledati na bogatije i savesnije od nas samih.

Smeće se može i spaljivati u spalionicama koje  proizvode električnu energiju i uzgred toplu vodu. Od te tople vode zagrevaju se bolnice, škole, gradski bazeni. Tako rade Švajcarci. A da đubreta ne bi bilo tamo gde mu nije mesto, a nije sve ono što je van kontejnera i kanti za smeće, treba ponegde postaviti kamere da snimaju one što bacaju ili rasipaju svoje izlučevine i ostatke potrošene robe. Pored svake klanice, tržnog centra i fabrike (uključujući i one u vlasništvu stranih filantropskih vlasnika) postaviti danonoćnu stražu. Da kontrolišu šta se iznosi i eventualno ispusta u reke i potoke. Svakom investitoru koji otvara fabriku ili rudnik u Srbiji prvi uslov da bude boravak s celom porodicom u gradu gde je investirao svoj pošteno zarađeni novac. Zabraniti svaku gradnju kuće ili zgrade ako prethodno nije izgrađena kompletna prateća infrastruktura; putevi, napajanje strujom i gasom, telefon, internet i pre svega kanalizacija i makar septička jama. Ako već nema prečišćavanja otpadnih voda. Možda bi mogli i potpuno zabraniti novogradnju, jer starih zgrada, kuća i stanova je u izobilju, a ljudi sve manje. Bolje obnoviti i popraviti postojeće nego graditi uludo novo. Za koga graditi?

Da Vas podsetimo:  Slova na nadgrobnom spomeniku ćirilicom? NE MOŽE, SKIDAJ!

Ekologija zahteva velika ulaganja a mi smo siromašni. Pitanje je koliko možemo uložiti u zdravu životnu sredinu s ovakvom slabom privredom. Ali, treba činiti i male korake. Za početak bi mogli ministarku ekologije poslati na dopunske časove iz matematike i geografije. Gospođa ministarka ne poznaje gradove u Srbiji, a ni napisane cifre na papiru ne može da odgonetne. Pa kad ekspresno bude savladala gradivo, posvetiće se u potpunosti zdravoj i čistoj Srbiji. Nema vremena za čekanje, Ako hoćemo svetlu budućnost, onda brže, napred, bolje!

Miodrag Tasić

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime