DOBRAŠINOVIĆ: Dragan Đilas i havarija „mašinskog mozga“

1
241

U obilju patoloških izjava, izliva i stavova koji su galerija hiperrealističnih slika naše političke scene, reči Dragana Đilasa, predsednika lažnoopozicione Stranke slobode i pravde, pravi su dragulj u ovoj prezira vrednoj kolekciji. Neka vrsta tapijevske brilijantnosti, moglo bi se reći.

Foto: Privatna arhiva, Printscreen N1

Ovde, da odmah razjasnimo, nije reč o Bernaru Tapiju – kontraverznom francuskom biznismenu koji je deo života zbog finansijskih malverzacija proveo u zatvoru, već o Draganu Maleševiću Tapiju – čuvenom srpskom slikaru koji je, osim što je poput pomenutog Bernara, takođe bio izuzetno kontraverzna ličnost, imao neverovatan dar da na čudesno realistilan način slike stvarnosti prenese na platno.

Piše Dragan Dobrašinović, Foto: Privatna arhiva

Bez suvišne uvertire, koja bi nas podsetila na ono o čemu čak i najlošije obavešteni beogradski vrapci cvrkuću, a svodi se na to da Đilas, po svojim realnim kapacitetima srednje darovit političar komunalnog ranga, daje sve od sebe ne bi li se Aleksandru Vučiću preporučio za budućeg koalicionog partnera, neku vrstu malog od palube, valjalo bi, u cilju očuvanja fokusa, odmah preći na stvar.

A stvar stoji ovako. U autorskom tekstu objavljenom u nedeljniku NIN, koji vrvi od fraza i opštih mesta, koja predstavljaju neku vrstu miksa drugosrbijanske histerije vezane za posledice rata NATO pakta protiv Rusije koji se, za sada, odigrava na neutralnom terenu u Ukrajini i vučićevskog lamentiranja nad tužnom sudbinom srpske ekonomije ugrožene „odlaskom investitora“ zbog neuvođenja sankcija Rusiji, Dragan Đilas postavlja potpuno novi standard već pomenute političke patologije. A evo i kako.

Kao odgovor na aktuelne probleme, odnosno nekakvu drugu opciju koja bi trebala da nas smesti sa prave, evropske strane novog „berlinskog zida“, Đilas Srbiji nudi spasonosno rešenje. A rešenje se sastoji u tome da Srbija treba da prihvati „pravila koja važe za sve u Evropi, bez obzira na to da li se sa njima slažemo ili ne“.

Da Vas podsetimo:  Samo nam je hleb preostao

Nekima je, ovo, možda zazvučalo poznato. Ako jeste, to sigurno nije iz razloga što je neko od ozbiljnijih, a Đilas verovatno tako sebe vidi, srpskih političara nešto slično već izgovorio. Ne, nije. Ali je sličnu „misao“, pre par godina, u razgovoru sa Milomirom Marićem, izgovorio jedan od viđenijih albanskih političara sa Kosova i Metohije, tadašnji predsednik lažne kosovske vlade i neosuđeni ratni zločinac Ramuš Haradinaj.

Naime, na pitanje kakva je spoljna politika Kosova*, Haradinaj je doslovno izgovorio: „Mi smo deo Evrope i sarađujemo sa Briselom i Berlinom. Međutim, kada je spoljna politika u pitanju, mi smo deo kluba zemalja koji predvodi Amerika. Nama to nije problem da priznamo, nemamo ni vremena da se bavimo problemima u svetu“.

Dakle, šta kaže SAD, to bespogovorno sledi Kosovo*. I to je i razumljivo i u redu, pošto je Kosovo* okupirana teritorija, protekrorat SAD bez ikakvih stvarnih atribura državnosti. U tom kontekstu, Haradinaja izjava ne samo da je tačna, već je i potpuno smislena.

S druge strane, Đilas ima ambiciju da u Srbiji, koja je, uz sve mane, država u punom kapacitetu, bude u političkom smislu nešto ili bilo šta, recimo premijer. Svaki student prve godine prava, ali očigledno ne i jedan mašinski inženjer koji se ponosi svojim „mašinskim mozgom“, zna da suverenitet, kao osnovni atribut državnosti, podrazumeva samostalno i od spoljnih uticaja nezavisno donošenje odluka od strane vlasti.

Foto: SSP

No, izgleda da Đilas ne vidi bitno drugačije Srbiju, državu koju bi da vodi, od Kosova*, nasilno odvojenog dela teritorije iste te države, koji je, inače, priznalo 22 od 27 zemalja EU koju bi nosilac „mašinskog mozga“ bespogovorno da sledi. A pošto je dominantna politika EU, van svake sumnje, nezaviznost Kosova* kao svršena stvar, onda bi, sledeći Đilasov koncept, bilo najnormalnije da Srbija nezavisnost lažne države prihvati „bez obzira na to da li se sa njima slažemo ili ne“.

Da Vas podsetimo:  Zbogom nastavniče

To je, naravno, samo jedna od konsekvenci Đilasovog razumevanja politike, na kojoj se, verovatno, najogoljenije vidi sav njen besmisao, apsurdnost i pogubnost. Ne ulazeći u to u kojoj meri je ono što je od Evrope, oličenoj u EU ostalo, i zanemarujući ovom prilikom svu njenu licemernost, ali i sklonost samopovređivanju i suicidnost, koji su najvidljiviji u odnosu prema Rusiji, valja se zapitati samo jedno. Kakvi su to ljudi, a tek države i narodi, koji pristaju na sve sa čim se ne slažu i spremni su da budu sve ono što nisu? Jer, upravo to što je ono što kao svoj politički program lišen svega, od poznavanja prošlosti, preko vizije budućnosti do elementarne pristojnosti, Dragan Đilas nudi Srbiji. Đilas, čiji uzavreli „mašinski mozak“ radi na frekvenciji na kojoj bi mu i Ramuš Haradinaj pozavideo.

I da, kako se ono beše nazivaju devojke, a u modernim vremenima i mladići, koje pristaju na sve, bez obzira da li im se to sviđa ili ne? Ima taj zanat i taj pristup životu, a očigledno i politici, neki naziv, zar ne? Podsetite nas, Dragane.

1 KOMENTAR

  1. Partija Dragana Djilasa „Stranka slobode i pravde“ mnogo je opasnija po Srbiju nego što se čini. „Udarna pesnica “ stranke, Marinika Tepić, istinski se medju Narodom bori za istinu i pravdu u mnogim slučaevima pojedinaca i nekim dogadjajima . Stječe se jedan krajnje pozitivan utisak o djelovanju istih. Pravo lice se razotkriva, kada ih netko prisili da se izjasne o KiM , Srebrenici i sada o uvodjenju sankcija Rusiji, što oni svim silama izbijegavaju, naročito pred TV kamerama !! Korist koju objektivno čine, u borbi protiv nepravde u društvu, kap je u vodi,naspram štete koju bi nanjeli Drzavi i Narodu, da se dočepaju nekih vaznijih političkih pozicija !!

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime