Dugo putovanje predsednika vlade Srbije

0
1065

Безымянный-700x411Konačno je premijer Srbije shvatio da sunce „dolazi“ sa istoka ili nadajmo se da je tako. Napokon se setio da imamo još braću na toj strani sem Rusa a to su Belorusi. Došla je na red i ta zaboravljena, uvek prijateljski naklonjena, država i njen narod. Kada smo zadnji put u domaćim medijima pročitali ili videli neki prilog iz te države? Retko, a zašto? Verovatno da se ne bi naljutili “prijatelji“ EU koji su medijski satanizovali Belarus* proglasivši je za zemlju „čuda“ u kojoj caruju bezakonje i diktatura. Kada tako kažu premijerovi prijatelji iz Brisela i Angela onda je sigurno sve suprotno, znamo mi to dobro. I zaista je sve drugačije od zapadne propagande u to se su se sigurno uverili premijer i delegacija Srbije u toku posete Belorusiji.

Belorusija sa svojih 9,5 miliona stanovnika ostvaruje godišnji BDP oko 165 milijardi $ (Srbija oko 80 milijardi $), stopa nezaposlenosti iznosi 1% (u Srbiji oko 15%), prosečan lični dohodak izosi oko 500$, privreda je u ekspanziji, o čemu govore brojni analitički podaci. Najveći spoljnotrgovinski partner Belorusije je Rusija. Belorusija nema tržišnih viškova robe, skoro svi poljoprivredni proizvodi izvoze se za Rusiju a Belorusija za uzvrat dobija povlšćene cene gasa. U Belorusiji se godišnje proizvede 75000 taktora, što je svrstava u drugu državu na svetu po proizvodnji (na prvom mestu je fabrika Džon Dir – USA). Međutim ni u Belorusiji nije baš sve „med i mleko“. Zbog konstantnih pritisaka sa zapada ova država sigurno ima problema, naročito u poslednjih pet godina. (1)

Dakle, premijer Srbije je posetio jednu ekonomski jaku i uređenu državu, tražeći modalitete saradnje ili bolje reći pomoć. I dobio je.

Belorusija je ponudila vojnu pomoć Srbiji kao što je to nedavno uradila Rusija. Ostavićemo druge da razmišljaju povezanosti ova dva čina bratske i prijateljske pomoći. U najavi je da Vojska Srbije (VS) dobije od Belorusije na poklon 8 aviona MIG-29 i dva diviziona PVO sistema BUK-M1, i to besplatno, s tim što će Srbija platiti troškove remonta i modernizacije. Potpisan je i sporazum o vojno-tehničkoj saradnji između dve države. (2)

Da bi se zaokružile potrebe sistema RV i PVO** VS, bilo bi dobro što pre stupiti u pregovore sa Rusijom ili Belorusijom o nabavci sistema S-300. Time bi nebo iznad Srbije bilo bezbednije nego do sada. Isporukom već dogovorenih aviona MIG-29 i „Erbasovih“ helikoptera višestruko bi se povećala odbrambena moć Vojske Srbije.

Sistem PVO BUK (NATO oznaka SA-11) je savremena verzija poznatog ruskog sistema KUB koji se nalazi u naoružanju Vojske Srbije. Prva verzija sistema BUK uvedena je u naoružanje 1980. godine. Od prve verzije sistema BUK razvijeni su BUK-M1 (uveden u naoružanje 1983. godine), i BUK-M2 Ural (uveden u naoružanje 1999. godine).

Da Vas podsetimo:  Sr­bi­ja – ze­mlja je­di­na­ca

Namena ovog PVO sistema je odbrana borbenih sastava od napada iz vazdušnog prostora. Dakle, dejstvo po avionima i helikopterima na svim visinama njihove borbene upotrebe, a može efikasno da uništava i krstareće rakete.

Odbrambena snaga i moć sistema BUK-M1 ogleda se pre svega u njegovim taktičko-tehničkim karakteristikama.

Sistem PVO BUK-M1se sastoji od:

Komandnog vozila
Radara,
Samohodnog lansera (nosi 4 rakete),
Vozila za transport i lansiranje raketa (nosi 8 rezervnih raketa)
Raketa

Jedna baterija sistema PVO BUK-M1 u svom sastavu ima 6 lansera sa po 4 rakete i eventualno toliko vozila za transport i lansiranje raketa.

Jedan divizion sistema BUK-M1 mogu da čine 3 baterije ili ukupno 18 lansera sa po 4 rakete i 18 vozila za transport i lansiranje raketa.

Najavljen je dolazak dva diviziona sistema BUK-M1, što bi se za početak veoma povoljno odrazilo na ukupnu odbrambenu moć PVO sistema Vojske Srbije, koja danas raspolaže sa tri diviziona sistema PVO KUB-M (NATO oznaka SA-6) a koji se nalaze u sastavu 250. raketne brigade PVO.

Osmatrački radar Sistema BUK-M1 može da otkrije ciljeve u vazduhu na maksimalnoj visini do 25 km i na daljini do 100 km (na visini od 1 km).

Vozilo sa 4 rakete može da dejstvuje i samostalno izvan baterije po ciljevima u vazduhu jer na sebi ima nišanski radar.

Takođe sa vozila za transport i lansiranje raketa koje nosi 8 raketa u rezervi mogu se lansirati 4 rakete.

Visina dejstava rakete, koja se kreće brzinom do 3 maha, je 15 do 22 km,

Daljina dejstva rakete je 30 do 32 km, vođenje je radarsko, poluaktivno,

Masa rakete je 690 kg. Radar može da navodi 4 rakete istovremeno.

Sistem PVO BUK-M1 je veoma moćan i razoran sistem sa verovatnoćom uništenja cilja od 0,7-0,9 sa jednom raketom, te je bez konkurencije u toj kategoriji PVO sistema. (3)

Postavlja se pitanje, ima li Vojska Srbije kvalifikovan kadar i sredstva da prihvati ovaj sistem i stavi ga funkciju borbene gotovosti? Odgovor na ovo pitanje uslovljen je sa uslovnim veznikom „ako“. To znači da kvalifikovan kadar postoji, ali je nedovoljan. Da se podsetimo, reforma Vojske Srbije koja je započeta nakon „demokratskih promena“ obuhvatila je i reformu vojnog školstva. Naročito je uništen sistem školovanja podoficirkog kadra. JNA je imala veoma dobar podoficirski kadar stručno osposobljen za namenske dužnosti. Svaki rod i služba su imali podoficire koji su se 4 godine školovali za određene specijalnosti u vojsci.

Za potrebe RV i PVO školovali su se podoficiri koji su stručno osposobljeni da rukuju veoma skupim i složenim sistemima (radari, uređaji za vezu, avio mehaničari, radarski mehaničari i za mnoge druge dužnosti). Nakon školovanja upućivani su na službu u jedinice RV i PVO gde su radeći na svojim formacijskim dužnostima veoma uspešno rukovali i održavali borbene sisteme.

Da Vas podsetimo:  SRPSKI GLUMAC U JOŠ JEDNOM HUMANOM PODVIGU: Mikica će zbog sina koji boluje od autizma pešačiti do Moskve!

Dolaskom zapadnih reformatora od 2005. godine još uvek nije ustaljen sistem školovanja podoficira, već se i dalje „luta“ i eksperimentiše tako da osim malobrojnih starijih kadrova koji su ostali u VS više nema tako vrhunski osposobljenog kadra.

Uvođenjem NATO standarda u VS započela je i nova era profesionalizacije podoficira. U NATO i zapadnim armijama podoficirski kadar se regrutuje iz redova vojnika koji se daljim kursiranjem pripremaju za primarne dužnosti a to su:

Obuka vojnika
Disciplina i dril vojnika
Briga o vojnicima
Administracija
Vođenje ličnim primerom

Dakle podoficir NATO obučava i vodi brigu o maloj grupi ljudi (do 8 vojnika) i za to mu nisu potrebna znanja iz drugih oblasti osim vojnih. Podoficir u JNA na dužnosti komandira radarskog odeljenja mora, pored vojno stručnih predmeta, da poseduje dobro znanje iz predmeta elektronika, matematika, mehanika i sl. jer rukuje sa sofisticiranom i skupom opremom. U tome je razlika između zapadnih NATO armija i istočnih gde je spadala i JNA (VJ).

Dakle razlika je u doktrini ratovanja i usklađivanju potreba za školovanjem podoficirskog kadra;

Zapadne armije su profesionalne i ekspedicijske vojske – uglavnom, dok su istočne armije defanzivne i teritorijalne vojske popunjene regrutnim sastavom – uglavnom.
Zapadne armije podoficire unapređuju iz vojničkog sastava dok istočne armije podoficire primaju iz civilstva i školuju. U JNA školovanje podoficira trajalo je 4 godine (srednje stručno obrazovanje).
U zapadnim armijama podoficiri obučavaju vojnike, vode ih u borbi i izvršavaju dnevne vojničke zadatke dok u istočnim armijama podoficiri obavljaju administratorske, tehničke i pozadinske poslove.

Ovako koncipiran profil profesionalnog podoficira zapadnih armija uslov je za prijem u NATO. Prema izjavi glavnog narednika NATO Majkla Bartela (Michael Bartelle – EUCOM) „Podoficirski kor će biti refleksija toga kako se vojska razvija u određenom vremenu, srećom, za svaku zemlju, to je i preduslov za NATO članstvo“.

To znači da prihvatanjem NATO standarda i, u okviru toga, profilisanja podoficirkog kadra, Vojska Srbije se priprema za ulazak u NATO.

Kada je 2005. godine došao u posetu Vojnoj akademiji glavni narednik NATO za Evropu, da ponudi koncept razvoja podoficira u vojsci SCG po NATO standardima, on je tom prilikom, između ostalog, sugerisao da u odabiru podoficira glavni kriterijum treba da bude stepen inteligencije kandidata za podoficira – „IQ“. Tom prilikom je istakao da „IQ“ kandidata za podoficira ne sme da bude veći od 90 zato što se od njega očekuje „slepa“ poslušnost, te da bez razmišljanja i pogovora izvršava naređenje dobijeno od pretpostavljenog oficira. Obzirom na primarne dužnosti NATO podoficira i ne treba mu veći „IQ“. Nadajmo se da VS nije prihvatila ovaj uslov kod proizvođenja vojnika u podoficirski čin.

Da Vas podsetimo:  Koji su to Srbi “krivi“ što su spaljene mošti Svetog save

Ukoliko je tim putem krenula obuka podoficira u VS onda se s pravom može postaviti pitanje ko će rukovati sa složenim sistemima BUK-M1? Da li je dovoljna obuka kroz model kursiranja vojnika po ugovoru sa platom od 250 evra?

Ali ima nade da se nešto promeni u obuci podoficira za RV i PVO. Prošle godine komanda RV i PVO vratila je sistem četvorogodišnjeg školovanja podoficira prijemom iz civilstva i raspisala konkurs za prijem kandidata za srednju stručnu vojnu školu smer RV i PVO.(4*)

Vraćanjem srednješkolskog obrazovanja podoficira prijemom iz civilstva, komanda RV i PVO načinila je pravi korak. Ostaje nada da će i drugi rodovi i službe u VS krenuti tim putem i konačno imati pravu obuku podoficira kao nekada.

Međutim, ako bi se nastavilo sa profilisanjem podoficirskog kadra koji nam je nametnut kroz reformu NATO vojnog školstva, teško će moći da se realizuju zahtevni zadaci.

Vojska Srbije rapolaže sa tri diviziona sistema KUB-M kao preteča sistemu BUK-M1, koji su međusobno kompatibilni, tako da bi obuka išla bez poteškoća ako raspolažemo sa dovoljnim brojem kvalifikovanog kadra. Deo kadra je izvršio obuku na sistemu BUK još davne 1999. godine kada je VJ imala nameru da kupi ovaj sistem. Kasnije, 2001. g. još jedan deo starešinskog kadra upućen je na stručnu obuku za sistem BUK, ali oni ni tada nisu kupljeni jer je „došla“ reorganizacija vojske a sa njom rasprodaja i uništenje vojne imovine.

Nadamo se da je premijer u toku posete, pored ostalog, mogao da sagleda stanje u vojsci Belorusije i da uporedi sa Vojskom Srbije. Belorusija danas broji oko 100 hiljada vojnika a za vojsku izdvaja 1,4% BDP. Vojni rok traje 12 meseci za visoko obrazovane regrute a 18 meseci za ostale. U svom sastavu ima 12000 profesionalnih vojnika. Godišnji regrutni kontigent iznosi 85000 mladih što je približno isto sa Srbijom (80000 regruta). Vojno školstvo je zadržano po ranijem modelu školovanja istočnih armija.

Ukoliko Srbija planira da modernizuje svoju vojsku moraće mnogo više novca da izdvoji u vojni budžet, da se oslobodi NATO standarda, uvede redovno služenje vojnog roka, da vrati oprobane i u praksi proverene modalitete vojne organizacije i sistematizacije, obuke vojnika i školovanja pre svega podoficira, rezervnih oficira kao i prilagođavanje vojske potrebama države Srbije.

Žarko Pecić

www.fsksrb.ru

________________

(1*) istokinfo.com/bey-ekonomija/

(2*) studiob.rs/srbija-od-belorusije-dobija-modernije-naoruzanje/

(3*) tesla.rcub.bg.ac.rs/~vmilosev/buk.htm

(4*)www.gimnazija.mod.gov.rs/vesti/18-09-2015/rang-lista-kandidata-za-upis-u-srednju-strucnu-vojnu-skolu.html#.WJClL1PhCM8

www.gimnazija.mod.gov.rs/vesti/01-08-2015/konkurs-za-prijem-ucenika-u-srednju-strucnu-vojnu-skolu.html#.WJCorFPhCM8

Pojašnjenja:

Belarus*

Republika Belorusija – zvanični naziv, (od 1991. godine službeni naziv države je Belarus, ali u mnogim stranim državama uključujući Srbiju ova promena još uvek nije zvanično prihvaćena) -laws.newsby.org/documents/laws/law1297.htm

**RV i PVO – Ratno vazduhoplovstvo i protivvazduhoplovna odbrana

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime