Drago im sve što preko granice stiže!

1
1001

kontejneri-bor-zapaljeniŠta se ovo događa okolo? Otvaranje poglavlja? Kakvog poglavlja? Pa čekajte, zar to nije ono otvaranje onih poglavlja koje nam je obećano pre ko zna koliko godina? Ako je to to, svaka nam čast.

Samo, nije mi jasno to otvaranje poglavlja. U zemlji u kojoj je sve zatvoreno, otvaraju se stranice poglavlja neke knjige u kojoj ništa dobro nije napisano. U Srbiji ovakvoj kakva je, potekloj od predaka onakvih kakvi su, otvara se poglavlje takvo kakvo je i još se neko toliko raduje? Neka mi neko objasni razlog te radosti.

Šta mi to usvajamo? O čemu mi to pregovaramo? Da li je neko seljaka koji ima parče svoje zemlje, koliko god to parče bilo, pitao želi li on da njegova njiva uđe u EU? Sad mi nije jasno da li pregovaramo o tome šta će i koliko će nam koječega uzeti ili pregovaramo za koliko ćemo to nešto prodati? Daš nekakvoj uniji svoju zemlju da ona sa njom radi šta hoće i još se pretvaraš kako je sve to lepo i korisno.

Ako neko Srbina nauči novoj istoriji, novim zakonima, novom ponašanju, novim granicama, novom jeziku, pa sa njim i novom pismu, novoj modi, novoj muzici pokupljenoj sa deponija Azije, novoj veri, novim vrednostima, pa šta će onda ostati naše? Dakle, menjaćemo se komplet. Ako se skroz promenimo, hoće li u Srbiji ostati Srba i da li onda u EU ulazi Srbija ili ulaze Evropljani? Ako ulazi Srbija, što je menjaju? A ako ulaze Evropljani, što su izlazili da bi sad ponovo ušli?

Danas kad se više uopšte ne zna hoće li kroz pet minuta uopšte sveta i biti, mi se upuštamo u dugoročne planove koji od nas zahtevaju da mi ne budemo mi i to na dug vremenski period. Da to od nas zahtevaju na kraće vreme, pa da im se udovolji, ali ovako prosečan Srbin stvarno ne može da izdrži.

Da Vas podsetimo:  Zašto je propao konkurs za specijalne jedinice?

573158_narodna-kuhinja01foto-milos-cvetkovic-----------------_origIma u Srba i dosta onih kojima taj naziv odavno ne prija. Oni sebe nazivaju „proevropski orijentisanima“ ili „Evropejcima“. Meni lično Evropa uopšte ne smeta, ali smatram da smo mi u njoj od samog nastanka Srbije, što fizički, to i intelektualno. Ponekad mi zasmetaju ovi gorenavedeni proevropski orijentisani, jer se ponašaju kao da su u stvari panevropski orijentisani, a razlika je velika. Oni se mogu nazvati i pronesrpski orijentisanima, jer neće podržati ništa naše (tj. svoje) pa čak i po cenu da je dobro. Što bi se u šali reklo, pljuvaće nas pa makar mi bili i loši. Njima je drago sve što je došlo preko granice. Ovo unutra je za njih prljavo, zastarelo i nesigurno. Oni umesto normalnih svetaca žele svece kojima oko glave umesto oreola svetli dvanaest zvezdica, a ni sami ne znaju kako se izvukoše ispod one jedne petokrake.

Ne stojim ja na putu pregovora i otvaranju poglavlja, ali me interesuje kako to da smo stigli do poglavlja neke knjige ni naslov joj ne pročitavši, niti smo čitali njen predgovor, a ne interesuje nas ni ko se krije iza pseudonima pisca te iste knjige.

Ako ikako i uspemo da se domognemo tih stranica, a usput se načisto promenimo, možda će se nekolicina nas, koji ćemo tu knjigu živeti ne svojom voljom, pitati šta smo nama mi.

Milan-Ruzic

Milan Ružić

1 KOMENTAR

  1. U daljoj prošlosti, mi nismo imali kontinuiteta državnosti. Buđenje počinje tek 1804. Od tada nam se duše iz mraka otimaju, i još se nisu otele. Za vreme Obrenovića, dosta talentovanih srpskih đaka školovalo se u Evropi. Svi su oni bili oduševljeni onim što su videli i naučili i, po pravilu, svi su se vraćali da to primene u Srbiji. Setimo se samo Skerlića i Jovana Cvijića. Danas imamo nešto suprotno – „odliv mozgova“.To je plaćanje danka materijalizmu kao životnoj koncepciji. I to je jedna vrsta „danka u krvi“ samo što su se sredstva maltretiranja profinila – niko ne uzima decu da postanu janičari, ali ona odlaze privučena boljim životom, zaradom, udobnošću. Međutim, fascinantna je činjenica da su najveći zagovornici Evrope, baš oni, koji je najmanje poznaju. (Mislim da je to i Kusturica rekao, na svoj način, ovih dana.) Ne možemo mi tu mnogo promeniti. Odvajkada, ljudi se dele na one koji žive i umiru, i one koji dolaze i odlaze.(Džon Hjuston). Prvoj grupi pripadamo mi koji ostajemo ovde iz ovih ili onih razloga i koji smo svoje već završili. Druga grupa je pokretljivija i izgleda da ima veće samopouzdanje, i da pitanje svojih ambicija postavlja na zaoštreniji način.

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime