Džesi

0
1564
Foto: pixabay.com

Sreo sam ga u Marini Bay u Fortloderdejlu kako sa svojom majkom igra tenis na betonskom terenu. Igrao je onako trapavo kako može da igra buckasti devetogodišnjak koji prvi put uzme reket u ruke. Kao novopridošli u USA ponudio sam svoje trenerske usluge za skoro duplo nižu cenu. Posle par dana Džesijeva baka Nina me je angažovala za kontinuirani trening, ne bi li usmerila svoje mezimče zdravim navikama. Samo tri godine posle upornog i disciplinovanog treninga na iznaneđenje okoline Džesi je osvojio prvenstvo Floride za dvanaestogodišnjake . 

Godinama smo bili strpljivi baka i ja prema tamnoputom detetu nasleđene ćudljive naravi. Njegovog oca su ubili u zatvoru drugi osuđenici u svojim obračunima a majka je uz muziku i kokain igrala na stolu nekog noćnog kluba u Kanadi. Još tri godine sam gledao kako predamnom raste, ponavlja sa uživanjem moje reči na srpskom, ređajući pobede, ali i učeći da izgubi meč kako dolikuje sportisti. Spuštene farmerke pod hitno je podigao sa kukova, a morao je da pazi kako slučajno ne bih čuo da je opsovao! Čitao mi je (a ponekad njegova Nina) svoje zanimljive radove iž škole i na kraju godine obavezno pokazivao visoke ocene. Malo po malo nesvesno sam preuzimao ulogu oca. Posle je došla na red druga teniska akademija, drugi treneri, naš prirodan i očekivani razlaz pa koledž…

Pre neki dan zazvonio je telefon. Džesi hoće posle nekoliko godina ponovo da igra sa mnom. Greška je bila što smo uopšte prekidali kontakt, kaže. Zagrlili smo se posle mnogo vremena i prislonili razlupano srce na srce jedan drugome. Gledam ga. Momčina, igra majstorski dok nosi hroničan bol u leđima, koji ga neprekidno sputava u mečevima. Taj bol je sladak jer mu potiskuje tugu iz duše koju on vešto pretače u pesme. Pravi probne snimke rep muzike, pričajući stihovima o svojoj okrutnoj sudbini kao Eminem, mega zvezda “repa”. Smeje se i obožava svoju Ninu, koja mu nadoknađuje roditelje i jedini je zakonski staratelj, iako nemaju krvno srodstvo. Kako mi je lako sad sa njim da radim i kako mi je lepo kad vidim da je uspeo da pobegne od ulice koja ga je čekala i opasno vrebala. Kako je divno kad se odoli izazovima i propne u bezbedne visine svog odrastanja. 

Da Vas podsetimo:  „Kad se vojska na Kosovo vrati” ili o bedi Beovizije

O Džesi, dečko moj, malo ko te može voleti kao tvoja rođaka Nina, ali i ja tvoj rođeni trener.

Nenad Simić – Tajka

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime