Dva pitanja

0
166
Foto: Ivana Tutunović Karić

Vest da je preduzeće Beograd na vodi i u prošloj godini zabeležilo gubitak u poslovanju dobila je ovih dana znatan medijski publicitet. Sasvim logično jer je podatak da je Beograd na vodi zajedno sa svoja dva namenski formirana preduzeća BW Kula i BW Galerija zabeležio gubitak u ukupnom iznosu od oko 18 miliona evra u zaista ogromnom raskoraku sa svakodnevnim vestima o tome da svoje nekretnine prodaju po rekordnim, ne samo za naše prilike, izuzetno visokim cenama.

I zato, iako se kod ovakvih projekata događa da su u nekim godinama rashodi veći od prihoda, jer se akontaciono naplaćeni novac od kupaca knjiži kao prihod tek kad stanovi budu potpuno završeni i predati kupcu, podatak da za punih šest godina od osnivanja zajedničkog preduzeća Srbija u poslu predstavljenom kao „posao stoleća“ po osnovu dividende nije dobila nijedan dinar, objektivno, deluje vrlo deprimirajuće.

Zato je normalno da je vest o daljem poslovanju sa gubitkom bila povod oštre polemike između opozicije i vlasti. Na kritike i pitanja opozicije vlast je, preko glasnogovornika za ovu priliku, ministra finansija Siniše Malog, „odgovarala“ na već uobičajen način koristeći šaroliki arsenal, od diskvalifikacija i uvreda na račun kritičara kao „lopova, neznalica i štetočina“ preko stereotipa o „bivšem staništu zmija, pacova i narkomana“ ili propagandističkih a bespredmetnih parola „ponosimo se školama, putevima bolnicama koje smo napravili“ do besmislenih, po pamet građana uvredljivo potcenjivačkih floskula poput „Beograd na vodi smo poklonili svim građanima Srbije“!

Takva „polemika“ nas je i dalje ostavila bez odgovora na pitanja čiji značaj je i veći od (ne)ostvarene dobiti odnosno gubitaka u poslovanju Beograda na vodi. Pri tome, bar ovom prilikom, nemam na umu ona zaista najvažnija, fundamentalna pitanja, ona koja se tiču ustavnosti, pravne valjanosti celog ovog posla u kom je ugovorom isključena primena dobrog dela pravnog poretka Srbije ili skandaloznih, sramnih momenata u vezi sa realizacijom, poput rušilačke noćne akcije „fantoma“ iza koje su po izjavi samog predsednika države stajali „kompletni idioti iz vrha gradske vlasti“ već dva jednostavna, pragmatična pitanja koja se tiču definisanja vlasničkih odnosa u preduzeću Beograd na vodi.

Da Vas podsetimo:  I po vas će doći, ustajte!

Nije moguće da ministar ne zna kako se formiraju cene građevinskog zemljišta u Beogradu. Teško i da ne zna za markantne primere dva ne tako davno prodata građevinska zemljišta. MD Investment kupio je 4 hektara građevinskog zemljište „Marine Dorćol“, po početnoj ceni od 32,8 miliona evra. A 2,05 hektara građevinskog zemljišta na Novom Beogradu kod „Buvljaka“ čija početna cena je bila 14,2 miliona evra kupio je „Kopernikus“ koji je na javnom nadmetanju pobedio kompaniju „Lidl“ licitiravši 20 miliona evra. U prvom slučaju cena po hektaru bila je oko 8, a u drugom skoro 10 miliona evra. Neka analogna računica upućuje na zaključak da bi oko 170 hektara građevinskog zemljišta na području „Beograda na vodi“ moglo da vredi negde između 1,3 i 1,7 milijardu evra.

Ministar, odnosno vlast, po svemu sudeći, ne misli tako. I to, samo po sebi, nije problem. Problem je što nikako da jasno kaže – šta zaista misli?

Ministar ne kaže – koliko vredi 170 hektara građevinskog zemljišta u centru Beograda, s čistim papirima i raščišćenim terenom (što je podrazumevalo i desetine miliona evra troškova naknade za eksproprisane objekte), plus urbanistički plan prilagođen željama investitora, plus oslobađanje od doprinosa za uređenje građevinskog zemljišta odnosno mogućnost da se doprinosi „plate“ izvođenjem radova po sopstvenom nahođenju i proceni i preko svega toga još i niz već postojećih zgrada, od kojih su nekoliko (npr. Beogradska zadruga ili Hotel Bristol) ne samo materijalne već i izuzetne kulturne vrednosti!

Ministar ne kaže ni – na osnovu čega su on i drugi koji su u ovom poslu bili dužni da zastupaju interese države Srbije i njenih građana došli na ideju da je normalno i prihvatljivo da Srbiji, koja je uložila u zajednički projekat sve gore navedeno, pripada 32 odsto udela u „Beogradu na vodi“ a da privatnom partneru na osnovu uplate novčanog iznosa od 150 miliona evra pripadne više nego dvostruko veći udeo u vlasništvu zajedničkog preduzeća?

Da Vas podsetimo:  KROZ SMRKNUĆE DO SVANUĆA

Ministar i svi drugi koji stoje iza projekta „Beograd na vodi“ morali bi biti svesni da odgovore na ova dva pitanja duguju, da je to njihova nesporna obaveza. A u iole uređenoj zemlji morali bi na njih odgovoriti ne samo građanima nego i javnom tužilaštvu.

autor:Rodoljub Šabić

izvor:pescanik.net

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime