Dan kada je počeo rat u Hadžićima

0
38

10.05.1992. je počeo rat u Hadžićima i naša borba sa mnogostruko brojnim neprijateljem. Bili smo najzapadnija sarajevska opština i klin zakucan u tjelo dušmana. Kako bi se to danas reklo, bili smo u kotlu, okruženi sa tri strane i sa tek nekoliko stotina boraca u tim prvim danima rata, ali odbranili smo se.

I danas me uzme strah od pomisli sa kolikom živom silom smo se tukli. Osim interventnih vodova sa Ilidže, Vogošće, Ilijaša, nama niko nije došao u pomoć. Krpili smo linije kako smo znali, kući se nije išlo danima, a borba je bila svakodnevna. Tinovo, Kasetići, Oštrik, kasarna u Žunovnici, Igman, mjesta su na kojima se ludački hrabro ginulo i u tim prvim danima pokazali smo zube kao malo ko. Braća izbegla iz Zenice su tokom tog prvog ratnog ljeta došla i popunila brigadu i linija se stabilizovala. Napadali su nas sa svih strana, ali linija nije pucala. A mi smo čak u ljeto 1993. uzeli Golo brdo, Stupnik i Obeljak na Igmanu. Uzimali smo ranije Koščan, Gaje i Borike, ali nismo imali ljudstva da ih držimo i povukli smo se. A dušmani od toga prave neku njihovu veliku pobjedu. Mada nisu ni blizu pobjede bili i na Koščanu su im Munje preko livade prošle i pobjegli su ko kerovi, a na Gajama i Borici Tinovska četa im se krvi napila.

Najkrvaviji dan nam je bilo 25.05.1992. godine kad su muslimani sa najboljim svojim specijalcima upali u kasarnu Žunovnici i poginula su nam 32 borca u toj bitki koju smo dobili. Ginulo se svaki dan podjednako na liniji, akcijama i gradu. U tim našim ratnim godinama civili su ginuli svakodnevno i sva neprijateljska odmazda za neuspjehe iskaljivala se na civilima. Život na prvoj liniji fronta i to bez struje, vode, na hrani Crvenog Krsta i pod kišom granata i metaka je veliki podvig i za mene su civili isti junaci kao i ratnici. Svaka baba, žena i djete su pravi heroji. Istrpili smo stotine ofanziva i nismo metar zemlje izgubili u tom duplom obruču. A onu zadnju ofanzivu i tu silu artiljerije i pješadije, te rat sa dvije divizije muslimana, koji imaju podršku NATO avijacije i artiljerije, ne bi iznijele ni najbolje specijalne jedinice svijeta, ali iznijeli su i pobjedili naši borci kojih nikad nije bilo više od 2000 ljudi u brigadi. Taj pakao ljeta 1995 koji smo izgurali je za proučavanje na svim vojnim akademijama svijeta, jer zgazili smo ih ko crve.

Da Vas podsetimo:  Počinjen najveći pokolj nad Srbima

Naša Igmanske brigada je jedna od najboljih brigada u proteklom ratu i naš jurišni bataljon je bio najotrovnija žaoka VRS. Skoro četiri godine smo držali čeonu poziciju odbrane Srpskog Sarajeva bez metra odstupanja.

Tek prošle godine nakon 27 godina od rata prvi put je obilježen 25. maj kao Dan Igmanske brigade i nadam se da će vlasti Republike Srpske i Bratunca naći načina da pomognu da se ponovo okupimo i podsjetimo na najslavnije dane stvaranja naše Republike Srpske. Nadam se da se više neće ćutati o našoj borbi i zataškavati naše junaštvo.

Još da vam kažem, da od 7000 Srba na opštini Hadžići prije rata, danas živi tek 9 Srba u gradu i 25 na čitavoj opštini. Ali, dušmani nas se boje i ovako rasutih na sve strane svijeta.

Srbima iz Hadžića nek je srećan ovaj dan u kojem smo se odbranili i živi mi bili ma gdje da ste!

Autor: Bojan Vegara

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime