Dobijanje posla i gubitak slobode

0
923

black-and-white-businessman-man-suit-largeDa, dobro ste pročitali. Sa svakim novim zaposlenim gubimo jednog slobodnog čoveka. Takav je sistem. Taj slobodan čovek – jednostavno nestane. Više taj ništa ne vidi, niti šta čuje, niti ga bilo šta interesuje.

Evo, na primer N. N.

Baš taj N. N, lep, zdrav, prav, završio je Medicinski fakultet u Beogradu. Bio je izuzetan student, sjajan um, čuo se glasno tamo gde su drugi ćutali, uperio je prstom tamo gde se krade, prozivao je one koji su kupili radna mesta. Nazvali su ga Čegevara! N. N. prozivao je one koji su prodali radna mesta, glasno bi u društvu, onako rečit i lep govorio: „Ljudi sve vam je ovo zamazivanje očiju! Zar ne vidite da se otvaraju samo banke, apoteke i kladionice? Društvo nam je zaduženo, bolesno i poročno! Samo pogledajte oko sebe i biće vam jasno kuda nas vode!“

Bio je toliko glasan, taj naš N. N. i angažovan je bio. Toliko da rešiše da ga ućutkaju. I to na način rezervisan za one koji bi nekada mogli biti opasni.

Zaposliše ga.

Zaposliše ga, onako za početak, na godinu. Za godinu te zarobe, ucene i ućute. Tako je to: Kad se pitate gde su pošteni i sposobni ljudi – tražite ih u ugovorima na određeno. Oni moraju da ćute.

Od nekadašnjeg buntovnika napraviše malu, pitomu pudlicu. Ugovorom na godinu dana.

Sada je osoba N.N. postala tiha, nekako boli ga, ali mora du ćuti. Voli svoju struku, lepo mu na poslu: Pomaže ljudima. Leči! Ima li šta lepše? Radi pošteno, produktivan je. Ne bi da to izgubi. Teška vremena! I još teža dolaze! Mala plata? Uh, pa manja je bila… Nekad… U nekim sankcijama. Tako kažu. Nekadašnji Čegevara pazi s kim priča. Nekadašnji Čegevara pazi šta priča. Nekadašnji Čegevara čak pazi i šta lajkuje na Fejsbuku.

Da Vas podsetimo:  Sve što se bune protiv napreDka u rudnike, a rudnike u strane ruke

Nije glup N. N. Zna šta su mu uradili. Shvatio je on odavno da se prilikom zapošljavanja niko ne rangira. Ako bi se ljudi rangirali, onda bi to značilo da si se sam zaposlio. Ko se sam zaposlio, taj je nezavistan. Ne: Ma koliki kvalitet bio uvek će neko morati da ti „sredi“, odnosno da te sredi. A njemu su sredili. I sredili ga.

Pomirio se naš N. N, naš Čegevara, da mu posao zavisi od duplo gorih od njega.

Naš prepametni N. N. nije sam. Svuda oko njega su bivše Čegevare. Svaki dan ih vidi. Polovina radnika u državnom aparatu, a najviše onih mlađih su robovi nemilosrdnog stranačkog zapošljavanja.

Ne aplaudiraju oni iz ubeđenja, ne trpaju se oni po autobusima što vole, ne trpe zato što im prija. Sve to ovaj jadni građanin Srbije radi zbog posla.

Ucenjena jadna ljudska bića. I kad ih zaposle, tad nas će najviše koštati.

Na kraju i oni su mnogo sebični. Zar zbog njihovog posla sve da propadne? Zar sve ovo vredi da bi oni radili?

Korupcija, iseljavanje, kriminal, mortalitet, rast cena, sniženja plata, fotelje pune trutova, srozavanje obrazovanje i na vrhu čovek koji je potpuno izgubio vezu sa relnošću. Zar sutra u ovakvom okruženju da vam odrastaju deca? Kako vas makar malo nije sramota? Grize li vas savest? Ili ste je uspešno sakrili partijskom knjižicom?

Svi hoćemo neku promenu. A onda, kad se kaže da se za promene nešto treba žrtvovati, svi se izmiču, nespremni.

Do svake promene se dolazi mukom i neprestanim angažovanjem. Zaboravili smo: Za promene su ljudi gubili živote, ljude su prebijali, ljudi su krvarili.

Da Vas podsetimo:  Nemačka, Račak i Rambuje: Četvrt veka zlokobnog simbola

Od nas se očekuje mnogo manje: Izdrži malo i van sistema, gladuj ako treba, ali budi slobodan i bori se za makar fer rangiranje. Pobeda će doći. I saveznici će doći.

Razoružaj ih tako što odbijaš ucenu. Ucena im je najveće oružje. Promenimo trenutno najneprirodnije pravilo koje vlada u Srbiji: Ili radi, ili budi slobodan.

Haris Ibrahimović

Kolumnista

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime