Da mi je Srbija makar maćeha, bila bi možda milostivija

1
297

“Država nije nikome ni otac, ni majka.” Ana Brnabić, premijerka Srbije

Ovo je najveća istina koju sam čula za 41 godinu.

Piše: Milica Eseš Pinter

U najbolju ruku, Srbija mi je stanodavac. Baba kiridžijka, koja svakog prvog traži za ovo i za ono, svaki mesec više, zaviruje mi u lonce, u sobe, zagleda mi prostrt veš na štriku, snima mi auto, saslušava mi decu, škilji u mene, da nisam možda negde sakrila još neki dinar koji može da iscedi iz mene, da mi ga uzme, da ne živim možda prelagodno, prekomotno, da se možda nisam previše razbaškarila.

Naplaćuje mi neku udžericu, traljavu i trošnu, memljivu, u kaljavoj ulici sa izlokanim putem.

Pakosno mi broji dane, zalogaje, udahe, osmehe, radosti, pa i žalosti, sve mi prebrojava i važe, zaslužujem li i sleduje li me.

Da mi je makar maćeha, bila bi možda milostivija, možda bi se bojala da se ne ogreši o mene, možda jednostavno ne bi marila, pa bi mi njen nemar lakše pao, ne bi mi i dušu na kantar stavljala, da utvrdi kolika je globa na svaki njen gram.

Izvor: Politički

1 KOMENTAR

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime