Dokazivanje podaništva

0
940

Slobodniji su ovi ljudi sa kopljem na slici, nego što su slobodni Srbi i ostali državljani Srbije koji žive i po zakonima novog svetskog poreteka izglasanih od strane Narodnih poslanika Skupštine Srbije a uz podršku Vlade u Srbiji, i naravano, uvek uz nezaobilazno opravdanje da je sve u duhu ispunjavanja obaveza u skladu sa Pregovaračkim poglavljem 31-o spoljnoj i bezbednosnoj politici EU!

slobodnijisuoviljudisakopljemnegosrbipodzakonimanovogsvetskogporetka6_thumbVrhovna vlast u Srbiji stalno gubi iz vida činjenicu da se svakim potpisivanjem raznih sporazuma sa stranim državama i njihovom ratifikacijom u Skupštini Srbije, onih povoljnih po državu što je korisno, ali se potpisuju i oni nepovoljni kojima se okruni i deo suvereniteta i integriteta Srbije, pa još više zabrinjavajuće predstavljaju i potpisani sprorazumi o statusu snaga NATO alijanse (ili vojske neke strane države) koji se odnose na ograničavanje teritorijalnog integriteta države domaćina a na koje je ona izričito pristala!

Jedan od takvih zakona je usvojen na drugom vanrednom zasedanju po hitnom postupku februara prošle godine, a da nije izazvao skoro nikakvu pažnju javnosti, a tek sigurno nije ni kod narodnih poslanika koji nisu ni shvatili samu sadržinu zakona za koga su glasali, pri tom previđajući da su sve stanovnike Srbije, kao pojedince, pretvorili u vazale, i sebe, i članove svojih porodica obavezali da aktivno sprovode ograničenja koje je neka međunarodna institucija ili Savet EU donela protiv naše države ili nekog pojedinca, pa makar i oni sami (poslanici) bili na udaru.

Na početku, moramo kratko da se podsetimo na preterano servilan (pokoran) postupak Vučićeve Vlade u Srbiji prema EU avgusta 2014.god, kada je samo na osnovu jednog upućenog dopisa (od strane EU) nazvanog „ed memoar“ u kome je EU tražila i očekuje od Republike Srbije da se ne koristi prednostima koje ima kao država, u smislu trgovinskih sporazuma sa Rusijom, pa je samo na osnovu takvog, slovima iskucanog papira (koji nema ni zaglavlje ko ga šalje, ni broj, ni potpis i pečat u dnu…), Aleksandar Vučić na funkciji Predsednika Vlade u Srbiji, obećao mašineriji briselskog birokratskog aparata, da će učiniti sve da Srbija kao država sama sebi kao i sopstvenom narodu, uvede sankcije da bi želje briselskog tabora bile zadovoljene!

Takvim postupkom Predsednika Vlade u Srbiji, pokornost Srbije je dokazana (samouvođenjem i sprovođenjem sankcija koje je uvela Vlada Srbije sa Vučićem na čelu), pa su pored države, štetu pretrpeli i domaći izvoznici poljoprivrednih proizvoda a državni budžet oštećen!

Da Vas podsetimo:  BOŽIJI ZNAK U SELU KOD ČAČKA: Dragoljub posekao drvo pa zanemeo od prizora!

Šta li tek sve može da se događa kada neki organ međunarodne ili regionalne iinstitucije, u cilju ostvarivanja različitih ciljeva zapadnih interesa sve to obrazloži onim delovima iz člana 2. ovog Zakona, pa zatim donese odluku o nekogj vrsti sankcija i mera ograničavanja protiv Srbije i njenog naroda!?

Kao mogućnost, navešćemo samo jedan mali, beznačajan ali sasvim mogući primer mera ograničavanja koji bi mogao da npr. Savet EU (koji ima pravo i dozvolu da donese odluku o merama ograničavanja prema nekoj državi članici) donese odluku i prema pojedincu ili grupi fizičkih lica, donetu možda i zbog želje nekog njihovog evropskog birokrate na funkciji koji nije bio zadovoljan izvesnim postupanjem državnih organa ili postupcima nekih Srba i ostalih građana Srbije!!!

Pa tako, postoji mogućnost da npr. Šef kancelarije EU u Srbiji (danas je to Englez Devenport), zbog nekoliko pojedinaca (npr. u pitanju su Mika, Pera i Laza) koji kao zapošljeni u nekom priivatnom mediju, kontinuirano i javno kritikuju njegov rad raskrinkavajući njegove aktivnosti čija funkcija sve više poprima sadržaj rada guvernera „provincije EU“, pa on podnese zahtev nekom telu EU – Savetu EU, da donesu odluku o merama ograničavanja prema tim licima, i ta odluka bude prosleđena Vlastima u Srbiji da te mere sprovedu!?

A zatim se tim licima, pored zabrana napuštanja Srbije, ograniči raspolaganje i ličnim sredstvima koje imaju na svojim računima, kao i da uživaju svojinska ovlašćenja na svojoj imovini, pa Vlada u Srbiji donese i odluku da se tom licu zabrani da privremeno koristi svoj stan ni direktno ni indirektno (član 12)!!! U takvom slučaju bi verovatno i predsednik Mesne zajednice, pa čak i upravnik zgrade (po novom zakonu o stanovanju) dobili svoje zadatke i morali da uzmu učešće u ispunjavanju odredbi međunarodnih mera ograničavanja, jer takav zakon obavezuje i fizička lica u sporovođenju istog!

U ovom slučaju pored policije, organa Skupštine Opštine (gde to lice živi), bi čak i glavni uredni ili vlasnik tog medija bio obavezan da primenjuje mere ograničenja prema svojim radnicima (Miki, Peri i Lazi koji britkim perom osvešćuju mase i doprinose rastu tiraža njegovog medija), jer bi u suprotnom bio kažnjen od strane Vlasti Srbije, pa bi kao preduzetnik morao da plati prekršajnu kaznu od 50.000 do 300.000 dinara zato što su ta trojica preko medija ponovo „ispljuvali“ neke postupke Devenporta prema našoj otadžbini!

Da Vas podsetimo:  Zbog para, Beograd ne sme pasti

A istovremeno bi i Mika, Pera i Laza kao fizička lica, mogli da budu dodatno prekršajno kažnjeni novčanom kaznom od 20.000 do 100.000 dinara (čl.28.st.2.).

A ako lice i dalje nastavi da krši takve sankcije, može da bude kažnjeno i zatvorom po odredbama Krivičnog zakonika RS po čl.384a., i to prvo od 3 meseca do 3 godine, a ako nastupe mnogo štetne posledice (u ovom slučaju po Devenporta, na primer), onda se licu može izreći mera zatvora od 1 do 8 godina!

Takve mere bi verovatno mogle da budu primenjene i prema nekom fizičkom licu, pojedincu koji je, shvativši pravu skrivenu nameru nekog, punom love službenika Evropske banke za obnovu i razvoj i raskrinkao ga, i izrazio svoje javno negodovanje pa mu vrlo slobodno to saopštio u lice, ili se ponašao nekulturno prema nekom članu OEBS, ili nekom briselskom birokrati koji dozvoljava sebi da se istresa pa i kada nije u pravu, protiv postupaka državnih organa Srbije ili prema postupcima (koji mu nisu po volji) nekog pojedinca ili grupe, ali se zato nama ne dozvoljava da istom merom ili rečnikom odgovorimo na njegovu propagandu!

Ovako skrojen zakon može dodatno da veže ruke našoj državi na način da, na npr. neka međunarodna institucija donese meru da se neki zakoni i odluke pravosudnih organa Srbije prema nekom licu (npr. Albancima koji se nalaze na optužnicama našeg Tužilaštva za ratne zločine) moraju suspendovati (zato što su ti birokrati procenili da je to navodno korisno „radi očuvanja međunarodnog (regionalnog) mira i bezbednosti“, pa se suspenduju sve odluke sudskih organa Srbije protiv počinilaca zločina učinjenih prema Srbima i ostalim građanima naše države!?

Ili šta ako dođe do situacije da neki međunarodn ili regionalni organ u kome je Srbija član, donese odluku, zavijenu u šarenu lažu ukrašenu lepom mašnicom, kojom se od Srbije zahteva da preduzme mere u cilju ograničavanja i suspendovanja bilateralnog ugovora sa npr. Republikom Srpskom, (a sa Rusijom obavezno), ili da u ime „očuvanja međunarodnog mira i bezbednosti“ odustane od svojine na delu svoje teritorije KiM koja se sada nalazi pod međunarodnom upravom!?

A onda na scenu stupaju i režimski mediji da mobilišu javnost, kao i glavni nosioci: svi državni organi, od najviših uz pomoć policije pa do onih krajnjih poluga vlasti, računajući i razne opštinske inspektore, itd, itd… da bi suzbili svako nezadovoljstvo i otpor naroda Srbije zbog ovakvih mera ograničavanja!?

Da Vas podsetimo:  UJUTRU STOČARI, POPODNE STOLARI: Pantelići od dva biznisa na selu žive svoj san!

Sve je po zakonu pa i represija koju omogućava i ovakav zakon, kao još jedan od mnoštva donešenih u ime novog svetskog poretka i u interesu zainteresovanih korporacija da se, između ostalih polititičkih ciljeva, domognu i prirodnoh bogatstava u vlasništvu Srbije na teritoriji AP KiM.

Pa naravno da je sve u duhu pregovaračkog Poglavlja 31 (3.31.4) sa EU koje se odnosi na usklađivanje spoljne i bezbednosne politike EU a sam zakon je skrojen u skladu sa Nacionalnim program RS u EU, i donešen je prioritetno, zbog čega su usvajanje i forsirali najviši državni organi Srbije-čitaj Vlada!

Jedino nije jasno zašto je vlast u Srbiji žurila sa usvajanjem ovog zakona pravdajući to usaglašavanjem sa Zakonima EU, kada po članu 72.st.3. Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju nije morala da toliko žuri jer tamo između ostalog piše:

„Usklađivanje će, naročito u ranoj fazi, biti usredsređeno na osnovne elemente pravnih tekovina o unutrašnjem tržištu, pravosuđe, slobodu i bezbednost, kao i na druga područja vezana za trgovinu. U kasnijoj fazi Srbija će se usredsrediti na preostale delove pravnih tekovina Zajednice.“

I na kraju, posle ukidanja mera ograničavanja, prava završnica je sadržana u članu 26. ovog Zakona, u kome se kaže da pravni subjekti ili fizička lica koji su pretprpeli neku vrstu štete (a koja je nastala sprovođenjem međunarodnih mera ograničavanja), ne mogu podnositi nikakav zahtev za naknadu štete protiv Republike Srbije, državnih organa, pravnih ili fizičkih lica nadležnih za sprovođenje međunarodnih mera ograničavanja!

Nikako nam nije jasno zašto su članovi Vlade u Srbiji, zajedno sa svojom skupštinskom većinom, žurili da jedan onakav zakon usmeren i protiv svojih građana dodatno ograničavajući njihove slobode, donesu po hitnom postupku!!?????

Dokazivanje podaništva je jedini tačan odgovor na gornje pitanje…!

P.S. (A uvođenje sankcija Miloradu Dodiku od strane Amerike, ne obavezuju Srbiju, zato što su te sankcije uvele vlasti SAD a ne neko međunarodno telo koje ima pravao da nekome nametne sankcije, ali ne isključuje se pravo neke države da samostalno uvodi sankcije protiv neke države ili nekih stanovnika te države. To znači da i Srbija može uvesti slične sankcije bilo kojoj stranoj ličnosti, pa i onoj koja npr. ima svoju firmu ili račun u Srbiji, ili proceni da bi takvo lice moglo predstavljati opasnost po stabilnost Republike Srbije)!!

©Geto Srbija

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime