Dve poruke svetu iz Srbije

0
1708

trilateralna-komisija-tjubNema sumnje da je poseta Vladimira Putina značila veliki udarac procesima globalističkog porobljavanja Srbije. U svakom smislu. Tog dana, koga Istorija neće zaboraviti, desilo se čudo kao u bajkama. Na namrštena lica građana Srbije vratio se osmeh, u srcima se osetio ponos, a u grudima probudila snaga. Na trenutak imali smo i vojsku, i moćnog prijatelja, i vođu bez koga, za nas Srbe nikada nije bilo ni slobode ni prosperiteta. Ko se tada nije setio velikog Miloša i njegovog „Eto mene, eto Vas …“, ko nije osetio istorijski prkos prema nepravdi, bespotrebnim nacionalnim poniženjima i maltretiranju kome smo kao narod izloženi vekovima?! I razliku između onih naših nikogovića, lopova i izdajnika koji sebe nazivaju političkom elitom i čoveka koji je jednostavno, ali jasno do Neba, poručio „Živela bratska Srbija!“

Ta poruka i direktna veza koja tog dana uspostavljena između srpskog naroda i predsednika Putina u trenu je zbrisala godine truda srpskih evroatlantskih plaćenika da u srpsku svest usade kompleks kolektivne krivice i ropski mentalitet. Svi naši Svilanovići, Jovanovići, Tadići, Dačići, Vučići i ostali koji nas godinama proglašavaju za ubice, neradnike i neznalice, gurajući nam vratove u korporativne amove, moraće da opet krenu iz početka jer Srbija je podigla glavu i videla da drugi svet nije utopija već stvarnost, da put nije bezalternativan i da još ništa nije gotovo. I još je nešto videla Srbija – da razlika između nacionalnog dostojanstva i poniženja, između ropstva i slobode, leži u Vođi! Zar nije pre samo petnaestak godina ta Rusija, sada moćna i sigurna u sebe, bila u istom ovom mulju, u istoj bedi i stradanju, dok su Jeljcina “zapadni prijatelji” tapšali po ramenu i hvalili njegovu hrabrost?! A danas, čvrsta i ponosna udara temelje Trećeg Rima! U tom smislu i osvajačima i njihovim namesnicima u zemlji poslata je jasna poruka da na Srbiju mogu gledati samo kao na privremeno okupiranu teritoriju i ništa više od toga! Odjeci te poruke tek će se slušati na ovim prostorima.

Ono što je, takođe, postalo jasno nakon Putinovog boravka u Beogradu jeste i nepremostiv jaz između prozapadne usmerenosti srpske političke „elite“ i proruskih osećanja srpskog naroda koja ne proističu samo iz ljubavi prema narodu istovetnog korena i vere, već pre svega iz nagona za nacionalnim i socijalnim samo-održanjem pred neprijateljskom i dekadentnom globalističkom varijantom zapadne civilizacije.

Da Vas podsetimo:  Virusi, bakterije i rodno senzitivni jezik, ili: Slučaj ucene Viktora Orbana

Ali, hoće li srpska političko-finansijska oligarhija stvorena iz potrebe globalističkog osvajanja Srbije umeti da prepozna ovu činjenicu koja može biti uzrok ozbiljnih potresa koji se ne mogu ni u jednoj varijanti završiti njihovom pobedom?

Teško, jer samo dve nedelje nakon Putinovog “Živela bratska Srbija!” iz Beograda će svetu od strane političko-finansijskog establišmenta biti poslata jedna sasvim drugačija poruka. U hotelu „Crown Plaza” od 31.10. do 2.11.2014. biće održan godišnji sastanak evropskog ogranka Trilaterarne komisije, jednog od najvažnijih globalističkih instituta današnjice. Istina, ovaj skup ne možemo smatrati direktnim odgovorom na Putinovu posetu jer je zakazan ranije, na prošlogodišnjem zasedanju Trilatelale u Berlinu, kada je Srbija i zvanično primljena u punopravno članstvo ove organizacije. Ali, činjenica da se predviđa da skup otvori premijer Aleksandar Vučić, dovoljno govori i krije opasnosti da poruke skupa Trilaterale u Beogradu budu tretirane i kao stavovi Beograda. A one mogu biti i duboke i dalekosežne!

Za one koji nisu dovoljno upoznati sa uticajem Trilaterale na globalističko prekrajanje sveta, ukratko ćemo izneti par činjenica. Trilateralna komisija je privatna organizacija (!) osnovana krajem jula 1973. godine na inicijativu Dejvida Rokfelera, a po ideji Zbignjeva Bžežinskog, glavnog ideologa globalističkog prekrajanja sveta radi nasilnog preuzimanja kontrole nad evro-azijskim prostorom od strane Zapada. Sam naziv označava i osnovnu svrhu formiranja ove organizacije, a to je povezivanje, odnosno ostvarivanje nadnacionalne kontrole privrednih aktivnosti, finansijskih tokova i političkih procesa u tri važna svetska regiona: Severnoj Americi, Evropi i Aziji (prvobitno samo Japanu). Na početku je bilo zamišljeno da svaki region u sastav organizacije delegira po 100 članova, ali je vremenom čitava organizaciona šema menjana u skladu sa potrebama i novim ciljevima. Danas, evropski ogranak daje 170, američki 120 i azijsko-pacifički (koji je tako formulisan od 2000-te) 110 članova. Najveći broj članova daje SAD (87) a u evropskom regionu Nemačka (20).

Svaki od ogranaka ima svog predsednika, dva zamenika i direktora. Predsednik evropskog ogranka trenutno je Žan Klod Triše, američkog Džozef Naj, a azijsko-pacifičkog Jasučiko Hasegava.

Sastanci se održavaju iza zatvorenih vrata, a zvanične internet prezentacije odslikavaju samo deo aktivnosti i organizacione strukture. Po ustaljenom globalističkom konceptu aktivnosti organizacije su mnogo šire od proklamovanih, a Trilateralu možemo smatrati sestrinskom organizacijom Bildelbergu (s tim što se njegovi članovi okupljaju shodno temama) budući da su im generalni ciljevi istovetni, da ih kontroliše ista elita i da ima mnogo članova aktivnih u obe organizacije istovremeno. Otuda se može reći da je Trilateralna komisija imala značajnu ulogu u krvavom raspadu SFRJ, ali i u bombardovanju SRJ, odnosno Srbije. Na svom godišnjem sastanku u Vašingtonu od 13 do 15. marta 1999. godine, Trilateralna komisija je imala na razmatranju i izveštaj svog člana Havijera Solane, generalnog sekretara NATO-a, o pripremnim aktivnostima za napad na SR Jugoslaviju, koji je prihvatila. Jedan od onih koji je taj izveštaj podržao, Slovenac Mark Voljč, biće učesnik i skupa u Beogradu.

Da Vas podsetimo:  FK Partizan u ambisu neuspeha

Trilateralna komisija formalno je primila članove iz Srbije 2013. godine, na zasedanju evropskog ogranka u Berlinu, godinu dana ranije (2012) primljena je Hrvatska, nešto pre toga Rumunija i Bugarska, pa se može uočiti očigledna zainteresovanost za formalizovanje aktivnosti Trilaterale u regionu Balkana. Što se tiče Srbije, njoj su po određenim formulama pripala tri mesta u evropskom ogranku organizacije i njih popunjavaju:

– Jovan Kovačić, predsednik Nacionalne srpske grupe i član Izvršnog komiteta Trilateralne komisije
– Dejan Novaković, generalni sekretar Nacionalne grupe
– Tahir Hasanović, direktor Nacionalne grupe

Njih trojica biće domaćini skupa, a zanimljivo je da su inače sva trojica i masoni, članovi Regularne velike lože Srbije, što sa svoje strane jasno ukazuje na međusobnu povezanost mističnih društava i globalističkih institucija.

Naravno, oni nisu tek tako izvučeni iz globalističkog šešira, već su plod odgovarajućeg inžinjeringa. Njih trojica su 2009. inicirali otvaranje organizacije “Most Istok Zapad” (East West Bridge) za koju se brzo utvrdilo da je projekat Rokfelerovog kapitala i zapadnih tajnih službi. Organizacija je brzo postala veoma uticajna, budući da je okupila ambiciozne i izvikane kadrove neoliberalnog usmerenja, već dokazane u sprovođenju evro-atlantskih interesa u Srbiji (od Milke Forcan do Marka Blagojevića). Njeni članovi držali su jedno ministarsko (Zorana Mihajlović) i tri sekretarska mesta u vladi Ivice Dačića, a u Vučićevoj vladi ojačani su i sa ministarkom Kori Udovički čija je sestra Lidija uticajni član East West Bridge-a, a na državna jasla (i to dobro napunjena) prešao je i Marko Blagojević. Takođe, svi navedeni su i članovi već pomenute masonske Regularne velike lože Srbije. No, to je već neka druga tema.

Uglavnom, da je organizacija East West Bridge prelazni projekat Trilaterale videlo se i prema dizajnu sajta ove organizacije, koji je gotovo istovetan onom koji koristi Trilaterala. Već od 2010. Kovačić, Novaković i Hasanović pozivaju se na sastanke trilaterale u svojstvu posmatrača, gde se edukuju za ulazak u punopravno članstvo, koje se dogodilo prošle godine.

Da Vas podsetimo:  Izveštaj NVO: Strane kompanije u Srbiji da obustave reklamiranje na "proruskim" medijima

No, da se vratimo sastanku u Beogradu i njegovim direktnim i indirektnim porukama koje svetu šalje srpska politička elita nakon poruke koju je poslao narod Srbije svojim veličanstvenim dočekom Vladimira Putina.

Učešćem u ritualu otvaranja i svečanoj večeri, kao i predviđenim učešćem na dva panela “Panel lidera” i “Srbija i EU” premijer Srbije daje državni značaj sastanku organizacije koja je pre samo 15 godina dala saglasnost za bombardovanje njegove zemlje i čiji je član direktno naredio napad! To je prva poruka.

Druga poruka je veoma neprijatna situacija povodom poziva Trišea i Kovačića Atifeti Jahjagi da u radu skupa učestvuje u svojstvu predsednika Kosova, pa će shodno tome biti i tretirana od svojih domaćina. Jasno je da sve globalističke institucije Kosovo smatraju za državu, jer su ga one i stvarale. Može se razumeti da tu državu priznaje i Kovačić i njegova masonska klika iz East West Bridge-a, ali šta u takvim okolnostima može značiti Vučićevo učešće na ovakvom događaju, osim priznanja kosovske paradržave?!

Treće, veoma neprijatna može biti i situacija vezana za situaciju u Ukrajini, koja je jedna od bitnih tačaka konferencije. Kao gost je bio predviđen i predsednik profašističke ukrajinske vlade, Arsenij Jacenjuk, ali će ga verovatno zameniti ministar spoljnih poslova Pavel Klimkin. Gotovo je izvesno da će usvojene “preporuke” biti duboko antiruske! Šta ako se pojavi neki izveštaj o napadu na “Novorusiju” poput onog Solaninog o napadu na Srbiju? Kako će na to gledati Rusija i Vladimir Putin? I kakve posledice takvog čina mogu biti po Srbiju, navodno neutralnu u ukrajinskom sukobu?

Nad ovim, i nekoliko sličnih pitanja, morao bi da se ozbiljno zamisli Aleksandar Vučić pre nego odradi još jedan plaćenički zadatak. A bilo bi mu pametno da razmisli i kako će na to gledati narod u Srbiji koji je na Paradi jasno rekao svoje. A i video istinskog Vođu!

Dragan Milašinović

Dragan Milasinovic

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime