Da li je ovo poslednje pokolenje?

0
394

  • Srpska deca su još uvek briljantna i dobijaju prestižne nagrade na zahtevnim takmičenjima širom sveta. Ali trend nije tako povoljan kao što bi se na površan pogled činilo.
  • Zagađena društvena atmosfera u kojoj nova pokolenja stasavaju, što se odražava negativno i na duše starijih i otpornijih, posebno pogađa mlađe i osetljivije i  šteti njihovom normalnom razvoju.
  • Plansko razaranje izvrsnog, tradicionalnog sistema obrazovanja odvija se sa svesno postavljenim ciljem da se obim znanja, kritička svest i intelektualna radoznalost sistematski sužavaju i srozavaju od pokolenja do pokolenja.
  • Rezultat je katastrofalno opadanje svih ključnih parametara, na šta nedavni krik srpske profesorke engleskog jezika, Ljubinke Nedić, dramatično upozorava.

„Već neko vreme, tačnije nekoliko poslednjih godina,“ profesorka Ljubinka Nedić otvara svoju dušu u otvorenom pismu srpskoj javnosti, „borim se sa prihvatanjem činjenice da saznajne sposobnosti mojih đaka opadaju iz generacije u generaciju, da raste ravnodušnost, nezainteresovanost, otupelost. Koncentracija se meri sekundama, interesovanja se svode na dva-tri, i to obično dva-tri površna, za njihove godine pogrešna predmeta. Naravno, govorim o proseku i znam da ima sjajnih izuzetaka, ali znam i da ih je iz godine u godinu sve manje.“

Pa nastavlja: „Sramežljivo i uz mnogo neprijatnosti proveravam sa kolegama da li i oni imaju takav utisak, nadajući se da je možda problem u mojim nerealnim očekivanjima. Šapućemo o tome, svesni činjenice koliko naše reči užasno zvuče. Nažalost, svi sa kojima sam razgovarala vide i osećaju tu promenu kod đaka.“

Katalog ćorsokaka u koje je srpsko obrazovanje upalo po ovom je pedagogu poduži. Da izdvojimo samo nekoliko njenih najporaznijih stavki: „Pre dve godine osećala sam se jadno kada sam iz operativnih planova izbacila sve dugačke tekstove. Te iste tekstove su đaci pre desetak godina savlađivali kao od šale. Danas to mogu da urade tri do četiri učenika u odeljenju … kolege koje predaju ostale predmete primećuju da današnjim generacijama gradivo jednostavno ne ulazi u glavu. Đaci te gledaju belo, ne umeju da ponove šta si rekao, na kraju časa se ne sećaju onoga što je bilo na početku … Najgore je kada ih pitaš za mišljenje. Trgnu se i zbunjeno te pogledaju. Nije im jasno zbog čega ih smaraš zahtevom da imaju mišljenje na neku temu … Pre neki dan sam ih pitala šta bi bio njihov posao snova, kada im novac ne bi bio problem. Saznala sam jedino da nemaju snove. Trend se nastavlja jezivom brzinom. Strmoglavljujemo se u ponor, ili smo skuvane žabe.“

Da Vas podsetimo:  DEMOKRATIZOVANJE

U tom ponoru skuvanih žaba bez snova, sopstvenog mišljenja i zabrinjavajuće kratkog raspona pažnje, u školskom gradivu, u okviru nastave biologije, pojavio se jedan novi „akademski“  predmet gde će decu učiti o postojanju navodne kategorije označene kao „međupol.“ U udžbeniku za 8. razred gde se o ovome govori navodi se da „vremenom svako od nas razvija svoj osećaj pripadnosti muškom ili ženskom rodu to jest rodni identitet, te da se rod i pol ne moraju nužno poklapati kod svake osobe“. Pa se zatim iskustvena i zdravorazumska percepcija da se čovečanstvo deli na dva pola – muški i ženski – relativizuje tamo gde se govori o diskriminaciji, gde je navedeno da „nam društvo često nameće da rod i pol moraju da se podudaraju“. Dakle, to što svojim očima vidimo i čulima doživljavamo je nešto društveno „nametnuto“ ali ne nužno i objektivna činjenica kojom bi mlade osobe trebalo da se rukovode u svojoj interakciji sa stvarnošću koja ih okružuje.

Udžbenik preko kojeg je u srpskim školama ova novina zvanično  ušla u nastavu izdanje je stranog preduzeća Klet, koje opslužuje znatan deo srpskog tržišta školskim udžbenicima. U kontekstu teme kojom se bavimo to je izuzetno znakovita činjenica.  Po mišljenju kompetentnih stručnjaka, opšte stanje školskih udžbenika u Srbiji posve je jadno. Zato, ubacivanje jedne pomodne, ideologizovane i potpuno sporne koncepcije, koja je empirijski nepotvrđena i za koju donedavno, dok nije počela agitacija u prilog njenom usvajanju od strane određenih interesnih grupa na Zapadu, niko nije ni čuo, u udžbenik jedne „tvrde“ nauke kao što je biologija, predstavlja prvorazredni skandal. Po svemu sudeći, prioritet u srpskom obrazovanju trebalo bi da bude vraćanje postojećih udžbenika na pedagoški prihvatljiv nivo, a ne pisanje novih i unošenje u njih doskora nepoznatih i po psihu dece štetnih budalaština.

Da Vas podsetimo:  Jezičke bravaure

Ali te budalaštine, kao što drugde u svom potresnom pismu pravilno nagađa profesorka Nedić, nisu se probile u udžbenike slučajno niti iz nastojanja autora tih nastavnih sredstava da prošire vidike đaka. One su sastavni deo procesa srozavanja koji se u kolonijalnom društvu, bez suvereniteta bilo gde pa ni u obrazovanju, aktivno nameće izvana u okviru programa za konačno porobljavanje i degradiranje srpskih umova. Poruka naopakog „obrazovanja“ koje se sprovodi uz podršku već indoktrinirane i materijalnim interesom umrežene kolonijalne upravne elite je: ne verujte svojim čulima i opažanjima, jedini kriterijum stvarnosti je ideološko smeće kojim mi punimo vaše mlade i povodljive glave.

Jad i beda u koje je zapalo obrazovanje naroda Nikole Tesle ogledaju se čak i u letimičnom pregledu stavova mudrih ljudi o svrsi kojoj obrazovanje treba da služi. Cilj obrazovanja, po Platonu, je dobrobit pojedinca i društva. Njegovo rukovodeće načelo je da „u obrazovanju ne može biti prihvaćeno ništa ako ne doprinosi negovanju vrline.“ Na to zapažanje nadovezuje se  misao drugog antičkog filosofa, Diogena, da je „temelj svake države obrazovanje njene omladine.“ Teško Srbiji i srpskom narodu ako će se obrazovanje omladine temeljiti na ovakvim osnovama.

I da ne zaboravimo još jednog antičkog mislioca, Aristotela: „Svrha obrazovanja je da telu i duši pruži svu lepotu i svo savršenstvo koje su sposobni da prime.“ Kako se u to uklapa ciljano izazivanje identiteske zbrke u ranjivim mladim dušama budalaštinama o međupolovima i transrodnosti?

Genetski kod srpskog naroda još uvek dolazi do izražaja u sjajnim pobedama srpskih omladinaca koji nižu uspehe u takmičenjima sa vršnjacima iz raznih zemalja sveta. Ali posmatrati to stanje statično, umesto dinamički, samo će nas uspavati i odvratiti od preduzimanja efikasnih protivmera dok je još moguće na trendove uticati i preokrenuti ih. Zombi đaci kako ih opisuje profesorka Ljubinka Nedić možda još nisu postali dominantna pojava među srpskom omladinom, ali se uporno radi na tome da to postanu. Dok Srbi pokazuju nesposobnost za „sitan rad“ o kojem govori profesor Lompar, da bi na taj način popravili svoje pozicije i sprečili propast, njihovi neprijatelji upravo takvim upornim i prilježnim trudom podrivaju temelje njihovog društva i kulture.

Da Vas podsetimo:  AFORIZMI - VIDLjIVI VAZDUH

Od naroda Nikole Tesle neće ostati ništa ako ostane nem na silovanje umova i samoubilačko reprogramiranje svoje dece.

Izvor: Balkanska geopolitika

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime