Dva srpska oktobra

1
938

peti-oktobar-3 Na evidentne sličnosti sa nekadašnjim DOS-om više autora ukazalo je neposredno nakon formiranja Saveza za promene, 30.04.2014. godine, kada je jedanaest srpskih opozicionih parlamentarnih i vanparlamentarnih stranaka, veći broj nevladinih organizacija i pojedinaca iz javnog života Srpske potpisalo “Deklaraciju o osnivanju saveza za promene sa osnovama budućeg političkog delovanja”, jasno usmerenu na uklanjanje iz političkog života Srpske njenog predsednika Milorada Dodika, sa kojim su “naši zapadni prijatelji” (1) prethodno prekinuli bilo kakvu ozbiljnu komunikaciju.

Već tada se moglo pretpostaviti da evro-atlantisti na oktobar u Srpskoj 2014. gledaju upravo onako kako su gledali na oktobar 2000. u Srbiji. Istim očima, istim ciljevima, istom metodologijom. Ovo je potvrdila izborna kampanja Saveza za promene, koja je od početka profilisana tako da biračima sugeriše sumnju u tačnost predstojećih izbornih rezultata i stav da oni neće biti priznati od strane poraženog. Ako uzmemo u obzir da je kolacija kao protivnika, nikad konkretnijem, Dodiku isturila Ognjena Tadića, čoveka čija težina teško da prevazilazi onu koju u Srbiji ima Čedomir Jovanović, jasno je da mentore Saveza za promene ne interesuju previše stvarni izborni rezultati, već ono što će uslediti iza toga.

Nakon izjave Mladena Ivanića, prvog čoveka Saveza za promene, date banjalučkoj BN-Televiziji, kojoj je u ovoj priči određena uloga koju je oktobru 2000. u Srbiji imao B-92, stvari postaju još jasnije. “Ja sam uveren da će Dodik u 23 sata proglasiti da je pobedio, iako će izgubiti na izborima. I onda će pokušati da predstavi da je sve to neka velika međunarodna zavera. Međunarodni faktor sa tim nema veze … Opozicija će odbraniti broj glasova koji dobije i kojima pobjeđuje Dodika. On to zna i zato želi da se prikaže kao pobjednik izbora i da silom ostane na vlasti. Mislim da je to najveća opasnost za Republiku Srpsku”. (2) Dakle, vidoviti Ivanić, već sada nam otkriva pripremljeni scenario, naravno dovodeći ga u vezu sa drugom stranom. Ovde ne smemo prenebregnuti da je ovaj prozapadni plaćenik, kroz aktivnosti “ekspertske” G-17, učestvovao u planiranju i organizaciji peto-oktobarskog puča u Beogradu.

Dakle, namera evro-atlantista i njihovih plaćenika u Srpskoj je jasna, baš kao i planirana metodologija. Oni su svesni da će izgubiti izbore ali su toliko u zapadnim kandžama da ih ne interesuju posledice novog srpskog oktobra po srpsko nacionalno biće, koje će biti teške čak i ako ne uspu u svojim namerama, a pogubne ako uspu. Ali, šta je sa drugom stranom? Šta je sa Dodikom koji je prešao čudan politički put od zapadnog favorita do glavne uzdanice pravoslavnih (srpskih i ruskih) interesa u regionu? Hoće li uspeti da odbrani, bar u njegovom slučaju, izvesnu izbornu pobedu? Dobijanju odgovora na ova pitanja svakako će doprineti analiza sličnosti i razlika Srbije oktobra 2000. i Srpske oktobra 2014.

Dva srpska oktobra, dve Rusije, dva Zapada i uvek jedni izdajnici

Da Vas podsetimo:  Od Beča, preko Hitlera, do NATO-a: Austrougarska objavljuje rat Srbiji

Poredeći dva srpska oktobra već na prvi pogled možemo uočiti bitne razlike između geopolitičkih i unutrašnjih okolnosti koje usmeravaju politička događanja, i koje ćemo razmotriti u daljem tekstu. Ali i jednu konstantu – ljude koji su spremni zarad ličnih interesa da izdaju opšte, nacionalne, ekonomske i sve druge interese sopstvenog naroda. Ali, oni nisu konstanta samo dva srpska oktobra, već konstanta čitave srpske istorije.

1. Spoljni faktor

Zamišljen kao promocija nove doktrine NATO-a i njegove uloge u širenju Novog svetskog poretka, napad na SR Jugoslaviju u mnogome čemu je najavio početak kraja unipolarnog sveta, što je danas sasvim očigledno. No, u trenutku oktobarskog prevrata 2000. to još nije bilo vidljivo a evro-atlantski koncept izgledao je kao neminovna sudbina Balkana. Kao usamljeni lider koji je tome stajao na putu, kao političar koji se “potrošio” tokom krvavog raspada SFRJ Milošević praktično nije imao međunarodnog političkog saveznika. Tek promovisani Putin sa poniženom i poluokupiranom Rusijom nije u tom trenutku mogao imati globalne aspiracije, a Grčka humanitarna podrška bila je sve drugo pre nego podrška tadašnjem režimu.

Oktobar 2014. je sasvim drugo vreme, u kome se vidi klecanje Zapada na svim nivoima, nazire neminovan kraj unipolarnog sveta i rast globalne snage Rusije i Kine, koje preduzimaju jasne korake na zaštiti svojih strateških interesa. Ovo se posebno odnosi na Rusiju koja se jasno profilisala ne samo prema svojim političkim interesima, već i sa sistemom civilizacijskih vrednosti bitno drugačijim od onih koje Zapad nameće silom. U tom smislu nedvosmislena podrška koju je predsednik Putin pružio Dodiku, kao i finansijska i svaka druga pomoć koju Rusija pruža Srpskoj, računajući i garantovanje nepromenljivosti Dejtonskog ugovora je prva velika razlika u odnosu na oktobar 2000. Dakle, Republika Srpska i Dodik imaju moćnog saveznika, koji je tako nedostajao Miloševiću.

2. Unutrašnji faktor

Kao nacionalni vođa koji je izgubio sve ratove koje je vodio, kao državnik koji je “predao” (mada ne i prodao!) Kosmet, kao političar koji ne izlazi iz zemlje kao da je u zatvoru, Milošević se oktobra 2000. našao na meti kako svih onih snaga koje su ubog novca ili zbog uverenja promovisali tzv. evropske ideje, kao praktično “jedina prepreka” nekakvom “blagostanju” koje nas očekuje čim kročimo evropskim putem, tako i onih nacionalno opredeljenih opcija koje su ga doživljavale kao izdajnika nacionalnih interesa. Praktično, u datom trenutku u Srbiji, nije bilo političke snage koja ga je podržavala osim njegove matične partije, ali je čak i među njenim članovima i simpatizerima bilo mnogo onih koji su pripadali jednoj od dve gore navedene grupe. (Vulinov JUL ne vredi ni pominjati jer on nikada nije bio ništa više od interesne grupe koja juri za privilegijama). Ovo je važilo čak i za neke visoko pozicionirane funkcionere Miloševićevog SPS-a i pripadnike bezbednosnih službi. Najzad, besperpektivnost Miloševićevog opstanka na vlasti bila je evidentna čak i onima koji mu nisu ništa zamerali. U takvim okolnostima i porušenoj zemlji koja se još uvek pušila od NATO bombi, eksperiment sa podignutom pesnicom imao je više nego pogodno tle za bogatu žetvu.

Da Vas podsetimo:  Rudno bogatstvo Kosova i Metohije - da li ćemo uspeti da ga sačuvamo?!

Oktobar 2014. u Srpskoj bitno je drugačiji. Vodeći jasnu nacionalnu politiku Dodik je ostvario konkretne rezultate na homogenizaciji oko nacionalne ideje, odbranio izvorni konfederalizam dejtonskog sporazuma i zahvaljujući ruskim investicijama obezbedio privrednu aktivnost nezavisnu od zapadnog kapitala. Za one koji misle da je to jednostavno dovoljno je da pogledaju Srbiju danas.

Takođe, Dodik je iznašao hrabrosti i snage da omogući takav kapitalni nacionalni projekat kakav je Kusturičin “Andrićgrad”. Otuda iza Dodika stoji sve ono što je u Republici Srpskoj jasno nacionalno opredeljeno, a to je značajna većina birača. Oni sigurno neće biti zavedeni pričama o korupciji koje pričaju oni koji godinama žive na tuđim jaslama, niti mogu potezati laži o “diktatoru” koji se mora rušiti silom, pa samim tim otpada i mogućnost organizacije masovnih protesta i pohoda kakvih je bilo u Beogradu. Ali, zato postoji realna opasnost od podela i manjih nemira koji bi bili iskorišćeni za aktiviranje elemenata međunarodnog protektorata i suspenziji izvršne vlasti, čega smo se u Srpskoj već nagledali.

3. Rezultati oktobarskog puča u Srbiji

Teško da može biti bolje anti-reklame Savezu za promene i “oktobru” koji nam spremaju od pogleda na današnju Srbiju, koja je posledica ondašnjeg “oktobra”. Velika je šteta što iz razumljivih razloga Dodik tu činjenicu nije mogao da koristi u svojoj kampanji. Privreda je opustošena, resursi rasprodati u bescenje a većina stanovništva bolje se hranila pod NATO bombama nego u “pro-evropskoj” Srbiji, koja kako čujemo konstantno negde “napreduje”. Jad, čemer i poniženje kojima su Srbi izloženi u sopstvenoj zemlji jasno je vidljivo Srbima iz Srpske i nije im teško da shvate gde ih to žele gurnuti plaćenici iz Saveza za promene. Srbi iz oktobra 2000. koji su svoje srpstvo dokazivali suvenirima iz opljačkane i zapaljene Skupštine, nisu imali takav očit primer pred sobom.

4. Izborni predsednički kandidati

Jedna od očiglednih razlika u poređenju dva srpska oktobra je i poređenje predsedničkih kandidata. Dok je Milošević imao kao protiv kandidata Vojislava Koštunicu, jedinog jasno nacionalno opredeljenog opozicionara koji je zbog toga uživao ugled čak i kod mnogih Miloševićevih birača i koji je bio idealan kao zaklon grupi Soroševih plaćenika. Pitanje je kako se zašto on odlučio da igra tu igru, ali u svakom slučaju, oreol poštenog i principijelnog političara koji ga je pratio davao je specifičnu težinu lažnim izbornim podacima koje je tada servirao “CESID” i činio uverljivom priču o pobedi u prvom krugu. (Naravno, glasovi su “slučajno” izgoreli u paljenju Skupštine).

Milorad Dodik za protivnika ima neubedljivog Tadića, čoveka koji je kandidaturu nevoljno prihvatio (mnogi tvrde bio nateran) bukvalno u poslednji čas. Kampanju je vodio prema šablonima, ali bez previše žara, verovatno svestan uloge “toplog zeca” koja mu je namenjena i odgovornosti za moguće posledice. Koliko uverljivo on može izneti podatke o nekakvoj izbornoh krađi? Koliko je ubedljiv Ivanić, koji za to priprema teren? Zašto ih, takve kakvi jesu, uopšte guraju u to? Prosudite sami!

Da Vas podsetimo:  Pismo sa Kosova ili čekajući slobodu

5. Primenjena metodologija

Nema mnogo dileme da će oktobar 2014. u Srpskoj usmeravati isti nalogodavci kao i oktobar 2000 u Beogradu, kao i da će biti korišćena u osnovi ista metodologija, donekle modifikovana uslovima na terenu. Predvodiće je KANVAS Srđana Popovića (nekadašnji „Otpor“) čija je ćelija „Slobodna republika“ instalirana u Banjaluku krajem 2013. godine, kako bi imala vremena za osnivanje drugih ćelija i njihovo umrežavanje. Prepoznatljivi grafiti tipa „Gotov je“, vešala pored Dodikovih slika i ostali simboli njihove „nenasilnosti“ sastavni su deo kampanje u Srpskoj od početka septembra i tempirani su da kulminaciju izazovu baš ovih dana. Naravno, tu su i ostale njihove aktivnosti.

Ono što im je prednost u odnosu na oktobar 2000. svakako je iskustvo 14 godina profesionalnog rada na „obojenim revolucijama“ širom sveta. Ali, upravo to im je i najveći nedostatak oktobra 2014. u Srpskoj jer ih ljudi jasno prepoznaju kao plaćene agitatore stranih interesa koji profitiraju kako god se priča završi.

Predviđeni scenario već je šabloniziran. Opozicija treba da proglasi pobedu i režim optuži za lažiranje nakon čega počinju „spontana“ okupljanja „ogorčenih“ birača spremnih da po svaku cenu „brane“ svoju pobedu i agresivno raspoloženih prema snagama bezbednosti kako bi izazvali represiju. Pa, onda redom…

Da odbrane ima pokazao je Putin nakon svoje poslednje izborne pobede. Jedan od važnih preduslova je i edukacija stanovništva o pravoj prirodi „obojenih revolucija“ što je u Srpskoj konstantno prisutno (videlo se to nakon nemira u Federaciji), a čemu je svoj doprinos dao i ovaj portal kao koorganizator simpozijuma „Obojene revolucije kao instrument geopolitičke transformacije“ održanim u Baljaluci 26.04.2014. (3)

Zaključak

Nakon 14. godina stradanja i poniženja Srbije u evro-atlantskom zagrljaju Republika Srpska ostala je jedino mesto u kome se Srbi slobodno mogu osećati Srbima, jedino mesto u kome neko dodaje drva na vatru autohtoih srpskih ideja i ideala, jedino mesto na koje je Kusturica mogao da ode i razvije svoj nacionalni projekat kada je proteran iz Srbije. Kao takva ona je trn u oku kako onima koji uspostavljaju „zelenu transferzalu“, tako i onima koji ozbiljno rade na poništavanju srpskog nacionalnog koda. A to su jedni isti!

Zato ovaj srpski oktobar može biti sudbonosan isto koliko i onaj 2000. Jer, ako su Srbi nešto naučili u okupacionoj demokratiji u kojoj žive to je da nije dovoljno samo ispravno odabrati i glasati. Valja znati i odbraniti izglasano!

Dragan Milašinović

FSK

_________________________________

Odrednice:

(1) Omiljen Vučićev naziv za zemlje koje su bombardovale Srbiju

(2) http://www.nspm.rs/hronika/mladen-ivanic-dodik-ce-12.-oktobra-u-23-casa-proglasiti-laznu-pobedu.html

http://www.koreni.rs/predlog-mera-za-zastitu-republke-srpske/

1 KOMENTAR

  1. Ratovi i sankcije nisu uspeli da unište zemlju onoliko koliko su to uspeli žuti tajkuni KADA SU NAM DONELI DEMOKRATIJU, navodi se u saopštenju SNS ! Majko mila,kad to cujem od ovih…stvaaaarno mi je zao sto je kum u Hagu.

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime