Dan koji bi valjalo odmah zaboraviti

2
1265

_77159481_police_standoffPonekad mi bude drago zbog činjenice da sam u pravu. A kome, pa, zbog takvog nečeg nije drago?! Već drugi dan prolazi, a kroz njegove sate protiče priča o famoznih jedanaest nemačkih uslova/zahteva koje bi Srbija trebalo da ispuni pre nego što zasedne u jednu od stolica namenjenih članicama Evropske unije. A to što sam bio u pravu u juče objavljenoj kolumni („Berlinski jedanaesterac“) odnosi se na deo koji govori o tome da je, očigledno, priča bajata i da su za uslove/zahteve odavno znali oni koji treba da znaju, samo to nismo znali mi koji ne (treba da) znamo i zovemo se raja. Raja nije Pajin sestrić, raja sinonim za javnost.

Nemačka ambasada danas je demantovala jučerašnje informacije o „novim“ uslovima/zahtevima i potvrdila moju sumnjičavost spram tobožnjeg čuđenja onih koji su za njih znali, a mi (raja) saznali odloženo.To mu dođe kao kupovina čekovima, na odloženo. Plus kamata.

Nemački izvori bliski kancelarki Angeli Merkel, za dnevni list „Danas“ odbijaju svaku pomisao o novim uslovima/zahtevima i navode da je pominjanih jedanaest tačaka propisala Evropska unija te da su one odavno poznate što Nemce navodi na čuđenje, a kažu i da su šokirani i iznenađeni spekulacijama na tu temu.

– Nemačka vlada nema nikakve nove uslove, odranije je poznato da je neophodno primeniti Briselski sporazum. Zvanični Berlin ne zna da li je reč o izmišljotinama pojedinih medija u Srbiji ili, naprosto, o nesporazumu – rečeno je u nemačkim diplomatskim krugovima. Znači, nema nesporazuma u vezi sa sporazumom. Tamo sve već piše samo je ono odloženo saznavanje detalja sadržine akta koji Srbija mora da poštuje stiglo friško koliko to može da bude i buđav lebac. Čest artikal na trpezama.

Da Vas podsetimo:  Stid i posledica

Javnost, tj mi, tj. raja, mnogo toga ne zna jer joj se mnogo toga i ne saopštava. Bilo je toga i u prošlosti, nije to ovovremeni izum. I on je, taj izum, nalik onom hlebu. Plesnjiv. I tu je čuđenju kraj, ako ništa drugo, juče smo bar saznali ono što nismo znali onog dana koji je prethodio jučerašnjem. I tako mnogo godišnjih dana unazad.

Danas bi, recimo, trebalo da se čuje šta o odnosu Srbije i Kosova misli austrijski ministar spoljnih poslova Sebastijan Kurc. Evo šta misli:

– Nije u interesu Evropske unije da prihvati u punopravno članstvo članice koje su u sukobu sa susednim zemljama, jer bi to značilo ‘uvoz’ nestabilnosti. Zbog toga je pre ulaska Srbije u EU potrebna potpuna normalizacija odnosa, potvrđena pravno obavezujućim dokumentom, a Brisel je spreman da pomogne i olakša taj proces.

Tako zbori ministar čije je prezime nepristojno menjati po padežima. E, do Sebastijana.

Danas, takođe, treba znati i da je na graničnom prelazu Kelebija uhapšen lažni pripadnik Bezbednosno-informativne agencije (BIA). Lažnjak je pokušao da falsifikovanom službenom značkom i legitimacijom BIA, vozeći teretno vozilo, izađe iz Srbije put Mađarske. Ako je hteo u Segedin po kobasice i salame za to mu je bio dovoljan samo pasoš. A možda čovek video da pojedini imaju lažnjak doktorske titule, pa k’o veli zašto ne bi i on ušao u krug onih koji štancuju falš diplome.

O jednoj – čija je verodostojnost stavljena pod lupu – počeće da se raspravlja i utvrđuje njena validnost. Doktorska disertacija Aleksandra Šapića istrpeće kontrolu komisije formirane na Univerzitetu Union, čiji je Šapić doktorant (doktorand) bio. Pre ulaska u politiku, dok je još samo igrao vaterpolo, u bazenu jeste bio doktor. Iz njega je izašao mokrih gaća.

Da Vas podsetimo:  Slučaj Miketić, posebna dimenzija medijskih grozota: Apokaliptička vizija bliske budućnosti svakog od nas

A ponos i dika glavnog grada, Most na Adi nedeljama nema osvetljenje. Ili ga ima mestimično, nekoliko svetiljki radi, nekoliko ne radi, I tako na smenu, razuđena svetlost pomešana s mrakom. Kao taraba kojoj nedostaju daske. Kao osmeh koji podseća na tarabu. Neko je drpio kablove veoma vešto. Skinuo izolaciju i odneo bakarno jezgro. Taj se očigledno razume u struju. I bandere.

I da se ne naljuti zbog toga što je ostavljen za kraj, ali trešnja na šlagu uvek se ostavlja za finiš. Onaj Vulin je na meti velikih sila, tvrde u njegovoj stranci. Smeta im zbog nedavnih izjava koje se, inače, za kafanskim stolovima prepričavaju kao humoreske. Ume on da bude opasan. Nikad nije sigurno u šta će da se premetne, koji će kostim ujutru odabrati. I da, tako kostimiran, kritikuje tamo neke koji su daleko, a da hvali one kojima bi da bude blizu. Nekima od njih je preblizu. Involviran je u njih. Šta će, siroče komunizma sanja da je Pinki. Da je tri puta video… Tita.

Dejan Jeremić

Dnevno / Foto: sxc.hu

2 KOMENTARA

  1. Citat: „Tako zbori ministar čije je prezime nepristojno menjati po padežima“

    JEZICKE NEDOUMICE

    sto se tice imena tog Gospodina KURC. (Po srpski Kurca)
    Do sada sam cula ime gore pomenutog gospodina kroz sve padeze srpske gramatike i to iz usta mnogih intelektualaca.
    Znamo, licna imena dekliniraju se u svim pozicijama, a totolerise se i vezivanje vokativa titule s nominativom imena. U Germanskim jezicima imena se ne dekliniraju.
    Dakle (srpski jezik):
    Nominativ: …rekao je gospodin KURC.
    Genitiv: taj i taj dobio cestitke od gospodina KURCA.
    Dativ: rekao je taj i taj gospodinu KURCU,
    Akuzativ: (zamislite, molim vas!) kontaktirao sam sa KURCOM.
    Vokativ: da bismo oslovili doticnog gospodina (sta se drugo moze) …ej, KURCE…
    Instrumental: Posle petog padeza, susreo se taj i taj sa sa KURCOM… ili KURCEM?
    Lokativ: A kad ode odakle je i dosao pricacemo o poseti KURCA. …

    Facit: ako bi smo se zadovoljili deklinacijom reci Gospodin u „gospodin Kurc“ mera ukusa i postovanja bila bi vidno povecala, bez da bi pri tom nastalo jezicko osakacenje.
    Nedoumice, u „idi do…“, nebi bilo, jer bi se islo do gospodina Kurz, a ne do… Sebastijana.

  2. EU nije postavila nikakve nove uslove.
    Pa svako dete zna, da Evropska unija nece da prihvati u punopravno članstvo članice,
    koje su u sukobu sa susednim zemljama.
    Pre ulaska u EU Srbiji je potrebna potpuna normalizacija odnosa sa Kosovom.
    To ne znaci da Srbija mora formalno priznati Kosovo, ali se prakticno, izuzev formalnog priznanja, prihvata sve sto bi znacilo samostalnost.
    Bio bi to odnos slican odnosu Zapadne i Istocne Nemacke pre sjedinjenja.
    Zapadna Nemacka (BRD)nikada nije priznala Istocnu(DDR).
    One nisu imale Ambasade i ambasadore, nego „stalna predstavnistva“ i „predstavnike“.
    Svi navedeni uslovi nisu nista novo za Srbiju i njene politicare – za Srbe, iz bilo kog gazloga, mozda.
    Svako je mogao i moze da se informise o svemu,
    samo Srbi cekaju da im to Vucic kaze na TV-Pink.

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime