Dosije Tončev (2.deo) – Groblja su puna njegovih poslovnih partnera

0
2248

Za poslovni i politički uspon Ivice Tončeva zaslužni su neki žestoki momci s beogradskog asfalta. On bi, možda, hteo da im se zahvali, ali ne može. Većina ih je pod zemljom ili iza rešetaka.  

Ivica Tončev voli da priča kako se obogatio biznisom u Austriji. Tamo je, navodno, imao uspešne građevinske firme. Novinari Organized Crime and Corruption Reporting Project (OCCRP) otkrili su da je Tončev s partnerom Skenderom Jonuzijem, u septembru 2003. godine, u Beču osnovao firmu I.S.K Immobilien-Bau-Handels GmbH, s početnim kapitalom od 35.000 evra. Samo četiri meseca kasnije, Jonuzi je raskinuo ortakluk, pa je Tončev u naziv preduzeća uneo svoje cenjeno prezime. Nije poznato čime se firma bavila, u austrijskim zvaničnim registrima ne postoje tragovi poslovanja. Istraživači OCCRP-a posetili su četiri adrese, koje su se navodile kao sedište firme. Na prvoj, na kojoj je bila registrovana jedna od Junuzijevih firmi, u ulici Gundenstrasse, zatekli su mračne šupe i skladišta u kojima su se nalazili kavezi s privatnim stvarima. Komšije tvrde da ne znaju da je neka firma bila registrovana na toj adresi. Posle raskida saradnje s Junuzijem, Tončev je sedište preselio u svoj stan, na drugom kraju Beča. Sredinom 2006. godine prodao je firmu Branislavu Šaranoviću, koji je sedište prijavljivao na adresama iznajmljenih stanova. Novi vlasnik je promenio i naziv u “Fil Šar”, po svom beogradskom preduzeću, a na direktorskoj funkciji zadržao je Tončeva.

U srpskim medijima Šaranović je predstavljan kao uspešni kriminalac starog kova. Policajci i mnogi pripadnici podzemlja dovodili su ga u vezu s Vojislavom Raičevićem, zvanim Voja Amerikanac, koji se dugo nalazio na čelu narko klana  “Amerika”. Dok je stasavala prva generacija jugoslovenskih “žestokih momaka”, krajem sedamdesetih godina prošlog veka, Šaranović je imao autoritet ravan Darku Ašaninu, Ratku Đokiću, Đorđu Božoviću Giški, Vlasti Peroviću i Željku Ražnatoviću Arkanu. Poštovanje u svom okruženju, Šaranović je stekao korektnim odnosom prema kolegama i “civilima” i, naročito, bekstvom iz nemačkog zatvora. Sredinom osamdesetih, Šaranović je zbog iznude osuđen na 8,5 godina robije. Uz pomoć jednog pravoslavnog sveštenika, nabavio je eksploziv, kojim je srušio ceo zid zatvora u Diseldorfu. S njim je na slobodu pobeglo 150 robijaša.

Da Vas podsetimo:  Od kada smo izbačeni na ulicu stanje pacijenata je postalo alarmantno, kažu korisnici Dnevne bolnice za bolesti zavisnosti

Krajem devedesetih, Šaranović se povukao iz “pravog” kriminala. Teško stečeni novac uložio je u biznis. Otvorio je lanac kockarnica, od Kinšase, preko Kruševca i Aleksandrovca do Beograda, gde je držao kazino u hotelu “Slavija”. U njegovom vlasništvu nalazilo se i nekoliko firmu iz Austrije, na osnovu čega može da se pretpostavi da je tako došlo do saradnje s Tončevom. Međutim, dve značajne okolnosti velom tajni prekrivaju njihov ortakluk. Prvo, nije jasno zašto bi Šaranović kupio firmu koja postoji samo na papiru, pa još i da njenog prethodnog vlasnika ostavi na mestu direktora. I, drugo, još važniju misteriju predstavlja slučaj koji je, doduše posredno, doveo u vezu njih dvojicu.

Brano Šaranović je bio jedan od retkih prijatelja Ranka Rubežića, srpskog Dača Šulca. Rubežić je ubijen 1985, a u beogradskom podzemlju se pričalo da ga je likvidirao Boris Petkov. Izgleda da je Šaranović verovao u to, pošto je pet godina kasnije pokušao da se osveti, pucao je u Petkova, ali uspeo je samo da ga rani. Zbog toga čudi Šaranovićeva želja da sarađuje s Petkovljevim štićenikom Tončevom. Iako to nije običaj među ljudima iz tog miljea, verovatno su zaboravili slučaj i posvetili se biznisu.

Kako god bilo, Šaranović je tri godine razvijao poslove s Tončevom, sve do oktobra 2009, kad je ubijen u Beogradu. Porodica Šaranović je nasledila pokojnikovu imovinu, pa i firmu u Beču, koju je nastavio da vodi Ivica Tončev.

Slobodan Šaranović, brat Branislavljev, štampao je letke kojima je nudio nagradu za informacije koje bi mogle da pomognu u otkrivanju ubica. “Zaklinjem se svojom čašću i imenom da ću, direktnim izvršiocima ubistva mog brata Branislava ne samo oprostiti, nego, evo, ovako javno garantovati svojom glavom i životima moje uže porodice da ih neću prijaviti policiji niti progoniti na bilo koji drugi način, ukoliko se odluče da mi povere tačnu i proverljivu informaciju: ko ih je prvi kontaktirao, na koji način su angažovani, ko ih je isplatio, ko je pravi nalogodavac tog posla, odnosno u čije ime i za čiji račun su to uradili. Garancija se odnosi takođe i na moje čvrsto obećanje da će im za opisanu informaciju biti isplaćena novčana nagrada u iznosu od šest cifara u evrima”, navodi se u letku – poternici.

Da Vas podsetimo:  A u Čukljeniku roditelji sami morali deci da u školi naprave toalet , da ne idu više u poljski WC

Izgleda da je neko Slobodana Šaranovića uputio na Luku Bojovića. Lukin brat Nikola likvidiran je 2013. godine, a sumnja je pala na Šaranovića. Krug krvne osvete završio se, bar privremeno, s 15 metaka, kojima je Slobodan Šaranović izrešetan u martu 2017, pred svojom kućom u Budvi.

No, tu nije okončana uloga Ivice Tončeva. Upravo u vreme njegovog političkog uspona, Brano Šaranović je upao u velike probleme s kazinom u “Slaviji”. Hotelska uprava nije prikupila sve neophodne dozvole za nastavak poslovanja koncarnice, pa je austrijska firma “Fil Šar”, čiji direktor je bio Tončev, 2008, tužila hotel i Republiku Srbiju, zahtevajući devet miliona evra odštete. Beogradski Privredni sud je presudio u korist države.

U “Slaviji”, u prostorijama bivšeg Šaranovićevog kasina, krajem 2013, otvorena je “Havana”, kockarnica koju je vodio Vladimir Popović, zvani Vlada Pop. Pošto je Popović imao status “desne ruke” Željka Rutovića, kuma Darka Šarića, tragovi te poslovne kombinacije opet vuku prema SPS-u i Tončevu.

Tončev je, još kad je bio menadžer SPS-a, posredovao u nekoliko dilova sa Šarićem i njegovim ljudima. Poslovni prostor u zgradi te partije, na beogradskom Studentskom trgu, u zakup je dobio Aleksandar Nikačević, takođe visoki funkcioner SPS-a. Iako ugovorom to nije smeo da uradi, Nikačević je prostor dao u podzakup firmi koja je povezana sa braćom Darkom i Duškom Šarić. Tako je u zgradi SPS-a otvoren noćni klub “Vanila”, koji je radio sve dok pljevaljska braća nisu osvanula na poternici. Ipak, to nije zaustavilo saradnju na više nivoa. Kad je postavljen na mesto generalnog sekretara Auto-moto saveza Srbije, Nikačević je tamo zaposlio sestru, šuraka i snaju Vlade Popa. I ta priča je dobila tragičan kraj 1. decembra 2018, kad je u jednom kafiću na Zvezdari ubijen Popović.

Da Vas podsetimo:  Patrijarh Porfirije razotkrio „prevaru naroda“ u školstvu

(Nastaviće se…)

Predrag Popović
Izvor: predragpopovic.wordpress.com

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime