DNEVNIK SRBINA IZ HRVATSKE

1
161
foto: Z. Šaponjić

UMESTO UVODA

Moj prijatelj preko elektronske pošte, Dušan Kosanović, čovek sjajno načitan i veoma misaon, redovno vodi svoj dnevnik i šalje mi ga, a meni je čast i zadovoljstvo da ga podelim sa čitaocima „Iskre“ – da i oni vide kako je živeti u izolaciji, koja ipak ne sprečava misao da se visoko vine. To je za pohvalu, i to pruža nadu.

VLADIMIR DIMITRIJEVIĆ

PREKARIJAT

Još jedan užas „nove normalnosti“ na koju su ljudi dobrovoljno pristali i koju animiraju svojom ignorancijom i pasivnošću. Glavna karakteristika prekarnosti je nesigurnost – rad na određeno vrijeme, povremeni i privremeni rad – i niska ili nikakva radna prava i zaštita.

Prekarijat je novonastala klasa iskorištavanih radnika formirana na neoliberalnom tržištu rada, obilježena fleksibilizacijom i mobilizacijom. To su većinom mladi ljudi, opsjednuti zabavom, tehnologijom i trendovima, a u nepotrebnim kreditima, svakako, duhovno amorfna masa.

Jednostavno, tehnomenadžerskoj eliti i korporatistima nije potrebna populacija koja misli, a kamo li da ima vremena, primjerice, čitati knjige.

Kao i uvijek, u vrhu po negativnim trendovima, Hrvatska je evropski prvak po broju ugovora o radu na do tri mjeseca. Sloboda koja je posljednjih decenija dosegnuta u Hrvatskoj toliko je velika da više nitko ne mora misliti svojom glavom.

Kao i sve ostale pojave i pokreti, korozivni i patogeni po društvo, uvijaju se u neologizme ili se koriste eufemizmi, koji iza svojih bezazlenosti kriju realno jezovite i čudovišne stvari, ili u najmanju ruku, skrivaju nepopravljive posljedice globalističke agende.

Primjerice, „Otvoreno društvo“, „Slobodno tržište“, „Evropski zeleni plan“, „Obnovljivi izvori energije“, ili pak, „Budi hrabra / Budi hrabar“, „Pokret I ja isto„, LGBTIQ+ edukacija“, itsl. Sjetimo se samo nedavno usvojene kovanice u Oxfor Learner’s Dictionaries: „Postistina“ (lične interpretacije su ispred činjenica)! Svi ovcoliki širom svijeta pristaju da se ego i egoizam postavlja kao standard i da se laž predstavlja kao mišljenje. Valja uvijek imati na umu da ne smijemo proces globalizacije izjednačavati sa ideologijom globalizma; prvo je razvoj tehnologija i komunikacija koje pomažu u životu, a potonje je porobljavanje društva na svim razinama.

EGZISTENCIJA BEZ ESENCIJE

Na početku valja znati da je religiozni mislilac Seren Obi Kjerkegor (S. A. Kierkegaard) (1813-1855) najveće ime danske misli, kao i najpoznatiji i najomiljeniji Danac. U sukobu sa malograđanštinom, Kjerkegor je predvidio uniformnost 20. vijeka, a koju su opisivali njegovi epigoni Žan Pol Sartr i Alber Kami. Sve u svemu, Kjerkegor se smatra utemeljiteljem egzistencijalizma, koji je u 20. vijeku prerastao u feliki filosofski pravac. Kjerkegor je, poput Kanta, izvršio „kopernikanski obrat“, postavivši na filosofsku scenu egzistenciju kao prethodeću, a potom esenciju.

Ipak, neki umni ljudi kažu da stvar ne može izgubiti svoju esenciju, a da pri tom ne prestane njena egzistencija.

Stvar nije biće … a šta je današnji čovjek? Nije li samo puki antisubjekt i ne-biće?

„Što je čovjek? Ka slabo živinče!“ P. P. Njegoš, „Gorski vijenac“

Prvo, zašto smo pristali na stvari bez suštine, odnosno, na osiromašenu hranu, kao na nešto poželjno, primjerice na pivo bez alkohola, kavu bez kofeina, sokove bez šećera, vrhnje bez masnoće, kobasice bez soli, i tomu slično? Tko nas je uvjerio u ispravnost konzumacije i kupovinu takvih nametnutih gluposti – jesu li ljudi misleća bića?

Drugo, jer se, od Triglava do Vardara, trećina svih ekonomskih poruka i medijske propagande temelji na telekomunikacijskim „pametnim“ ovisnostima, trećina pak, na korporatističkim ljekovima, suplementima i aditivima i, trećina na kreditnim zaduženjima za stvari koje nam uopće nisu potrebne – jesu li ljudi misleća bića? Zašto se već neko vrijeme izbjegava riječ „štednja“, ili zašto banke sada zovu „kreditne institucije“? Zar ovo nije prorečeno još 1988 godine filmom „Oni žive“ (John Carpenter’s – „They Live“) – subliminalnim porukama: „konzumiraj“, „kupuj“, „slušaj“!

Treće, nisu li proteklih vijekova sve do nedavno, podrapanu i izlizanu odjeću nosili samo izrazito siromašni, klošari i cigani, kako je onda danas moguće biti toliko indiferentan i prepariran, te u dućanu davati novce za takvu odjeću i onda je nositi po ulici – jesu li ljudi misleća bića? Zar to nije orvelovština!? Kod nas: „ružno je lijepo“ ili „pokvareno je ispravno“!

Četvrto, u drevna su vremena, primordijalna i divlja plemena oslikavali svoje tijelo ratničkim bojama ili tetovažama, u proteklim su vijekovima svoja tijela ukrašavali usamljeni moreplovci na jedrenjacima, da bi proteklih decenija to bile oznake zatvorskih osuđenika i uličnih bandi – danas pak, svaka je druga prolaznica istetoviranih podlaktica ili listova, a mužjaci nose minđuše i voze romobil – jesu li ljudi misleća bića?

Peto, koliko je populacija skučenog uma i lakejske volje, govori činjenica da su dobrovoljno pristali ljetnim danom voziti svoje automobile sa upaljenim svjetlima! Hej! Dozovimo se pameti! Čemu služe svjetla, bilo gdje i bilo kada?

Da Vas podsetimo:  Srpsko pitanje u Sloveniji

Šesto, tragikomično, nisu li u davna vremena najhrabriji pojedinci, štaviše notorni ratnici – Spartanci, Perzijanci i Vikinzi bili poznati bradonje, a potom i muževni Judejci, da bi brade danas puštali pederasti hrvatski „influenceri“!?

Sve se čovjek bruka sa čovjekom: gleda majmun sebe u zrcalo!“ P. P. Njegoš, „Gorski vijenac“

Na kraju valja znati da je teologija je nesumnjivo najvažnija nauka, jer je njen predmet Bog, a osnovni izvor Biblija („Sveta knjiga” ili „Sveto pismo”). Tako je filosofija samo pledoaje za vjeru – praeambula fidei. Filosofske istine su niže od teoloških, kao što je i ljudski um niži od božanske premudrosti, smatra sveti Toma Akvinski. Reprezentativni teološki sistem katolička crkva dobija u XIII vijeku, zahvaljujući svetom Tomi Akvinskom (1226-1274). Tominoj sintezi katoličanstva i aristotelizma, predhodio je još Tomin učitelj, njemački dominikanac Albert Veliki (1206-1280).

Toma, naprotiv, veruje da esencija složenih stvari (koja obuhvaća i formu i materiju), jeste nešto sasvim različito od egzistencije. Tako esencija čovćeka, npr. da je on „umno biće” obuhvata formu (umnost) i materiju (biće). Nešto od svega toga različito jeste egzistencija (akt, djelo, čin), to da čovjek jeste. Prelaz od esencije ka egzistenciji je stvaralačko djelo Božije. Bog je jedino nužno bivstvo, jer on jeste po svojoj esenciji, odnosno njegova esencija jeste ujedno egzistencija, jer je on čist akt, čisto djelo. Kod svih drugih stvorenja, naprotiv, njihovo bivstvovanje je različito od njihove esencije. (Taj odnos esencije i egzistencije će u dvadesetom vijeku preokrenuti Žan Pol Sartr, gradeći vlastitu filosofsku poziciju kao egzistencijalizam!) Tako je filosofija nauka o konačnom bivstvu stvorenih stvari, a teologija nauka o nužnom bivstvu Boga.

„Što je čovjek, a mora bit čovjek! Tvarca jedna te je zemlja vara, a za njega, vidi, nije zemlja.“ P. P. Njegoš, „Gorski vijenac“

TRAGIČNI HISTORIJSKI KOMIČARI

Svi smo, od Triglava do Vardara, imali prilike na TV kanalu Viasat History gledati serijal „Hrvatski kraljevi“, samo, nije bilo naznačeno da se radi o bajkama.

U seriju je uloženo puno novca, rađena je po sistemu donesi puno zanimljivih činjenica iz tog vremena (kako su se ljudi oblačili, koje su oružije imali) koje nemaju veze sa Hrvatima, ukradi nekoliko srpskih vladara, pa sve to pomješaj sa nekoliko izmišljenih hrvatskih kraljeva. I evo serije. Postoji samo jedan problem, nije bilo nikakvih hrvatskih kraljeva jer tada ni Hrvati još nisu bili izmišljeni.

O hrvatstvu i „tisućljetnoj“ hrvatskoj kulturoi i povijesti, jalovo je ovdje sa nekim polemizirati. Čitava Hrvatska povijest je laž i šovinistička farsa. Krivotvorina do falsifikata. Gdje se uopće spominju Hrvati u 8., 9., 10., 11. vijeku koje pokriva radnja te lažljive serije? Jednom riječju nigdje. Ideolozi hrvatstva navode četiri spominjanja Hrvata iz tog vremena. Sva četiri su kasnija podvala.

Kad se čak i uz najveći oprez zagrebe po „tisućljetnoj hrvatskoj povijesti“ ne ostane ni kamen na kamenu, samo izmišlotine i laži ideologa hrvatstva iz naučno-fantastična serije „Hrvatski kraljevi“ koja bi mogla ići ruku pod ruku sa serijom „Drevni vanzemaljci“ („Ancient Aliens“). U stvari, „Drevni vanzemaljci“ su zaista ozbiljnija dokumentarna serija od „Hrvatskih kraljeva“.

Naravno, za one koji žele istinu, sve o ovom (ne)piše u historijskim knjigama.

LjUDSKA STVARNOST

Počnite s kavezom u kojem je pet majmuna. Unutar kaveza objesite bananu za konopac i pod nju stavite ljestve. Uskoro će neki od majmuna doći do ljestava i početi se penjati prema banani.

Čim dodirne ljestve, poprskajte sve majmune hladnom vodom. Nakon nekog vremena, pokušati će neki drugi majmun, uz isti rezultat – svi drugi majmuni biće poprskani hladnom vodom.

Uskoro, kada se neki majmun bude pokušao popeti po ljestvama, drugi majmuni pokušati će ga spriječiti.

Sada izbacite hladnu vodu. Izvadite jednog majmuna iz kaveza i zamijenite ga novim. Novi majmun će vidjeti bananu i pokušati će se popeti ljestvama.

Na njegovo iznenađenje i užas, napast će ga svi drugi majmuni. Nakon još kojeg pokušaja i napada, znat će da će ga, pokuša li se popeti po ljestvama, drugi majmuni napasti.

Nakon toga, uklonite još jednog od izvornih pet majmuna i zamijenite ga novim. Pridošlica će krenuti prema ljestvama i biće napadnuta.

Prethodni novajlija će entuzijastično sudjelovati u kažnjavanju! Isto tako, zamijenite trećeg izvornog majmuna novim, zatim četvrtog, na kraju petog.

Svaki put kada najnoviji majmun krene prema stepenicama, biti će napadnut. Većina majmuna koji ga tuku nemaju pojma zašto im nije bilo dopušteno da se popnu ljestvama ili zašto sudjeluju u udaranju najnovijeg majmuna.

Da Vas podsetimo:  Loših 100 čine Srbiji zlo... (3)

Nakon što zamijenite sve izvorne majmune, i niti jedan od preostalih majmuna nikada nije bio poprskan hladnom vodom- unatoč tome, nijedan majmun nikada se više neće približiti ljestvama kako bi pokušao uzeti bananu.

ČOVJEK JE OVCA, A OVCA JE PAS

Većina ljudi nije u stanju prihvatiti da nekoliko ljudi uspijeva manipulirati milijardama života, djelujući kroz sve institucije i u svim zemljama. Ja to razumijem; međutim, jednom kada imate strukture i znate na koji način uvjetovati umove i stvarnost stanovništva, to postaje relativno jednostavno. Kada nekolicina ljudi želi nadzirati i upravljati mnoštvom čovječanstva, na licu mjesta moraju postojati određene strukture. One su uvijek iste, bilo da pokušavate manipulirati osobom, obitelji, plemenom, gradom, zemljom, kontinentom ili planetom.

Najprije morate nametnuti ‘pravila’, što se smatra ispravnim, a što pogrešnim, što je moguće, a što nemoguće, što je zdravo, a što bolesno, što je dobro, a što loše.

Većina će ljudi bespogovorno poštivati ta ‘pravila’ zbog “ovcolikog“ mentaliteta stada koje u kolektivnom ljudskom umu prevladava barem posljednjih hiljadu godina.

Kao drugo, malobrojnima koji osporavaju vaša nametnuta ‘pravila’, život morate učiniti krajnje neugodnim. ‘Pravila’ ili ‘konsenzusna stvarnost’ preko su potreban element naše kontrole.

Najučinkovitiji način da se osigura pokoravanje tim pravilima jest zagorčati život onima koji se razlikuju. Pojedince koji iznose drugačije poglede, verzije ‘istine’, stilove života, držite podalje kao crne ovce u ljudskom stadu.

Već ste uvjetovali stado da prihvati vaša pravila kao vlastitu stvarnost, pa ono svojom osornošću i neznanjem ismijava ili osuđuje one s različitim stilom života.

U stvari, riječ je o strahu od toga što će ovce koje nas okružuju reći i učiniti ukoliko pokušamo napustiti stado i preispitati njegove uvjetovane pretpostavke. Takav mentalitet znači da mase same nad sobom provode red i poredak, držeći jedni druge na liniji.

Ovca ostatku stada postaje ovčarski pas. Nije to ništa drugo nego psihološki fašizam – Policija misli sa svojim agentima u svakom domu, svuda. Postoje agenti koji su do te mjere uvjetovani da uglavnom nemaju pojma da su neplaćeni kontrolori umova (korisni idioti).

Time se na crnu ovcu stvara pritisak da se pokori, što ujedno služi za upozorenje drugim pojedincima u stadu koji također razmišljaju o odvajanju ili osporavanju prevladavajuće stvarnosti.

NEMA NIŠTA NOVO POD SUNCEM

Čuo sam da je vlasnik firme u kojoj radi moja žena završio u urgentnom centru zbog opće malaksalosti, pa su ga zadržali u bolnici na promatranju. Međutim, tu ne bi bilo ništa važno spomena, da nisam u strogom povjerenju saznao od njegove supruge, kako je njen suprug, u gornjim kutovima svoje bolničke sobe, opazio nekoliko demona, kako ih je sam prepoznao i definirao. Moram napomenuti kako je riječ o tipičnom materijalisti i ateisti. Ovaj čovjek inače u poznoj dobi, ima suprugu koja mu po godinama može biti kćer, ima kuću s bazenom, ima svoju firmu, ima apartman i brodicu na moru, … ali ne zna tko je!

A čovjek koji ne na tko je, ne može znati što mu treba.

„Kakva je korist čovjeku od svega truda njegova, kojim se trudi pod suncem? Jedan naraštaj odlazi, drugi dolazi, a zemlja uvijek ostaje.“ – Propovjednik, 1:3-4

Tokom mog života, imao sam tu privilegiju, da je nekoliko ljudi iz moje daljnje i najbliže okoline napustilo ovaj svijet netom što smo se rastali. Bili su na samrtnoj postelji. Onima najtvrđima, vidio sam strah u očima, strah od nepoznatog, a ne strah od napuštanja poznatog.

Čitao sam razne biografije i post mortem izvještaje poznatih stvaraoca i mislioca, neki su redovito pisali o umiranju i bolesnima, međutim, oni su češće pokazivali gorčinu i ljutnju – a to zbog inflacije ega.

Moja je majka, postupno napuštala ovaj materijalni svijet, komunicirajući i gestikulirajući sa nama nevidljivim entitetima – tzv. anđelima vodičima i sl.

„Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga, a tko izgubi život svoj poradi mene, naći će ga.“ – Matej, 16:25

Ljudi se rađaju s ograničenom količinom energije, a koja se od trenutka rođenja sistematski raspoređuje kako bi se mogla koristiti na najbolji mogući način. Svako tokom života dobiva objave duha, istog inteziteta i dosljednosti, ali rijetki mare, zastanu i propitkuju. Ove objave su nalik na pticu koja može da leti samo pravo, ne može da kruži, ali može nakratko da zastane kako bi pokazala čovjeku svrhu i dala nadu … ova ptica ima vrlo malo strpljenja kada je posrijedi neodlučnost, a kada odleti nikad se više ne vraća.

Da Vas podsetimo:  Komentar na članak: ”Zašto vlast toliko mrzi Srbe iz dijaspore?!“

„Ta vjeran je Bog: neće pustiti da budete kušani preko svojih sila, nego će s kušnjom dati i ishod da možete izdržati.“ 1. Korinćanima, 10:13

Čovječanstvo je u stanju krize i pozvano je opredijeliti se za ili protiv Hristova spasenja i njegova jevanđelja.

U ovom vremenu nije više dopušteno uljuljati se u lagodan život ili olake rutine; svi smo obavezni na izbor i duhovnu borbu, na napor da si svaki dan izgrađujemo osobnost primjerenu vremenu u kojem živimo, da bi smo bili kadri pobijediti zlo.

Vjera u anđele širi našu spoznaju daleko preko granica vidljivog svijeta. Kosmos u kojem živimo zapravo je krajnje malena stvarnost u odnosu na duhovni svemir, kojega je isto tako stvorio Bog i unutar kojega je smješten ovaj ljudski svijet sa svojom materijalnošću, vremenitošću i prostornošću.

Apsolutni antropologizam i socijalni darvinizam, jednako su naivni kao što je to bio i ptolomejski geocentrizam.

SVINjAMA JE SVE SVINjSKO*

Kroboterija ( izraz A.G. Matoša i drugih – „hrvatska posla“) u praksi; zaokružujem psihopatološku anamnezu. Čime bi se bavili ovdašnji neokolonijalni mediji i čime bi se šaržirala hrvatska katedrala duha, ako to ne bi bilo srpsko društvo i politika?

Hrvatski mediji kad ne bi ekskrecirali mržnju kroz gubicu, morali bi kroz čmar.

Pa je jednako i kad je riječ o rodoljubnom i toržestvenom „Danu srpskog jedinstva, slobode i nacionalne zastave“.

*“Tako je govorio Zaratustra“ – Fridrih Niče

MEĐUZEMLjE

Nije niti ugodno a niti sigurno živjeti na spoju civilizacija, kamo li na granici gdje se već vjekovima sukobljavaju Zapad i Istok. Tu su u trajnoj koliziji kultura, religija, običaji, politika, ekonomija, umjetnost, obrazovanje, svjetonazori pojedinaca, itsl. Balkan je vazda bio poprište sukoba Zapada i Istoka. Danas pak, kada se sve podvuče, ateizam i bogoborci kidišu na hristoljubive pojedince i pobožne narode, a za nasrtaje više ne koriste bombe i metke, već medije i informacije; svakodnevno generiraju ucjene i uvjete, pa ne ubijaju više samo tijelo, već i sam duh.

Kako god, unatoč svom historijskom iskustvu, tehnološkom napretku i naučnim dostignućima – nikada još do danas, balkanski narodi nisu pokazali toliku emocionalnu nezrelost i intelektualni deficit, nekulturu i analfabetizam, duhovni nihilizam i podložnost manipulaciji.

Svakako, ambis između Zapada i Istoka je nesaglediv, a nepremostiv bez bogospoznaje, pa bila to riječ o znanosti ili o umjetnosti – sasvim irelevantno! Zapad vrši vivisekciju, secira, rastavlja, analizira, inducira, uopćava, računa, stvara obrasce i, na kraju ubija, pokušavajući spoznati cjelinu, međutim, Istok pažljivo zagleda u tišini bez nijemosti, osjeća ali ne saopćava, misli ali ne koceptualizira, sintetizira, deducira, nesistematizira, Istok vjeruje u tajnu koja duboko zadire u izvor svega što postoji i opijen je tim osjećanjem. Zapad je opiranje, a Istok je prepuštanje. Zapad se ne identificira i naučno je objektivan, dok se Istok duhovno saobražava odjekujući, potpuno subjektivno.

Nerjetko zapadnjačka agenda pokušava metastazirani i infiltrirati se u istočnjačko tkivo, primjerice, kao sa povampirenom idejom o opskurnoj „hrvatskoj pravoslavnoj crkvi“, itsl.

Mi živimo na ožiljku svijeta! Ožiljci su grube i ružne tvorbe, ali bez njih bi organizam istrulio. Iako, Hrvatska trajno pruža šapu sa kandžama, Srbija pak, strljivo pruža otvorenu ruku pomirenja. Zašto je to tako? Zato što sa Istoka dolazi spoznaja da je čovjek čovjeku brat, jer su svi ljudi jedno biće. U Vedama je rečeno da čovjek nije tek moj brat, nego da je on ja. Povređujući bilo koji dio svemira, povređujem jedino sam sebe. Ja sam svemir! – e to je zapadnjačkom logičnom umu nedokučivo, a pogotovo kad je on još zatrovan političkim lažima ili religioznim praznovjericama.

Prije više od 2500 godina, Blaženi je sa Istoka poručio: „Svijet je bolestan“ i „Ljudi su djeca“! – što bi rekao na stanje duha danas! Sve to nalikuje na povorku slijepaca koji se drže jedan drugoga, a da ni prvi, ni srednji, ni posljednji ne vidi ništa. Često sam sebe znao pitati: što bi rekao Dostojevski ili Tolstoj da danas vidi Evropu? Ili što bi rekli Krleža i Andrić o Balkanu danas! Pravodobno su se izvukli sa ovog blatnjavog šara …

Mislim da se i cetinjski jasnovidac, P. P. Njegoš, okreće u grobu kad sluša ovu analfabetsko-jeretičku kakofoniju svojih izroda. Tko da nastavi ove korifeje, da ih smijeni. Ima li danas dovoljno smjelih i poštenih, stvaralački raspoloženih? Ima, ali ih se može nabrojati na prste, nasuprot tsunamiju trolova, gnoma, orci, gargojla, juruk-haia, goblina, homunkulusa, i drugih ikonoklastičkih entiteta.

autor:DUŠAN KOSANOVIĆ

https://iskra.co/

1 KOMENTAR

  1. Lepo i poucno napisano. Dobra zapazanja i strasni ali iskreni zakljucci. Sve napisano je opis METASTAZE ZAPADNE CIVILIACIJE. Mi smo svedoci i sudionici istog procesa.

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime