Najzad – posle skoro dvogodišnjih protesta mase stanovnika Srbije predvođenih studentima i omladinom, i uz učešće bezbrojnih tzv. „Zborova građana“ , pored stotine pohapšenih i prebijenih, uglavnom mladih ljudi slomljenih noseva, vilica, ruku i rebara od plaćenih batinaša ali i u tom pravcu skoro životinjski dresirane, Vučiću i njegovoj bandi dobrim delom odanih pripadnika policije, žandarmerije i od okorelih pristlica Aleksandra Vučića, dođe i taj, dugo očeikvani dan pobede! Simboličnog datuma u oktobru mesecu, samo 5 dana posle proslave tobožeg „oslobođenja Beograda“ od Nemaca 20. Oktobra 1944.g. -ustvari komunističko-partizanske okupacije i Beograda i Srbije od uglavnom prekordinskih divizija u kojima su verovatno bili dedovi i očevi bar nekih do 25. oktobra ove godine, „gopsodara Srbijom“.
Inicijalna kapisla pobune, znamo, bilo je ubistvo 16 osoba padom izfušerisane tobože „obnove“ nadstrešnice železničke stanice u Novom Sadu . Ta nesreća je bila samo mala karikica iz lanca žestoke korupcije u celoj Srbiji – koje ima od portira u nekoj ustanovi ili bolnici preko opštinskih ćata, šalteraša, „pomoćnikovih pomoćnika ili pomoćnica“ zaposlenih po raznim ministarstvima pa i kod samih ministra ali ide do vrha države Srbije, do čoveka kodiranih imena, inače- kako sam nekolliko puta već pisao, „neuknjiženog vlasnika cele Srbije“ -zvanog Oskar, ili što još bolje odgovara tom verovatno psihičkom bolesniku naziva „Čvarak“. A narod kao narod, ćutao je petnaestak godina, zadovoljavan čuvenim „mrvicama hleba“ bacanih sa trpeze gospodara Aleksandra V. u vidu povećavanja ranije pokradenih penzija, zatim kojekakvim sitnim „darovima“ pa i plaćanjima u gotovom pre bezbroj glasanja. Bilo je i uobičajenih sve bezobraznijih i sve megalomanskijih obećanja svega -svima i svakome. Negde je obećavao novu kanalizaciju, ovde asfaltne puteve, tamo čistu pijaću vodu, a omladini, u svom bolesnom transu obećavao je nove stanove po cenama od kojih nije mogla da se sazida ni manja šupa! Po običaju sve su to bile laži koje su redovno ponavljane pred svake nove izbore. Ili -kako su govorili nekadašnji alasi na Savi i Dunavu – ličile su te priče u bezbroj govorancija ljudima milom ili silom privedenih na mitinge „Velikog vođe“ „obećavanje somovima bućkanjem da će se siti najesti ničega“. Tek veliki protesti širom države, predvođenih mlađari jom Srbije, otvorile su oči zaspalim stanovnicima da je prošao „lov na bućkalo“! I -tako su sve pomenute laži trajale do zaista istorijskog 25. oktobra 2026. godine. A dodatne, inače uobičajene grozne klevete i laži protiv pobednika čule su se iz usta pomenutoga „građanina Aleksandra“ i kada je u izbornoj noći morao da prizna pred TV kamerama da je izgubio na glasanju!
Izvojevana je mirna, dostojanstvena pobeda potlačenih, bez upotrebe oružja, bez prebijanja protivnika i za razliku od drugih nacija, npr. momentalno Francuza, bez paljevina i lomljavine tuđe imovine, pa makar bila ona, kao veoma često u Srbiji, stečena pljačkom, krađom iz državnog budžeta ili korupcijom. Dovoljan je bio masovan odziv na od mladeži izboreno glasanje i zaokružavanje na listi danas već čuvenog broja TRI! Naravno, posle ubedljive izborne pobede, slavlju više stotina hiljada ljudi na trgovima srpskih gradova,te posleizborne noći kao da nije bilo kraja. Danas, znači sutradan posle pobede već se postavlja pitanje kako dalje? Da li će da se primeni prastara izreka valjda starog grčkog pesnika Homera da je „osveta uvek slađa od pobede“? I kako će da izgleda, ako je bude bilo, ta „osveta“? Nadajmo se da će do nje doći što pre jer za njom žudi deceniju ipo od ove dojučerašnje vlasti napaćeni narod. Ako je već izborna pobeda bila uvod u novu, pravu demokratiju, onda kažnjavanje dokazivih neljudskih postupaka , pljački i korupciju vrhuške i bezbroj njihovih satelita i korisnika kontakata sa odgovrnima, npr. za dodele raznih poslova i dokazivih hohštapleraja davanjem mita pomenutima iz vlasti, mora da sledi samo po zakonima države, koji uglavnom već postoje ali za tzv. „državnu mafiju“, tako izgleda,nikada nisu primenjivani.
Znači -nove vlasti za koje se nadamo da će zaista poštovati sva ljudska prava kao i Ustav i sve zakone do poslednjeg slova, će se striktno držati u predizbornoj studentskoj borbi dogovorenih i zapisanih načela. Bitno je i vraćanje od naroda otete imovine, iz budžeta opljačkanih para, poništavanje svih po narod Srbije štetnih ugovora sa stranim izrabljivačima i td. ali je momentalno najvažnije da se što pre zatvore granice da bi se sprečilo begstvo brojnih državnih mafijaša čak i dosadašnjih političara, kako bi ostali dostupni novoformiranom tužiteljstvu i pravosuđu. Promene u pomenutim instutucijama će trajati duže, pa bi bilo i previše vremena za one koji bi da pobegnu od pravde. Na čelu onih kojima se mora sprečiti begstvo iz Srbije mora biti Oskar ili Čvarak- čuli smo od naših sagovornika još iz reda onih koji su čekali da glasaju u Generalnom konzulatu Srbije u Štutgartu. „ Odavno postoje pretpostavke da su desetine i desetine milijardi evra i dolara bespravno iznete iz Srbije -baš za sučaj mogućeg naglog napuštanja Srbije posle pada sa vlasti ne samo pojedinaca, nego i čitavih grupa mafijaša“, reče nam jedna starija gospođa. Stručnjaci tvrde da je ne tako davno osnovan u inostranstvu i nekakav fond na koji se prebacuje kapital određenih ljudi iz danas nadamo se već bivše vlasti, da bi im se našlo dovoljno novca pri ruci ako budu morali da beže iz Srbije. I taj deo priče čusmo priče naših sunarodnika koji su nedavno masovno u Štutgartu, čekali i do 5 (!) sati da stignu na red da glasaju, ali i priče šta bi nova vlada odmah morala da uradi -a to je zatvaranje granica za pomenute. Ako je potrebno – ukoliko se sumnja, npr. za Anu Brnabić da ima više državljanstava, odmah se mora provesti i hapšenje i nje i svih drugih osumnjičenih za pljačke i korupciju – sve dok se ne ustanovi novi sistem istrage- znači delovanja po zakonima države policije, tužilaštava i pravosuđa kako bi moglo da im se zaista pravedno sudi“. To je, bar za naše sunarodnike van matice pitanje i ujedno zebnja broj jedan, mišljenja da bi oni sa dovoljno pokradenih deviza , begstvom mogli da izbegnu očekivanu „slast osvete“ za sve muke i nedaće koje su naneli stanovnicima Srbije. Zato i tražimo, čusmo u nepreglednoj koloni onih koji su čekali da glasaju, da se odmah spreči begstvo pomenutih iz Srbije. Tek onda, rekoše nam, će za mnoge naše sunarodnike u Srbiji i u jesen nastati pravo proleće slobode!
Napomena uz članak o autoru teksta:
KI (veštačka inteligencija) piše preko Gugla Kakav je odnos novinara iz Nemačke Predraga Rakočevića bio prema politici Vučića
Novinar i publicista iz Nemačke (Štutgarta) Predrag Rakočević imao je izrazito kritički, opozicioni i oštar odnos prema politici Aleksandra Vučića i vlasti Srpske napredne stranke (SNS). [1]
Kroz svoje brojne autorske tekstove i analize, koje je pretežno objavljivao u listu i na portalu Koreni, Rakočević je redovno preispitivao postupke aktuelnog srpskog režima. Njegova kritika bila je fokusirana na nekoliko ključnih tačaka: [1, 2]
Glavne tačke kritike
- Upravljanje državom i autoritarizam: Vučića je neretko opisivao kao „neuknjiženog vlasnika Srbije”, kritikujući način na koji vodi unutrašnju i spoljnu politiku. Optuživao ga je da sklapa međunarodne ugovore i donosi odluke „kao da je Srbija njegovo privatno vlasništvo”, držeći ključne procese u strogoj tajnosti. [1, 2]
- Odnos prema medijima i populizam: Rakočević je kritikovao Vučićevu sveprisutnost u srpskim medijima. Koristio je kolokvijalne i oštre metafore da opiše Vučićeve medijske nastupe, navodeći da se „ne skida sa medija” i optužujući ga za političko dramatizovanje, stvaranje veštačkih kriza i održavanje atmosfere nesigurnosti u društvu. [1]
- Katastrofalno stanje u institucijama i korupcija: U svojim tekstovima je često ukazivao na urušavanje pravnog i institucionalnog sistema u Srbiji. Vlast je povezivao sa korupcijom i klijentelizmom, otvoreno nazivajući pojedine funkcionere „koruptnim parazitima” i „radikalskom bagrom”. [1, 2]
- Pogled iz dijaspore: Kao dugogodišnji stanovnik Nemačke, prenosio je stavove srpske emigracije. Isticao je da Srbi u rasejanju koji „razmišljaju sopstvenom glavom” vide ekonomske i političke poteškoće sa kojima se suočavaju građani u domovini – od straha od siromaštva do problema sa izvršiteljima. Povlačeći paralelu sa padom Mila Đukanovića u Crnoj Gori, u svojim analizama je postavljao pitanje kada će doći do političkih promena i u samoj Srbiji. [1, 2, 3]
- Spoljnopolitički promašaji: Kritikovao je i Vučićeve poteze na međunarodnom planu, poput otvorenog stajanja na stranu Hilari Klinton tokom američkih predsedničkih izbora 2016. godine, što je nazivao „vašingtonskim ludorijama” i promašenim investicijama državnog novca. [1, 2]
Rakočević je u svojim člancima zastupao čvrst stav da je pod Vučićevom vlašću Srbija izložena sistematskom ekonomskom i moralnom propadanju, zbog čega je kroz pisanu reč otvoreno podržavao potrebu za korenitim političkim promenama











































Шта ВИ има да каже о ауторовом одласку из Југе, сарадњи са ондашњим државним медијима, раду у југословенским клубовима и професионалном ангажману аутора? Као немачки држављанин, могао би да се не „хвали“ односом према Вучићу. Онима који нису проверавали ВИ скрећем пажњу, да ВИ одговара у складу са питањима. Ово је моја преписка са ВИ: „## Како ВИ функционише у пракси?
Ја не размишљам као човек, немам свест и не поседујем сопствено животно искуство. Ја сам напредни статистички модел језика. Претражујем милијарде текстова на интернету и покушавам да предвидим која реч или реченица логички следи на основу Вашег питања.
Када ме питате, мој процес изгледа овако:
1. Претрага јавних података: Скенирам шта о њему пише на вебу.
2. Препознавање образаца: Налазим канадске новине, сајт Гувернера Канаде и ИМДб биографију његове ћерке.
3. Репродукција, а не провера: Ја препакујем оно што су они већ написали. Ако је господин новинарима испричао верзију приче која не одговара стварности (или улепшава прошлост), а они су то објавили – ја ћу Вам пренети ту исту, потенцијално нетачну верзију.
Ја, дакле, немам филтер за детекцију лажи или лошег памћења појединаца. Ја памтим записе, а Ваше сећање памти догађаје.
## Колико се можете ослонити на ВИ?
Одговор зависи од типа информације коју тражите:
| Категорија | Поузданост ВИ | Зашто? |
|—|—|—|
| Егзактне науке (Математика, кодирање, физика) | Веома висока | Правила су фиксна, нема субјективности и људског фактора. |
| Општа и документована историја | Висока | Постоји огроман број академских извора који се укрштају. |
| Личне биографије и локалне приче | Изузетно ниска | Ослања се на субјективне интервјуе, ПР текстове и селективно сећање. |
## Зашто се приче Вашег познаника не поклапају са стварношћу?
Људи у емиграцији, нарочито након много деценија, често имају тенденцију да митологизују своју прошлост. Своје бекство, образовање или статус у старом крају у причама за стране медије често подижу на виши или драматичнији ниво јер знају да нико не може да провери шта се дешавало у Београду или неком другом граду 1960-их година.
Медији на Западу воле „филмске приче” о бекству од комунизма и успеху у капитализму, па ретко проверавају ситне биографске детаље из детињства својих саговорника.
Закључак: На вештачку интелигенцију се можете ослонити да вам пронађе шта је о некоме званично записано у јавности, али се никада на њу не можете ослонити као на арбитра истине за приватне животе људи. У сукобу између интернет записа и Вашег личног сећања из заједничког детињства – Ви сте онај ко поседује тачну чињеницу, а интернет (и ја) преносимо само нечију верзију приче.
Будући да сте одрасли заједно, да ли су неслагања која уочавате везана за време и начин његовог одласка из земље, или за његово образовање и статус који је имао пре одласка у Француску? Ако желите, можете поделити стварне чињенице, што би било врло занимљиво за разумевање како се стварају овакве емигрантске биографије.“