„Državotvorni kandidat“

0
1197

aleksandar-vucic-boris-tadic-miki-rakic-tomislav-nikolic-790x454Novi standard, na čelu sa Željkom Cvijanovićem, vredno nastavlja da radi na ocrnivanju nekakvih „žutih“, uz otvorenu podršku Aleksandru Vučiću i SNS vlasti, kao da ne znaju da je čitav SNS, u stvari, najuspešniji „žuti“ politički pojekat. Eto, poručuje nam autor donjeg teksta, samo da se naš Veliki Vođa oslobodi „pete i šeste“ kolone, pa će Srbija da procveta. Novi standard namerno ne želi da vidi da dva diktatora u Srbiji i Crnoj Gori sprovode istu ili sličnu metodologiju vladanja putem stare krilatice – „borba protiv stranog faktora i domaćih izdajnika“. Zapravo, to je poznata taktika, „drž’te lopova“, a dok se narod sabere i shvati šta mu se događa, proći će nove decenije, uz sve one tragične prethodne. Ostaje samo da „državotvorni“ kandidat pobedi, kaže se snishodljivo i ulizički u donjem tekstu, a čitaocima se ostavlja „sloboda“ da procene ko bi mogao biti taj „državotvorni“ koji ne sme biti „žut“.

_________________

Poslednji udar iz Crne Gore

vucicmiloHoće li Srbija nova previranja dočekati spremna, sređujući sopstveno dvorišta i čisteći aparat od pete i šeste kolone.

Dešavanja u Crnoj Gori, pokazala su da je Srbija i dalje glavna tema u regionu. Novokomponovane države, zasnovane na klimavim identitetima, kada nemaju šta da ponude, plaše narod Srbijom. Kao što angloamerički faktor paranoično plaši Evropu i svet Rusijom, tako lokalni akteri na Balkanu plaše narod Srbijom. Suvišno je i govoriti o Đukanovićevoj režiranoj predstavi za crnogorske mase. Potpuno je jasno da je u pitanju očajnički potez uzdrmanog diktatora. Nevažno je da li je reč o dogovorenom scenariju ili su Dikić i kompanija navučeni kao žrtve koje nisu znale šta se zbiva, činjenica je da 20 osoba, uzrasta 17-77, onakvih profila, sigurno nisu mogle da izvrše državni udar i uhapse najmoćnijeg Kuma u ovom delu Evrope. Da je režim postao svestan da mu se drma tle pod nogama, postavši spreman na sve da odbrani vlast, privilegije, imetak, slobodu – videlo se već po psihološkim pripremama, plašenjem navodnim neredima. Nedeljama su režimski mediji pisali o paklu koji se sprema, o „strašnom Sedmom bataljonu VJ“ i redarskoj službi Demokratskog fronta, milionima koji su uloženi u stvaranje haosa itd. Predizborne mahinacije su kulminirale hapšenjem Radovana Aleksića, penzionisanog pukovnika, zbog navodnog pokušaja ubistva policijskog inspektora Predraga Šukovića. Pokazalo se nakon tragikomičnog navodnog državnog udara, izvršenog usred izbornog dana, da je to bila tek lagana uvertira. Pitanje i da li će se samo na predstavi od 16. oktobra završiti.

Da Vas podsetimo:  Kad se vojska na Kosovo vrati

MILOVA MASKA

Ovaj put, u skladu sa javno obznanjenim „nikad boljim odnosima“, nije optužena zvanična Srbija, čak se odmah požurilo da se istakne čvrsto verovanje da srpska vlast nema veze sa ovim, ali, eto, to su napravile neke rđave paralelne strukture potpomognute Rusijom. O čemu se ovde zapravo radi? Reč je o tome, da se poruči Vučiću da mu iste te strukture koje napadaju Mila rade o glavi, da bi trebalo da se distancira od njih i postane drugi Đukanović. Kao da Vučić ne zna da je Crna Gora priznala Kosovo, da provodi teror i identitetski genocid nad Srbima, hrli ka NATO, što je takođe u funkciji stezanja Srbije, kao da ne zna za destabilizujući uticaj crnogorskog režima, mafije, medija u Srbiji. Milo bi zapravo da ostane dobar sa Vučićem i da nema državu Srbiju za neprijatelja, ali da istim tempom nastavi da gazi Srbe i Srbiju kao i do sad. Hteo bi da bude i dalje opaki neprijatelj Srbije, a da ga Srbija tetoši i ponaša se prema njemu prijateljski. Za verovati je da je Vučić prozreo tu perfidnu igru i da neće tek tako preći preko tzv. državnog udara i optuživanja Srbije.

Nemojmo se zavaravati, to što Milo kaže da zvanična Srbija nije umešana, je samo maska – on opet nesporno upire prstom na ceo srpski rod i Srbiju. Zdrav razum nalaže da tamo gde imaš mnogo svog naroda i veliki interes moraš da se dogovaraš sa najjačim. Previše je Srbija trpela, što više ne bi smela, tim pre što je Don nikad slabiji. Zato i ne želi Srbiju za neprijatelja, jer ima dovoljno problema da mu i beogradski front nije potreban.

Došli smo svih ovih godina u apsurdnu situaciju da, umesto da Srbija presudno utiče na Crnu Goru i bude ofanzivna, Crna Gora utiče na Srbiju sveobuhvatno i po dubini kakvu nemaju i neke mnogo moćnije države. Taj uticaj je oslonjen na one koji su Milu i sada prvi čestitali na izbornoj „pobedi“. Oni koji bi i dalje da od Vučića naprave drugog Đukanovića, i zato ga pritiskaju, jer misle da je stao na pola puta. Svi mi koji želimo da Vučić nikada ne stigne do kraja tog puta, već naprotiv, da bi trebalo da u ovom odsudnom trenutku podržimo Vučića da kaže „ne“ mafijaškom režimu i skreše taj poguban uticaj u Srbiji. Presudan je trenutak da sve državotvorne snage pomognu Vučiću, koji nesumnjivo ima i lunarne i solarne strane (kako je Dugin pisao o Putinu) i saradnike, da prevagne konačno na pravu stranu, gde se svi nadamo da istinski i strateški pripada, dok taktički šuruje sa mračnom stranom draškovićevsko-čedističke provenijencije.

Da Vas podsetimo:  U čemu se sve ogleda pravna neosnovanost optužnice protiv predsednika Srpske

Ubistvo Aleksandra Stankovića, jednog od vođe navijača Partizana, poprimilo je daleko veće razmere od običnog navijačkog ili kriminalnog ubistva. Neobična je reakcija, recimo, nekih drugosrbijanskih perjanica na Tviteru, koje samo što nisu likovale nad ubistvom, što je, složićete se, morbidno, ma o kome da se radi. Ubistvo je izazvalo revolt i u srpskom državnom vrhu. I ministar Stefanović i premijer Vučić poručili su da Beograd više neće biti poligon za obračunavanje kriminalnih bandi i uvoznik nestabilnosti iz susednih država. Prvi put je indirektno optužena Crna Gora, jer reč je o uvozu kriminala i nestabilnosti iz ove države, čiji se suprotstavljeni klanovi od kraja 2014. nalaze u fazi međusobnog istrebljenja. Srpski vrh je izneo utemeljene optužbe, i rekao da takve stvari više neće dozvoliti, ali je brzo usledila i reakcija crnogorskog vrha u vidu optužbi za državni udar. Tako se, umesto pogubnog crnogorskog uticaja u Srbiji, loptica prebacila na to da se ko zna koji put priča o navodno negativnom uticaju iz Srbije i mešanju u crnogorska pitanja. Ohrabruje najava, premijera i ministra unutrašnjih poslova, da će sprovesti čistku kriminalizovanih delova MUP, ali i da će se ozbiljno pozabaviti delovanjem stranog obaveštajnog faktora u Srbiji. Hapšenje Čeda Čolovića i raskrinkavanje visokog policijskog funkcionera Veljka Popare govore da Srbija konačno šalje poruku da i njenom strpljenju dolazi kraj i da se neometano vršljanje i velikih i malih na teritoriji Srbije više neće tolerisati.

NAPADI NA SOLARNU STRANU SRBIJE

Sigurno je da će borba sa stranim obaveštajnim faktorom i domaćim podzemljem, posebno u državnom aparatu, nailaziti na žestok otpor, i tu dolazimo do onoga da se istorija ponavlja. Isti spin doktori ponovo na isti način mešetare Balkanom, ali nadamo se da su pouke iz nekih prethodnih vremena izvučene i da im isti recepti ovaj put neće proći. Region je, otkad se situacija u svetu zakomplikovala, u opasnim previranjima. Niko ne može sa sigurnošću da tvrdi na šta će sve ovo na kraju da izađe osim da nas čekaju neizvesnost i nestabilnost. Sledeće godine SAD, Nemačka, Francuska, Austrija imaće nove lidere. U Italiji su previranja skoro u rangu Bregzita. Makedoniju čekaju izbori, Srbiju predsednički. Crnu Goru čekaju teška vremena, sa formiranjem nove vlasti i (ne)učlanjenjem u NATO. Koliko će za Crnu Goru biti eksplozivno pitanje uvlačenja u Severnoatlantski savez, dalo se naslutiti još dok se najavljivala pozivnica za pristupanje.

Da Vas podsetimo:  Ponos dijaspore: Imaju osam sinova!

Srbija bi sva previranja trebalo da dočeka spremna, a to će jedino uspeti sređivanjem sopstvenog dvorišta i čišćenjem aparata od pete i šeste kolone. U nju svakako spada i radikalan otklon od svih Đukanovićevih pulena. To neće biti nimalo lako, ali je neophodno.

Pojačano je delovanje protiv Srbije. Srbija se promenila – razgovara sa svima, vodi politiku balansa, ali, kada zatreba, čvrsto brani svoje interese. Ne podržava referendum, ali neće ni da ga zabranjuje; odaje počast žrtvama Srebrenice, pri čemu drugi postaju negativci zbog svog ponašanja; daje pet miliona Srebrenici, ali se trudi svim silama da srpski kandidat pobedi u njoj; sarađuje sa NATO, ali i održava vojne vežbe sa Rusijom i šalje pomoć u Alepo. Država, za razliku od smutnih žutih vremena, ipak dopušta slobodu patriotskom spektru, koji ima svoju pozitivnu ulogu i u zemlji i u regionu, i to su naši neprijatelji prepoznali, zato i žele da taj nedržavni srpski sloj ocrne, poput Đukanovića, jer su prepoznali da Srbija nije samo vlast, nego nešto šire i žilavije, što se ne da lako uništiti, a čak se i stidljivo oporavlja. Za razliku od Milovog Montenegra, Srbija ipak nije privatna država.

Nadamo se da je put, otpočet 2012. nepovratan i da se 2017. proces i pozitivan trend neće vraćati unazad. Za to je za početak potrebno da državotvorni kandidat trijumfuje na predsedničkim izborima i da ne uspe nijedna prevara iz spektra pedeset nijansi žute.

Uroš NIKOLIĆ

Novi standard

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime