Da li je „šesti oktobar“, i bio moguć?

11
932
Radovan Marjanović / Foto: printscreen (kolubarske.rs)

„Šesti oktobar“ do koga nije došlo, svakako je deo odgovora na pitanje zašto se kasnije nije desilo, ono što se nije desilo. Deo je odgovora i na važnije i aktuelnije: zašto se dešava ovo što se dešava? Uključujući zaricanje vladajućih da se „peti oktobar“ (za njih „paljenje i pljačkanje Skupštine“), više neće desiti! Indirektno, šta će se dešavati…

Budimo realisti, a ne optimisti po svaku cenu! Šesti oktobar se nije desio, jer se peti prerano desio. Mada je priželjkivan, ma koliko je elana i energije u njega uloženo… Nedostajalo je „samo“ ono što je, na svetskom planu, nedostajalo i stvarnoj pobedi socijalizma: „objektivnih pretpostavki“. Takozvana „kritična masa“ ili „masovna baza“, snažno zainteresovana za promenu, jeste postojala, ali je jedna od njih. Uz to je kao svaka masa bila „šarolika“, jedinstvena protiv starog a nejedinstvena u pogledu novog. Normalno i nimalo tragično, da tako nije bilo i sa „aktivnom manjinom“, kao drugom pretpostavkom.

Za razliku od iste u uktobru ili kasnije kod nas, dotična nije bila organizovana i jedinstvena. Setimo se „ko je sve“ učestvovao u „petom oktobru“, zapravo pre, tada i kasnije! Bila je „vreća rogova“, koja se pre morala raspasti, nego izvesti radikalnu i trajnu promenu. Čim je nestao jedini kohezivni faktor: Milošević! Svi nisu želeli isto, oscilovali su između „petog“ i „šestog“, demokratskih i revolucionarnih odnosno nedemokratskih postupaka, kakva je „lustracija“. Kao brza promena bez „umiranja u proceduri“ (hapšenje dotadašnjih moćnika i zabrana njihovih stranaka), zaista se mogla izvesti za jedan dan! Ali sudovi, nikako „revolucionarni“ (ne nužno i pro-miloševićevski), to ne bi mogli dozvoliti, tako da i njih trebalo lustrirati (smeniti). „Legalisti“ (nije to samo Koštunica), to nisu hteli. A i da jesu, stvarno mnogo za jedan dan, za „šesti oktobar!“.

Da Vas podsetimo:  ZAŠTO VUČIĆ VERUJE U TRAMPA

Dobro, „šesti oktobar“ je metafora, ili početak bitnih promena a ne samo vrha vlasti. Ali umorna od pripremanja i samog „rušenja“ (Miloševića), mada su najviše povukli nesrećni bagerista Džo i bezimeni građani, aktivna manjina šestog je prešli na teži zadatak (jer se u njemu nije ni oslanjali na građane!). Ne da „izgrađuje“ nego da „podijeli blago“: vlast (kao mast, slast i čast). Kad je to završila „šesti“ je već bio prošlost, i s pravom je sela da se odmori. Ili upražnjava „odgovornosti koje je preuzela“, svakodnevno vršenje vlasti koje ne poznaje razliku između dva dana…

Ako je istorija učiteljica života, verovatno bi tako bilo i sutra, ukoliko aktuelni „rogovi“ vide leđa Vučiću. Više „nekim čudom“, nego vlastitom aktivnošću! I kad bi je bilo više, ali nedovoljno da potre neaktivnost i pogrešnu aktivnost, posle petog okrobra.

Radovan Marjanović
Izvor: kolubarske.rs

11 KOMENTARA

  1. Prvi i najvazniji zadatak za “ milion “ mirnih gradjana izašlig na ulicu, bilo je da upadnu u skupštinu i
    SPALE GLASAČKE KUTIJE ,!! Kad su se već našli tamo, da ne gube vrijeme, pokrali su slike sa zidova, namještaj i sve što se moglo odnesti( nekii fini gradjani !!! Koštunica je poslije svega , kada je bio pitan o rezultatima izbora . Tv reporteru izjavio “ … nisam baš siguran da smo pobedili na izborima……..“……….

    • Zorane53, varas se !

      Najvazniji zadatak 5 oktobra nije bio „upad u Skupstinu“, nego „skidanje despota“ koji je unistio srpsku privredu i posvadjao Srbe sa celim svetom. Taj zadatak je i ispunjen ; Despot je priznao izbornu pobedu Kostunice i izjavio uvece na RTSu : „Čestitam mu na pobedi, a ja odoh da se igram sa unukom“.

      • To si već napisao !!! Nepotrebno je ponavljati isto!! Nisi u pravu ukoliko si glasniji, grlatiji, ukoliko deset puta ponoviš………jedanesti put mnogi povjeruju, ali to objektivno , to ne postaje istina !!! Nisi odgovorio konkretno……
        “ laz je da su zapalili biračke kutije “ ili “ bilo im je hladno pa su se malo ugrijali vatrom zapaljenih biračkih kutija “ ili “ ispekli su čevape, koji se najbolje peku na vatri od glasačkih listića i glasačkih kutija „!!

          • Tačno je da je Milošević u jednom trenutku “ priznao poraz“ , kao što je Koštunica priznao “ nisam siguran u našu izbornu pobjedu „……. Milošević je “ priznao poraz“ da bi spriječio veliko krvoproliće medju SRBIMA !!! Tri dana prije izbora svi strani mediji su govorili o “ izbornoj kradji Miloševića“ , kada su izbori završeni istim tonom, istim intezitetom je samo nastavljena priča o izbornoj kradji !! Onda se pojavio Joe (Dzo) bagerista u već dobro pripremljenom scenariu, i odradio svoj dio !!! Da je NAROD spontano rušio diktatora, ne bi im palo na kraj pameti da kradu slike, fotelje , namještaj…… a tek , kome bi palo na pamet da PALI GLASAČKE KUTIJE .???
            A Amerikanci su sve to organizirali da bi “ oslobodili Srbiju od diktatora i uveli demokraciju “ ??? Ali , od cijele scenografije, PALJENJE GLASAČKIH KUTIJA , sa dokazima izborne pobjede ili poraza , i naj većoj budali bi trebalo razbistriti ideje, koga je NAROD izabrao !!! Ali ima budala, većih od onih “ naj većih “ !!
            Odovori….. ZAŠTO SU SPALJENE GLASAČKE KUTIJE….. pusti ti Putina, Amerikance ……….unučiće ……

  2. 5 OKTOBRA 2000 godine milion gradjana je mirno izaslo na ulice i zakoracilo u 21 vek, zbacivsi despota-autistu koji ih je prvo posvadjao sa svim susedima a potom poveo u bezizgledni rat protiv najvece armije na svetu. Događaji od 5. oktobra su samo posledica rezultata izbora održanih 11 dana ranije, na kojima je Kostunica dobio 50,24 %, a Milosevic 37,15 % glasova.

    6 OKTOBRA, ruski ministar spoljnih poslova Igor Ivanov je sleteo u Beograd i preneo uputstva Vladimira Putina. Posle cega se Milosevic setio svoga unuka : „Upravo sam dobio izveštaj Savezne izborne komisije po kome je Koštunica pobedio u prvom krugu. Čestitam mu na pobedi, a ja odoh da se igram sa unukom“.

  3. Ne pada mi napamet da nekome objašnjavam šta znači kada stranci,( bilo koji stranci) ruše vlast u nekoj drzavi, i „pomazu, postavljaju, instaliraju“ novu vlast!!!
    Pogubnost toga ( barem u Srbiji ), danas bi KONJU morala jasna !!!

  4. I Vi gospodine Marjanoviću spominjete “ 5 okrobar “ , da uopšte niste spomenuli glavnog aktera tog neslavnog dogadjaja – Amerikance- projektante i financijere !!! Spominjete samo “ sitnu boraniju“ puke izvršioce ??? Pa to Vam je kao da dajete nekome recept za SARMU, a da ne spomenete ni kiseli kupus, ni meso, ni rizu……….. neka čudna sarma, ili se uopšte o sarmi ne radi ????

    • Добро, Американци су организовали рушење Милошевића. И? Шта онда? Да им тражимо да нам га врате на власт?

      • Не, него да плате ратну одштету Србији, јер рат
        против Србије нема везе са Милошевићем.
        Милошевића су могли ликвидирати, а нису – зашто?
        Требао им је повод да ратују против Србије.
        Могли су да лкиквидирају и Садама Хусенина, а не
        да ратују са Ираком – зар не?
        Могли су да уклоне и Гадафија , а не да ратују са
        Либијом – зар не?
        Зашто нису поново пребројани гласови, већ се пожурило
        са палењем скупштине у којој је био гласчаки материјал –
        гласачки листићи, записници…
        Излазак на улице би имао смисла само да се Милошевић
        успротивио поновном пребојавању гласачких листића,
        без увида неутралних мпосматрача, али то се није
        догодило – зашто?
        Милошевић је само био изговор да се зарати са Србијом!
        Распад СФРЈ није планирао, организовао и финансирао
        Милошевић, већ “савезници“ Србије из Првог и Другог
        Светског рата, са изузетком Русије.
        И, у чему је ту, сада, кривица Милошевића?
        Како је то могао Милошевић да нас завади са суседима,
        када су Срби били конситутивни народ код тих наших
        суседа – Хрватске и БиХ?
        Србија у време Милошевића стављена је пред свршен
        чин – УЛТИМАТУМОМ НАТО, као Краљевина Србија
        УЛТИМАТУМОМ Аусторо-Угарске 1914.

      • Zivadine, Milosevica su rusili i Amerikanci i Rusi i mnogi drugi.
        Ali pre svega, njega je 5 oktobra srusio SRPSKI NAROD.
        Njega niko nije branio osim njegovih . . . , od kojih neki, kao ovaj Slavnic, jos uvek placu za njim.

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime