Današnja Srbija Miloševića ne bi izručila Hagu

5
274

PRE DVE DECENIJE – 12. FEBRUARA 2002. – U HAŠKOM TRIBUNALU POČELO SUĐENjE SLOBODANU MILOŠEVIĆU

* Nova „demokratska” vlast Jugoslavije veoma dugo nije mogla da nađe komandanta koji bi bio spreman da Slobodana Miloševića uhapsi

* Milošević, koji je napravio partijsku karijeru u Komunističkoj partiji kasne Jugoslavije, krajem 90-ih postao je lider sveta koji se suprotstavlja Vašingtonu

* Zapad bi danas da pod istim izmišljenim optužbama – kao Miloševiću – u Hagu sudi i ruskom predsedniku Vladimiru Putinu

_________________________________________________________

Autor: Oleg BONDARENKO

PRE tačno 20 godina, 12. februara 2002, u Haškom tribunalu je počelo suđenje bivšem predsedniku Jugoslavije Slobodanu Miloševiću.

Bivši lider, koji je u Beogradu vladao od kasnih 1980-ih, optužen je po 8 tačaka – od organizacije ratnih zločina tokom građanskog rata u Bosni i Hercegovini do etničkog čišćenja Albanaca na Kosovu. Međutim, suđenje nije završeno – optuženi je iznenada preminuo 4 godine kasnije u ranim jutarnjim satima u svojoj ćeliji.

Prema zvaničnoj verziji – od srčanog udara. Iako, naravno, postoje velike sumnje u istinitost ove verzije – mnogi smatraju da je predsednik Milošević otrovan. Nakon njegove smrti neke od optužbi su odbačene zbog nedostatka dokaza.

Zatvor Ševeningen u predgrađu Haga na obali Severnog mora izgrađen je davne 1994. godine, sedam godina pre nego što je zatvoren Milošević. Međutim, već tada je postojao plan u kojim će se ćelijama nalaziti srpski lideri – od prvog predsednika Republike Srpske Radovana Karadžića i komandanta vojske bosanskih Srba generala Ratka Mladića do jugoslovenskog lidera. Bar su o tome detaljno govorili srpski novinari koji su tamo boravili sredinom 90-ih.

Milošević je izručen u Hag tajno, noću, o čemu nije bio obavešten ni novi predsednik Jugoslavije Vojislav Koštunica. Specijalnu operaciju je nadgledao novoimenovani premijer Srbije Zoran Đinđić koji se tada i vratio iz inostranstva i koji je kasnije ubijen.

Da Vas podsetimo:  Post-izborna kriza, legitimitet i "krvavo zarađeni" mandati

Posle prve „obojene“ revolucije, koja se dogodila u vreme predsedničkih izbora u oktobru 2000. godine, koju su Srbi nazvali „buldožer“ revolucija (zbog korišćene tehnike), Miloševićev režim je pao.

U američkoj vojnoj bazi kod Tuzle
pred prebacivanje u Ševeningen

Rusija je, inače, priznala novu „demokratsku” vlast dan pre zvaničnog objavljivanja rezultata izbora. A šest meseci kasnije, 1. aprila 2001. godine, uhapšen je bivši svemoćni šef Jugoslavije.

Kažu da veoma dugo nisu mogli da nađu komandanta koji bi bio spreman da ga uhapsi. Svi su to odbijali u poslednjem trenutku. Ali, na kraju su ga našli.

Kada je bivši premijer Rusije Mihail Kasjanov započeo svoje opozicione aktivnosti, na jednoj od svojih evropskih turneja doslovno je izjavio da Vladimira Putina čeka Haški tribunal. Tada mnogi nisu obratili pažnju na ovu drsku izjavu novopečenog opozicionara. Ali, iza te izjave se krila iskrena želja Zapada da pod istim izmišljenim optužbama sudi i ruskom predsedniku.

Ta želja postoji i danas, kada Rusiju bukvalno optužuju za invaziju na Ukrajinu, dok nikakve invazije nema.

Milošević, koji je napravio partijsku karijeru u Komunističkoj partiji kasne Jugoslavije, krajem 90-ih postao je lider sveta koji se suprotstavlja Vašingtonu.

U vreme kada je Jeljcinova vlada bezuslovno podržavala sve američke inicijative, upravo se Milošević našao na udaru. Protiv njega je radila cela vojna mašina Sjedinjenih Država i tek ujedinjene Nemačke.

Od početka 90-ih protiv Jugoslavije su uvedene najoštrije ekonomske sankcije, zbog kojih se po benzin išlo u susednu Bugarsku. S druge strane, srpska poljoprivreda se razvijala tako da i posle ukidanja sankcija nije ostavila mesto na rafovima stranim proizvođačima.

U početku potpuno evropski političar, Milošević, protiv svoje volje je postao antizapadni političar.

Postoje mnoge paralele, zar ne?

Da Vas podsetimo:  „Ribnikar“ ili Simbolička povezanost

Današnja Srbija Miloševića ne bi izručila Hagu. I država je ojačala i njen predsednik je najmlađi ministar za informisanje u Miloševićevoj vladi – Aleksandar Vučić.

https://balkanist.rs/mracna-senka-haga-kakav-je-trag-u-istoriji-ostavilo…

http://fakti.org/

5 KOMENTARA

  1. Oleg BONDARENKO (tako je potpisano) bi voleo da Srbija opet sama brani Istok od NATO pakta? Isporučenje Miloševića je posledica nedostatka bilo kakve ozbilne pomoći Rusije. I kako to obično biva, poraženi vladar završi pod kuršumima, u zatvoru ili izgnanstvu.
    Kako je došlo do toga da Srbija sama samcijata stoji na putu NATO? Voleo bih da je Milošević hteo da to objasni iz svog ugla.
    A sad malo o Rusiji! Moje veliko razočarenje je današnja politika Rusije prema Srbiji. Ako 1999. možda nisu mogli, danas mogu. A šta oni čine? Pišu članke o tome kako se ne borimo dovoljno dobro protiv Vašingtona?

  2. Dok god budu zivi i imali utjecaj,oni koji su imali bilo kakvu direktnu ili indirektnu vezu sa “ petim oktobrm“ i izručivanjem Miloševića Hagu, o njemu će se malo moći čuti i čitati u Srbiji. Toliku sramotu, toliku bijedu, toliku ljigavost , nedostatak samopoštovanja , podanički i izdajnički duh, kukavičluk , nije lako podnositi u samome sebi. Blamaza Haškog tribunala je potpuna, a o stvarnoj ulozi Slobodana Miloševića na svjetskoj političkoj sceni, u momentu nestanka SSSR i stvaranja monopolarnog svijeta, čitati ćemo uglavnom iz stranih novina. Sasvim je sigurno da će se negdje u svijetu pojaviti i ime neke ulice ili trga sa njegovim imenom, kao prvom predsjedniku neke drzave koji je pruzio otpor NOVOM SVJETSKOM PORETKU , i bio prisiljen da se brani od NATO pakta, inače „odbranbenog saveza“! U Srbiji će zasigurno biti sve više murala sa likovima “ osudjenih ratnih zločinaca“ , koji će potsjetiti sve gradjane Drzave na pravilo, da se imena ulica i trgova, po zasluznim ličnostima, davaju u vremenskom razmaku od najmanje 30 godina od njihove smrti !! Obzirom da tu lekciju nismo naučili od vremena Josipa Broza, kada su nestali i TITOGRAD, i TITOVO UZICE i još mnogo trgova i ulica sa njegovim imenom. Ime bulevara i ulica posvećenih Zoranu Djindjiću, biti će mnogo kraćeg vijeka od onih namjenjenih Titu. SRBIJA je pala toliko nisko, da daje ime ulicama, po Zoranu Djindjiću, liku koji je organizirao dojavljivanje polozaja VOJSKE JUGOSLAVIJE za vrijeme bombardovanja 1999.g. Koji je zvanično trazio nastavak bombardovanja do potpune predaje , koji je predao Haškom tribunalu kompletan vojni i politički vrh Drzave koji se branio 1999. g. od agresije , koji nikada nije osudio samu agresiju pa je za nagradu postao i PREMIJER iste drzave !!! Nije ni čudo to što nam se dogadja……………..bilo bi čudno da je drugačije !

      • Пајооооо, а зашто мислите да су ДОС-овци „моја“ власт? Ако сам рекао нешто против Милошевића и садашње власти (чију окосницу чине углавном људи који су били уз Милошевића док је био на власти, што потврђује и писац овог текста) не значи да сам одмах за ДОС. Ако кажем да је Црвена Звезда државни пројекат садашње власти, не значи аутоматски да навијам за Партизан. Можда навијам Војводину или Раднички из Ниш. Ако критикујем комунисте не значи да су онда четници „моји“ и обрнуто. Проблем је у томе што просечан срБски мозгић у глави може да држи највише две опције од којих једну воли а другу мрзи. Прва је светиња, а друга сво зло овог света, па из тога следи да ко год критикује „светињу“ тај је одмах зликовац.
        Што се тиче ДОС-а, њега су добрим делом сачињавали пребези који су имали бар толико памети да укапирају да се Милошевићу ближи крај. Ту су Човић, бивши БГ градоначелник, Перишић, бивши начелник генералштаба, Душан Михаловић, бивши (ако се може тако нешто рећи) ДБ-овац. Милошевића су срушили ДБ-овци (бивши и активни) да не би потонули заједно са њим, када су видели да се ситуација мења, а не Американци, Сорош и остали дежурни кривци како неки несретни заљубљеници у Милошевића тврде. Они су га и лифетовали за Хаг, а не Ђинђић. Да ДБ-у није било у интересу да се Милошевић испоручи у Хаг, Ђинђић би био покојни марта 2001. а не 2003. Ђинђић је настрадао јер се дрзнуо да среди ДБ и практично укине им власт и привилегије што се овима није свидело. У Србији се продају приче о некаквом страном утицају преко дебила попут оног Дејана Лучића, док прави зликовци из ДБ-а управљају земљом, тачније пљачкају је.

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime