Disident akademik Burović – (4)

2
1834

– Povodom 65-godišnjice objavljivanja poeme BOJANA –

(Deo četvrti)

U Švajcarskoj se Akademik Burović posvijetio stvaranju, koje mu se svestrano sabotira i od njegovih najbližih, ne samo od braće, već i od djece. Posebnu sabotaciju mu vrše Enverovci i Titoisti, u saradnji sa Stalinistima cijelog svijeta, koji mu organiziraju mobing i satanizaciju, pa i blokadu medija. Nijedna izdavačka kuća ne uzima mu nijedno dijelo za objavljivanje. Ili mu ih uzimaju i, instrukcijama od Stalinista, drže mu ih po fijokama godinama i ne pomišljajući da mu ih objave. To je samo jedna metoda sabotiranja njegovog stvaranja. Zato on, kidajući zalogaje od svojih usta, počinje da privatno objavljuje svoja djela. A pošto mu ih ni knjižare ne uzimaju za rasprodaju, on ih razdaje na poklon. Tada se Stalinisti angažuju da prikupe njegove knjige i da ih spaljuju. Godine 2009.spalili su mu u štampariji Tirane sav tiraž četiri tek objavljenih djela. Vlasti su naredile i privatnim štamparijama da mu više ne uznu za štampu nijedno djelo. Preko medija pozvali su i čitaoce da ne čitaju njegova djela. I pripretili im da će ih uneti u crne liste, ako ih uhvate sa njegovim djelima u ruke. Jedan albanski akademik, „demokratski“ ambasador u Turskoj, pošto je preko štampe izjavio da je najveća greška Envera Hodže što nije ubio Akademika Burovića, pozvao je albanske vlasti da ne dozvole ulazak u Albaniju ni njegovim knjigama, niti njemu samom. U Dures mu blokiraju knjige, koje je iz Italije, preko Albanije, nosio za Crnu Goru. Morao je da potroši grdne pare da mu ih čblokiraju i vrate. Tada mu je jedna visoka ličnost presjedništva vlade, na oči okupljenog naroda, rekao: „Pođite u Ženevu, o Kaplane Resuli, i pojedite te pare sa svojom djecom, jer ovaj narod ne zaslužuje da se više žrtvujete za njega!“

Treba znati da se do danas niko nije borio u Albaniji za slobodu i demokratiju, da niko nije doprinio kao on za slobodu i demokratiju i da niko nije žrtvovao kao on i koliko on za slobodu i demokratiju. U znak zahvalnosti Albanci traže da mu se granice Albanije zatvore. I ne samo to: oni su proglasili Akademika Burovića za persona non grata i po ostalim zemljama, pa i u njegovoj domovini – Crnoj Gori. Oni su i od Švajcarske tražili da mu oduzme status političkog emigranta i da ga proteraju. Pripretili su mu da će ga baciti i na Međunarodni sud u Hag za njegova naučna otkrića u vezi porijekla Albanaca.

Da Vas podsetimo:  Sramota je takva vremena i takve junake ne pamtiti

U ovoj trećoj periodi stvaranja Akademik Burović se bavi više naukom, posebno albanologijom, problemom porijekla Albanaca, koji je do njega bilo t a b u. Niko nije smio ni posumnjati u autohtoniju Albanaca i u njihovo porijeklo od Ilira, pa i od Pelazga. On je uspio do sada da objavi po nekoliko djela iz svih disiplina albanologije, oborio je hipoteze najvećih albanskih albanologa, pa i svijetskih, pa i našeg Jovana Deretića, i afirmirao se kao najveći savremeni albanolog na svijetu. Među najznačajnijim mu je djelo KO SU ALBANCI?, priznato kao kapitalno ne samo u njegovom stvaranju, već i kao kapitalno djelo balkanske istoriografije. Svijetski akademici su preko medija izjavili da su djela Akademika Burovića siguran i verodostojan izvor za istoriju albanskog naroda. Štaviše, i da se zgrada albanologije, poslije otkrića Akademika Burovića, treba iznova graditi, počev iz temelja.

Svojom smjelošću Akademik Burović skida tabu sa problema porekla Albanaca i angažuje u diskusiji tog problema sve Albance, Albanije i dijaspore, pismene i nepismene. Svojim djelima i tezama on je udario temelje savremenoj, naučnoj albanologiji, koja se do sada praćakala u vodama romantizma i kriminalnih falsifikata, šikala se u kolijevki antinauke.

Od velike je važnosti što su i trezveni Albanci počeli da usvajaju njegove albanološke teze, koje su mu ekstremni albanski nacionalisti proglasili za crne teze. Činjenica je neosporna da je jedna albanska akademija „nauka“ prekinula svoj rad zbog ovog našeg Kaplana.

Iako svestrano sabotiran, sataniziran i pod mobingom, u medijskoj blokadi ne samo od Enverovaca, već i od Titoista, i od Stalinista cijelog svijeta, Akademik Burović je do danas objavio 143 djela na srpskom i više stranih jezika, sva privatno, kidajući zalogaje hljeba od svojih usta i stežući kaiš. Razdajući na poklon svoja djela uspio je da razbije titoističku medijsku blokadu, a počeli su da pucaju i okovi enverističke blokade. Izdavačka kuća VISTINIJANA, iz Struge, 2009.godine mu objavljuje djelo ALBANSKITE ISTORIJSKI FALSIFIKATI; IK Gambit iz Jagodine mu 2013. objavljuje drugo izdanje djela KO SU ALBANCI?; 2014. IK VIKTORIJA, iz Niša, objavljuje mu djelo SKADAR (Drugo i treće izdanje čini mu 2015. IK SVETIGORA, sa Cetinja, i to sa ličnim blagoslovom Mitropolita dr Amfilohija Radovića); dok Književna zadruga srpskog nacionalnog savjeta u Podgorici, 2016.godine, objavljuje mu drugo izdanje djela NJEGOŠ I ALBANCI.

Da Vas podsetimo:  Vučić najavio povećanje minimalca na 400 evra što je nedovoljno za pristojan život

Akademik Burović je svojom sirotinjom do danas sponsorizirao i preko 30 izdanja debutanata svih vjera i nacionalnosti, kojima je svestrano i pomagao da pripreme svoja djela za štampu, ne stedeći ni vrijeme, koje mu je tako dragocjeno, ni trud i snage, koje mu presahuju, pa ni novac, koji mu ne stiže ni da plati svoja izdanja.

Posebnu podršku i pomoć on je dao mladim i persekutiranim autorima pokrećući reviju YLBERI (= Duga) i almanak ULCINJ, koje je lično uređivao i sponsorizirao.

Kao književnika, a misleći za njega da je Albanac i njihove gore list, pre hapšenja, albanske vlasti su ga uvele i u službeni program svojih škola, dok po izlasku iz zatvora antienverovci ga proglašavaju i za počasnog člana svoje Akademije nauka i umjetnosti. Kao profesor i doktor nauka imenovan je za sekretara Otsjeka za jezik i književnost te Akademije.

CAJKAN

Mrk
Brk
Gordo svija,
Oči
Boči –
Baš k’o zmija.

Svi
Mi –
Ništa nismo,
Pravi
Mravi –
I to – bismo.

Muk
Stuk
Čim se čuje,
Svako
Jako
Nekud pljuje.

Drugo
Jugo
Što ti može?!
Sad
Hlad
Kosti glože.

Mrk
Brk
Dok se svija,
Nema
Drema

T u t u n i j a.1)

Bitolj,
Januar 1958.


1) Tutunija – Jugoslavija. Ovo ime je stvoreno skraćivanjem poznate Čika Jovine kovanice Jututunija, a ima smisao tu – onde gde smo.

DOBAR DRUG

Dobar drug vredi više od brata,
Ne mo’š ga platit’ tovarom zlata.

Gde brat ne može ruku podati,
Glavom će svojom dobar drug stati.

Sudska sala,
Tetovo, 18. juni 1959.

NJEGOVA REČ 

Drugu V.I.L.

Reč je njegova i barut i plamen,
Iskri se žarom kao kremen kamen.

Čim je gde čuju lednici se tope,
Proleće cveta na njegove stope.

Reč je njegova balsam naših rana,
Bez nje svemirom ni sunce ne grana!

Dubrovnik,
Druga jesen 1952.

Da Vas podsetimo:  Bitka za hranu - selo protiv političkih elita

(Nastaviće se…)

2 KOMENTARA

  1. Lune, istupite pravim imenom, a zatim i dokumentima, činjenicama i argumentima o vašim pretendiranjima.
    Koliko ja vidim iz ta tri ipo reda vašeg komenta, vi još niste shvatili šta je to disidencija. Moguće ste indoktrinirani zapadnjačkim shvatanjem disidencije. Pročitjte moj esej o disidenciji, jer će to valjati vašem zdravlju.

  2. Hm,hmm..preskupo smo platili sprdnje,“ sature“…doskocice,poskocice,koje su,disidenti, devedesetih godina,uvalile u “ drustvenopoliticki nacin disidenture“, u organima,koje su,konacno,posle izbegnutog krvoprolica 9 marta, zaposeli 5 oktobra..sas,sve podrskom CIA,MI-6,UCK,OVK..itd,itd

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime