Dve o sankcijama

1
85
Vladimir Gligorov | Foto: Printscreen

Sankcije, navodno, ne pogađaju one na vlasti već običan narod. Pa se navodi slučaj sa srpskim sankcijama.

Ovaj je primer zapravo rđav. Zaista, sankcije veoma često nisu efikasne ako im je cilj da utiču na promenu politike i na smenu onih koji su na vlasti. Razlog je u tome što posebno sveobuhvatne sankcije povećavaju zavisnost građana od vlasti. Jer se uvode netržišne mere poslovanja i snabdevanja čije sprovođenje zahteva povećanu kontrolu. Recimo, za promenu cena je potrebno odobrenje ili se ograničava količina koja se može kupiti ili se ograničavaju krediti i kupovina stranog novca.

Uz to, prete ne samo kazne različite vrste već i javna osuda – za izdaju ili bar za nedostatak rodoljublja. Ovo poslednje često nije teško obezbediti jer obični ljudi zaista i misle da su sva ta ograničenja neopravdana i nepravedna jer svakako ne vide šta je to što su oni skrivili da bi ih zaslužili.

Ovo, međutim, nije srpski slučaj. Najpre, cilj sankcija s početka poslednje decenije prošlog veka nije bio da se smeni vlast već da se ograniči njena sposobnost da ostvari ratne ciljeve. U tome su sankcije često uspešne. Gotovo svi primeri – od hladnog rata do onih na Bliskom ili Dalekom istoku – zapravo ukazuju na to da je reč o efikasnom načinu uticanja na spoljnu politiku. Da je reč o grubom sredstvu, to je nesporno. Da može da bude neopravdano, i to je svakako tačno.

Slučaj kada su sankcije zapravo bile dugoročno neuspešne jeste blokada Jugoslavije koju je od 1948. sprovodio Sovjetski Savez. Ona je veoma skupo stajala zemlju, ali je bila bezuspešna i zapravo je imala suprotan ishod od željenog. Cilj je bio promena vlasti, a ona je ojačana, dok je zemlja prošla bolje jer je bila otvorena prema evropskim zemljama koje su se ubrzano oporavljale od ratnih razaranja.

Da Vas podsetimo:  Pred Srbijom burna godina: Na pragu smo izolacije i sankcija

U srpskom slučaju sankcije su bile uspešne i u tome što su ograničile ratne sposobnosti zemlje, a i u tome što su doprinele i političkim promenama. Konačno, nemali broj ljudi na vlasti je i krivično odgovarao. Tako da nema mnogo smisla pozivati se na srpski slučaj kao na primer neuspešnosti sankcija. Naravno, Rusija je nešto drugo, ali to je i druga tema.

Kako deluju sankcije na zemlje koje ne žele da im se pridruže? Ovo, naravno, zavisi od toga koliko je sveobuhvatan režim i ko ga sprovodi. Ako je reč o sankcijama kao što su ove koje su uvedene Rusiji, njihov uticaj na zemlje koje ih ne sprovode može da bude značajan. Ne toliko zbog toga što bi sankcije mogle da se primene i na njih jer je obično taj rizik mali. Na primer, prema dostupnim informacijama, kineske banke i preduzeća izbegavaju da otvoreno krše ruski režim sankcija ne zato što bi one mogle da se prošire i na Kinu već zato što bi se povećao rizik poslovanja s njima, i to manje-više poslovanja svih, a ne samo onih koji odgovaraju vlastima zemalja koje su uvele sankcije.

Rizik se povećava iz dva razloga. Jedan je da bi neko ko, recimo, posluje sa srpskim bankama i preduzećima mogao posredno da učestvuje u kršenju sankcija, što bi moglo da bude skupo. Pa bi trebalo očekivati povećani oprez. Drugi razlog jeste da bi zemlja mogla da postane neka vrsta raja za poslovanje koje same sankcije omogućavaju. To je neka vrsta ratnog profiterstva koje obično ima dugoročne nepoželjne privredne i političke posledice. Jer kada se okolnosti promene, ostaje privreda i ustanove koje nemaju šta da rade.

Da Vas podsetimo:  Vladimir Umeljić: MOJE PESME, MOJI SNOVI

Posebno je značajan rizik nepoštovanja sankcija po državne finansije. Sa jedne strane rastu troškovi finansiranja budžetskog deficita iz razloga koji su nezavisni od ruskih sankcija i uglavnom su u vezi sa ubrzanom inflacijom, a sa druge strane povećava se rizik bezbednosti poslovanja sa zemljom koja, neposredno ili posredno, krši režim sankcija. Ishod bi mogao da bude da će biti sve teže i sve skuplje pozajmljivati od stranih poverilaca.

U jugoslovenskom slučaju vlasti su mislile da su veoma vešte jer su posredovale između zapada i istoka, pa je zemlja ostala izvan evropskih integracija, što se ispostavilo kao veoma skupo. To je taj rizik s kojim valja računati.

Piše: Vladimir Gligorov
Izvor: Novi magazin , Peščanik

1 KOMENTAR

  1. Шта? овај се и даље прави паметан и даје савете из далека!
    Шта ме брига шта он мисли, имамо ми и паметнијих и лепших економиста од њега!

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime