ČUDO U BOGORODIČNOJ CRKVI U ZEMUNU

0
682

Kažu da tekst, video snimak i neka objava moraju publiku da obuzmu u prvih 12 sekundi, jer neće da ga čitaju/gledaju do kraja. Oprostite, nisam lovac na „kliktače“. Reći ću vam samo ovo, danas sam u Bogorodičnoj crkvi u Zemunu videla čudo neviđeno.
Naravno da se čuda događaju uprkos ateistima, ali ovako nešto… Nisam znala ni da postoji.

Bogorodična crkva u Zemunu je, kažu, crkva sa najvećim redom u Srbiji. Ne znam šta to znači, ali, kažu, red je napravljen kad je za starešinu došao čovek iz kabineta Patrijarha Pavla. Meni to nije čudno, jer ne možeš da služiš pored svetitelja, a da budeš indolentan. Sve je po PS-u. Uvek u buretu ima osvećene vode, što u drugim crkvama nema. Ima i bure gde možete da spalite one sitnice koje ste koristili za molitvu u kući.

(E, narode, kad smo kod toga, podsetimo se na dve stvari: u pravoslavlju se ništa od osvećenih stvari ne baca na đubre, nego se voda sipa u cveće, a fitilji, pepeo od briketa i tako to, to se stavi u papirnu kesu i spali se. U ovoj crkvi postoji jedno metalno bure za to. Ali, avaj, narod samo što u najlon kesu ne ubaci uflekanu tkaninu i to odnese u crkvu na spaljivanje. Alo, ljudi, jedno je ako odneseš papirnu kesicu veliku kao dlan, a drugo je ako hoće.š u Zemunu da praviš Vinču. Nemojte više da se blesavimo, kumim vas Bogom. To se radilo vekovima, a sad se našao neko pametan, pa sve trpa u najlon kesu. Majke mi ću da stojim pored bureta sa štapom.)

Bogorodičina crkva u Zemunu – sve fotografije su sa divne Instagram stranice tog hrama – https://www.instagram.com/bogorodicina_crkva/

Šta još ima…? Ima papira i olovaka da ostavite imena za molitvu na akatistu i na proskomidiji. Olovke uvek rade. Pored olovaka je sredstvo za dezinfekciju ruku. Narod u miru i redu čeka da upali svećice. Niko nije nestrpljiv i neljubazan. Valjda se svi pričešćuju… Da, subotom se uglavnom svi do jednog pričeste, jer tada dolaze oni koji znaju zašto se i subotom ide na liturgiju. Bašta u dvorištu san-snova. Ima ruže iz Hilandara. I što je najvažnije, ima čudotvornih ikona i moštiju. Ozdraviš kako uđeš.

Da Vas podsetimo:  EPIGRAMI-MASA

Tu su najčešće ispovedala dva Božja čoveka, otac Aleksandar i otac Branko. Potpuno su različiti. Otac Aleksandar strog, otac Branko nekako… Podiže ti želju za životom. I Bog tačno zna kad će kog da ti namesti.

Ako se mnogo blesaviš – otac Aleksandar, pa izađeš od njega s drugom idejom o životu. A kad znaš da si zabrljao, a krivo ti, onda otac Branko. Od njega izađeš srećan i olakšan. E, ali jednog dana – nema oca Aleksandra. Pitam gde je…? Kažu da je on vojni sveštenik i da sad služi u manastiru, u parku. Nisam Zemunka, pa ne znam ni da postoji manstir u Zemunu, a nisam ni znala da su vojni sveštenici zapravo oficiri koji svaki dan idu na vojni posao, a nedeljom su u nekoj crkvi na redovnoj liturgiji za civile. Tako su mi rekli, a ne znam da li je tako. Pa se mislim „Bogo moj, ko će da ide u vojne sveštenike? Ove naše pope ne rade ništa preko nedelje. Ako ti nešto treba, javiš im se mobilnim telefonom, dogovorite se za pare šta treba i „šta sad oni ima da sede celo radno vreme!?““

Ma, nije otac Aleksandar neprijatan kad je strog. Stroži je starešina, uuu… Ali pravedan. Aleksandar je nasmejan, samo nema trt-mrt. Pa vojni je, razumem. Ako se tamo nešto pogreši, „ode glava“. To im je valjda osnovni stav. A tako i jeste. Narod se zblanuo kad je video da ga nema više u Bogorodičnoj crkvi. A još više im je bilo krivo što će u Parku da se namuči sa tamošnjim starešinom. Što se muči? Ne znam. I neću da ogovaram.

Bogorodičina crkva u Zemunu – sve fotografije su sa divne Instagram stranice tog hrama – https://www.instagram.com/bogorodicina_crkva/

Znači, u toj, Bogorodičnoj crkvi je raj na zemlji. Sve potaman. Bilo. Počelo je da fali. Šta? Pa, Aleksandar i Branko. Otišao starešina na odmor, pa posle morao da ide i Branko. I sad se dešava čudo neviđeno.

Da Vas podsetimo:  Prst sudbine

U ispovedaonici jedan totalno nezainteresovan sveštenik. Ali, ljudi moji, toliko totalno, da neće niko da se ispoveda kod njega. Njemu milo! Neće, očigledno, „da sluša narod za male pare“, kao da smo dužni da mu plaćamo induligenciju, i kao da ona uopšte postoji u pravoslavlju. Danas je jedna žena posle pričesti htela da se ispovedi. On kaže:

– Pa pričestili ste se – i mota epitrahilj. Neće da ispoveda. Žena kaže:

– I?! Hoću da se ispovedim.

– Pa, pričestili ste se.

Žena se naroguši, zapanjeno:

– Kakve to ima veze!? Kakve ima veze?! – pita žena, sporo izgovarajući reč po reč – Da li pričest isključuje ispovest? I da li to mora da ide zajedno?!

On je mrtav `ladan rekao, ali onako mrzovoljno… Da ti se povraća:

– Pa, dobro, onda `ajde.

Žena podiže prst u znak upozorenja:

– Ma! Ti mene takav, u tom raspoloženju, nećeš ispovedati!

On sav srećan…

Bogorodičina crkva u Zemunu – sve fotografije su sa divne Instagram stranice tog hrama – https://www.instagram.com/bogorodicina_crkva/

Mislim se „Joj, ženo, a šta ako umreš sa tim grehom?! Bolje da si pritrpela. Ne ispovedaš se ti svešteniku, nego Bogu. Sveštenik kad stavi epitrahilj, to više nije on. To sam Bog sluša“. Onda sam se setila oca Gojka Perovića. Omiljen u narodu, ali kod mene ne bi bio sveštenik ni pet sekundi. Srećom, ništa se ne pitam. Ima jedan video snimak gde on, govoreći o ispovesti, kaže da on dozvoljava ljudima da se ispovede samo četiri puta godišnje. I još odmah doda neispoveđenom grešniku „Trpi“. „Šta ako te je neko uvredio, trpi“. Bila sam zblanuta nad ovakvim vlasništvom nad tuđim grehovima… Što ja da se ispovedam ako je mene neko uvredio?! Pa, valjda taj treba da se pokaje? I drugo, šta ako neko umre sa neispoveđenim grehom? Umre, a nije dočekao „rok za ispovest“ koji mu je dao ovaj sveštenik? Ej, bre…! Ko ste vi da ne ispovedate narod?!

Da Vas podsetimo:  AFORIZMI-STUB

 

Pitam ljude okolo, da li je i ovaj u Bogorodičnoj crkvi isto iz Crne Gore? Kažu mi da jeste. Brate slatki, ako si iz CG, nisi valjda iz vica o lenjosti đetića. Čuj, mrzi ga da ispoveda! Očigledno da jedno ne zna, narod je toliko narogušen da me neće čuditi ako takve budu iznosili iz hramova.

I šta je tu čudo neviđeno? Mnogi ne znaju da reči „smrt“ i „upokojenje“ nemaju baš isto značenje. Smrt znači robovanje demonima, pa se kaže da čovek može biti mrtav, dakle u paklenim kandžama droge, alkohola, lenjosti, bluda, prejedanja, mučenja radnika, a da je u stvari živ. A može biti živ živcijat, a da se već upokojio. Takav je Patrijarh Pavle. Zapravo, svi su živi u Hristu, samo je neko radostan posle upokojenja, a neko pati. Raj i Pakao nisu mesta. To su stanja duše. E, ako hoćete da vidite mrtvaca koji stoji i govori, idite i potražite ovog sveštenika. Pitajte narod ko je tu iz crnogorskog vica i videćete čudo neviđeno – mrtav, a trepće, hoda, uzima pare. Idite dok je još tamo.

Bogorodičina crkva u Zemunu – sve fotografije su sa divne Instagram stranice tog hrama – https://www.instagram.com/bogorodicina_crkva/

A možda već imate nekog svog ovakvog „mučenika“? Onda se dobro razumemo. Sve je to za Crkveni sud, samo i tamo se prvo mora malo proluftirati. Postoje ljudi u mantijama koji su bruka i za klir i za narod. Pa dosta, bre, više!

PS I ko su ovi u crkvi koji loše postavljaju, a dobre šalju na druge zadatke? Vratite Aleksandra, aman, bre. On je nama potreban. Ako nije vama, nama jeste. Ili dajte nekog drugog, normalnog i pristojnog Valjda ste shvatili da je i laos počeo nešto da se pita?!

izvor:http://blogfrket.blogspot.com/

 

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime