autor:Dr Radomir Pavlović
Posle Jasenovca rijeka Drina je druga masona grobnica srpskog naroda u 20. vijeku. Operacija Trio i protjerivanje i ubijanje Srba na rijeci Drini od strane NDH i ustaša ostali su tajna komunističke vlasti i ta mjesta masovnih ubijanja Srba nikada nisu obilježena i popisana. Tek nedavno u Starom Brodu kod Višegrada postavljeno je spomen-obilježje zajedničkom akcijom Srbije i Republike Srpske koje svjedoči o masovnim ubistvima više od 6.500 Srba Sarajevsko-romanijske oblasti.
Broj ubijenih Srba od Klotijevca do Drinjače nikada nije popisan niti obilježen. Udruženje „Most“ je 2016. izdalo zbornik radova pod nazivom „Prodor Francetića legije na rijeku Drinu tokom 1942-43. godine“ i objavilo popis svih srpskih žrtava Srebrenice i Bratunca od strane NDH. Samo u Srebreničkom srezu je ubijeno 2.263 Srbina od čega je 430 djece. Mjesta masovnih ubistava su zahvaljujući udruženju „Most“ obilježena u Skelanima, Crvici, Srebrenici, Drinjači. Nastavićemo i dalje sa obilježavanjem tih mjesta. U maju otvaramo spomen-park u Skelanima. Započinjemo spomen-obilježje u Toplici. Obilježiće se i mjesta niz rijeku Drinu koja nisu obilježena, a koja svjedoče o masovnim ubistvima Srba od Fakovića do Drinjače.
Moja majka je 1942. prešla rijeku Drinu tako što su joj sa čamca bacili granu drveta i tako je prešla u Klotijevcu u Srbiju. Ona svjedoči o masovnim pokolju Srba Podravanja, Radoševića, Lubenica i sela iz Osata. Miloš Mitrović, profesor koji živi u Bratuncu pričao mi je da mu je njegov djed Jovo svjedočio o ubistvu najmanje 50 ljudi iz Podravanja tokom operacije Trio od strane ustaša. Miloš svjedoči o sudbini svoje porodice i 1942. i 1992. godine. Na drugi Vaskrs 1942. godine u Banjevićima je ubijeno 164 u jednom potoku ispod toga sela. O tome je svjedočio jedini preživjeli taj pokolj Marković Cvijan iz toga sela.
Anka Mlađenović iz sela Ježeštica svjedoči o sudbini svoje porodice svog djeda Ljubomira iz drugog i svog oca Anđelka iz ovog rata. Masovna ubistva Srba Ježestice desila su se i 1942.,1944. i 1992. godine. O tome svjedoči spomen-obilježje u Ježeštici. Na druge Trojice 1943. godine ustaše su pobile 250 srpskih civila u Srebrenici, Zalazju i Brežanima. U selu Zalazju, svi zatečeni, njih 107 od kojih 40 djece. Samo iz porodice Rakić 45 je ubijeno. U samom gradu Srebrenica je ubijeno 155 Srba. Stradale su cijele mnogočlane porodice Stevanovića, Krstića kao i 15 civila iz sela Brežani koji su se zatekli taj dan u gradu Srebrenica. Ploča sa imenima nastradalih Srba nalazila se u srebreničkoj crkvi ali su u poslednjem ratu ploče polupane i nestale da bi se izbrisala istina o stradanju Srba na ovim prostorima iz Drugog rata. Ubijeni su zatrpavani u jame ispod današnje gimnazije odakle je izgradnjim kolektora dio posmrtnih ostataka izmješten 1971.godine u kosturnicu koju su nazivali ”Partizansko groblje”, a u njoj bili uglavnom sahranjeni sve Srbi.
Broj imena svih nastradalih tokom 14. i 15. juna 1943. godine nikada nije tačno utvđjen jer to nije bio interes komunističkog sistema da se tobože ne bi ugrozilo bratstvo i jedinstvo. O ovim događajima u gradu Srebrenica svjedočio je mještanin Miloš Nikolić čiji je djed Jovo sa snajom Vasilijom ubijen u kući u kojoj danas žive njegovi potomci. O ustaškom zločinu u mom selu Zonići svjedoči Svetozar Pavlović u svojoj knjizi Memoari kada su u tom selu zapaljene sve žene i njihova djeca njih 36 i preživjele muške glave morale su se ponovo ženiti nakon drugog rata. Tada je iz sela ubijeno 16 Nikolića, 12 Pavlovića, 5 Jovanovića i 3 Vasića. U području kravičkih sela od strane ustaša tokom 1942-1944. ubijeno je preko 600 Srba, a najveći zločini bili su u Ježeštici, Anđići, Banjevići i Drinjače. Bure srpske krvi iz Drinjače iz avgusta 1941. godine svjedoči o masovnim klanju Srba i vađenju očiju koje su poslate Paveliću u Zagreb kao dar svireposti nad Srbima. Masovni zločini tokom 1942. godine u Skelanima o kojima je svjedočio potomak Dražo Gligić kao i u Crvici tokom 1942/3. godine o čemu je svjedočio i zapisao u svojoj knjizi Cvjetko Stojkanović upotpunjuje surovost stradanja Srba u Srednjem Podrinju.
Ne smijemo zaboraviti i masovne zločine nad Srbima u Fakovićima iz proljeća 1942. godine. To je jedino mjesto koje su komunističke vlasti obilježile kao mjesto masovnih ubistva Srba. Njih 56 ustaše su zaklale pred kućom lokalnog sveštenika, a njihove leševe pobacale u rijeku Drinu. Ostalih 179 Srba ustaše su pobile iz mitraljeza i zatrpale u dvije već pripremljene jame u Fakovićima. O ovim masovnim zločinima nad Srbima na rijeci Drini najbolje je opisao u svojoj knjizi „Ustanak na Drini“ Pero Đukanović. Zašto se ćutalo i zašto žrtve nikada nisu sve popisane najbolje je Pero objasnio da je to zaustavio Rodoljub Čolaković da se zbog masovnog stradanja Srba ne bi ugrozilo bratstvo i jedinstvo ako bi se sve srpske žrtve popisale i ta mjesta obilježila. Zato gdje je stao Pero udruženje „Most“ iz Srebrenice je nastavilo da obilježava ta mjesta i drži pomen za te nevine žrtve. Kako gornje Podrinje ima svoj spomenik srpskih žrtava u Starom Brodu tako i Srednje Podrinje bi trebalo da ima svoj spomenik. Na taj način bi rijeka Drina svjedočila o operaciji Trio i o tome da je Drina najveća grobnica srpskog naroda posle Jasenovca.
Udruženje „Most“ će nastaviti da obilježava sva mjesta tih masovnih zločina nad Srbima Podrinja, a ja kao potomak tih stradalih na osnovu svjedočenja svog oca i majke što su preživjeli i svjedočili o stradanju svojih porodica i svojih sela Kravica- Zonići i Podravanje nastaviću sa obilježavanjem svih mjesta genocida nad Srbima Srednjeg Podrinja iz Drugog rata
