“Ekološki ustanak” i opasnosti koje on nosi

1
105

U četvrtak, 25. novembra 2021. godine, Skupština Republike Srbije je po hitnom postupku, bez suvisle diskusije, sem zapaženog izlaganja jedinog opozicionog poslanika Vladana Glišića (to treba sačuvati kao dokument), uz uobičajene – po difoltu, pohvale predlagačima, usvojila dva Zakona: Zakon o referendum i Zakon o eksproprijaciji.

Donošennje zakona po hitnom postupku, predviđeno je Poslovnikom Narodne skupštine u slučajevima kada se uređuju odnosi nastali usled okolnosti koje se nisu mogle predvideti, u slučajevima kada bi nedonošenje zakona po hitnom postupku moglo da prouzrokuje štetne posledice po život i zdravlje ljudi, bezbednost zemlje i rad organa i organizacija, kao i radi ispunjenja međunarodnih obaveza i usklađivanja propisa sa propisima Evropske unije. Bilo bi intereantno znati koji od ovih uslova je naveden kao razlog, jer predlagač zakona je dužan da navede razloge donošenja zakona po hitnom postupku.Bilo kako bilo, Predsednik je još brže, istog dana po povratku sa puta u Rusiju, potpisao ukaz o proglašenju Zakona o referendumu, što je sutradan objavljeno i u Službenom glasniku Srbije – dakle taj zakon je i stupio na snagu.

U subotu, 27 novembra, u organizaciji pokreta “Ekološki ustanak”, došlo je do velikih demonstracija širom zemlje, jer je bilo očigledno – na to se danima upozorava, da su ti zakoni doneti da bi se stranoj firmi Rio Tinto, omogućili radovi na eksploataciji litijuma i posledicama koje će usled toga nastupiti na zagađenja životne sredine, zdravlje ljudi i njihovo raseljavanja po hitnom postupku sa vekovnih ognjišta, njiva i oranica, što je većini potencijalno ugroženih i jedini izvor prihoda.

Verovatno iznenađen širinom protesta i najavom novih i širih demonstracija, Predsednik, samo dan kasnije, u živoj emisiji na TV Pink, izjavljuje da doneti Zakon o referendum još nije video, da će njegov pravni tim to pogledati i reći mu da li može da ga potpiše ili eventualno vrati Skupštini na doradu, kako je to inače Ustavom predviđeno, da bi već sutradan – pošto mu je predočeno da je on to već potpisao, izjavio da se toga zbog silnih obaveza i “svačega što mu daju da potpisuje”, ne seća.

Ne zna se šta je gore – to što se Predsednik ne seća da je pre samo tri dana potpisao Zakon koji je uzbudio zemlju (bez mišljenja pravnog tima, jer taj tim pre toga ni teoretski nije mogao da se sastane) ili što u momentu davanja takve izjave nije mogao ničeg pametnijeg da se seti.

Nažalost ni to nije sve, jer brukanje je nastavljeno već sutradan na konferenciji za štampu – hiljade ljudi koji su demonstrirali je proglašeno za neznatnu manjinu (ovog puta su bili pošteđeni epiteta da je to gomila zgubidana), a vrhunac je bio odgovor na novinarsko pitanje povodom nasrtaja gomile batinaša naoružanih motkama, štanglama, neki kažu i čekićima, koja je kao prateća pešadija išla iza bagera koji je čistio prolaz kroz masu i besomučno udarala po ljudima koji su tik pre toga izbegli gaženje bagerom, da bi se po zaustavljanju bagera povukla – službenim vozilima šabačke lokalne uprave: “Pretpostavljam da za to ne postoje dokazi, kao što je to uvek slučaj sa vama”, reče predsednik “svih građana Srbije”. A od dokaza, jedino snimci televizija čiji dokazi nisu dokazi, kako predsednik reče, kao i bezbroj privatnih snimaka koji kruže portalima i društvenim mrežama.

Da Vas podsetimo:  Zamena teza ili nultatačka.rs u ulozi bota

Šta treći, ne priliči predsedniku jedne ozbiljne zemlje – mada mnogi smatraju da mi tu više i ne spadamo, toliko takvih istupa u samo nekoliko dana, pa je logična pretpostavka da ih je teška muka snašla – ko zna šta su oni sve potpisali sa Rio Tinttom.

* * *

Da li želite da živite u zemlji rudnnika, ili u zemlji zelenih šuma i plodnih ravnnica – bilo bi pravo referendumsko pitanje.

A pre toga, dajte na sto argumente za jednu i drugu opciju. Našim vođama puta u svetlu budućnost to ne pada na pamet, oni su se o svemu tome sa stranim investitorima već dogovorili – u naše ime i za naš račun, i što bi sada o tim sitnicama gubili vreme, pa se shodno tome i ponašaju – kao prema šoferima hiljade autobusa koji su juče doveli one gomile jadnika na predizborni partijski kermes omiljene im političke stranke u beogrdsku Štark arenu – vozi tamo, parkiraj tu!

Da nije tako, zar bi jedna ozbiljna svetska firma, Rio Tinto, prema brojnim podacima omražena u svim zemljama u kojima je do sada radila zbog pustoši koje ostavlja za sobom, kako zbog eksploatacionih tako i istražnih radova, zagazila toliko duboko u izvršenje tek “moguće dobijenog posla”, nakon pozitvnog po nju buduućeg referenduma. A u to nas upravo uverava ona plavka, Zorana Mihajlović, stručnjak za sve ono u šta se ne razume, kako ona, tako i oni koji je na takve funkcije postavljaju – najpre za izgradnju (ostavili su haos nelegalne gradnje), pa u puteve i koridore, gde su čak i brda pomerana zbog nepotpunih istražnih radova na trasi i evo sada u rudardstvo i geologiju! Mašala! Da je i od plavke – mnogo je.

Nisam ja u svemu pomenutom laik. Radni vek sam proveo u nekada velikim jugoslovenskim firmama Energoprojekt i Intereksport na poslovima, širom sveta, zaključenja poslovnih ugovora u svim gore pomenutim oblastima – i izgradnji (kako visokogradnji tako i niskogradnji gde spadaju i putevi), pa čak i u Energpprojektovom oour-u za rudarstvo i geologiju, gde spadaju i poslovi o kojima je ovde reč. I odmah da kažem – to su ugovori-knjige, sa brojnim detaljima kao prilozima ugovoru, kao njegovim sastavnnim (i obavezujućim) delovima iz svih oblasti – tehničkih, ekonomskih, finansijskih i svih drugih, naravnno i ekoloških, sa aspekta zaštite životne sredine.

Da Vas podsetimo:  MIŠA ĐURKOVIĆ: Postaje li Beograd kupleraj?

Iznenadićete se ako kažem da sam na zaključenjima ugovora iz oblasti geologije i rudarstva najviše radio po afričkim zemljama, mnogim od njih tek oslobođeni od kolonijalnog ropstva, i da nigde nisam naišao na slučaj da se, vezano za te poslove, manje vodi računa o zaštiti životne sredine nego ovde kod nas i to posle toliko godina. A ako mi o tome nemamo pojma, ako naši narodni poslanici donose zakone po princiipu – ko sii ti da postavljaš pitanja o zakonskim predlozima koje je vlast dala (redovan slučaj kod donošenja godišnjeg zakona o budžetu, na primer), onda se postavlja pitanje ko o tome – u naše ime i za naš račun odlučuje.

Rekoh gore da sam sticajem okolnosti radio i na ugovorima iz oblasti geologije i rudarstva i da ovde samo pomenem da u tim oblastima postoje obavezne faze – prospecting (istraživanje), investigation (probna bušenja), eksploration (eksploatacija), a još pre toga – faze kod investitora (to smo mi, a ne Rio Tinto): feasibility report (sumarni izveštaj), feasibility study (studija izvodljivosti) i tek kad se sve te faze prođu pristupa se zaključenju govora. Sudeći po onome što se na terenu vidi, faza investigacije je već završena i već se radi na poslovima treće faze, gde spada i otkup zemljišta od sadašnjih vlasnika radi izgradnje rudnika – prema podacima koji su saopšteni u tu svrhu je otkupljeno više pd polovine potrebnog zemljišta.

U svim tim poslovima učestvuju timovi stručnjaka svih relevantnih profila, pa se podrazumeva da ja moja uloga kao pravnika u zaključenju tako kompleksnih ugovora bila neka vrsta sublimacije svega toga i nisam ja tu izigravao Zoranu Mihajlović koja sve to zna, ali sam morao sve to da razumem, u šta, kad je o njoj reč, izražavam ozbiljnu sumnju, a kao dokaz te tvrdnje, pomenuću samo jednu od največih gluposti te vrste koju je ona izgovorila prilikom pomenutog problema “pomeranja brda” na izgradnji koridora kod Grdeličke klisure, kad je javno zapretila izvođačima da će angažovati nadzornog organa koji će da ih dovede u red – pa bez nadzornog organa ne smete u sve te radove ni da se upuštate, jer on je vaše uho i oko na dnevnoj bazi a ne s vremena na vreme – za Đurđev dan i Mitrov dan.

Uzgred, učestvovao sam i kao predavač (sa odabranom ekipom iz svih oblasti), na brojnim savetovanjima širom Jugoslavije – Mnogi će me se i setiti: Izvođenje investicionih radova u inostranstvu od licitacije do kolaudacije.

Da Vas podsetimo:  NBS prašta tuđi dug

Nemojte mi zameriti na ovom kratkom predavanju – nije to zbog vas već zbog onih koji nas prave ludim, jer mi o svemu onome što oni rade nemamo pojma, a treba na referendum da odlučujemo o tome. I naravno – ne preporučujem se, davno je to iza mene, ali ćitavog života sam se držao devize – znam koliko znam, još više koliko ne znam, ali znam ko zna.

Toliko ovde o tome. Nisam govorio o protestima građana koji se zbog ovih stvari dešavaju po zemlji – “manjini zgubidana” koji nemaju druga posla već da ometaju većinu koja je za njih glasala po principu – pošto u nedelju nemaš pametnija posla ideš autobusom za Beograd, da slušaš Vođu koji će govoriti o svetloj budućnosti u koju nas vodi, jer ako nećeš, nećeš dobiti ni produženje ugovora o radu po kome inače već sada radiš duže nego što je to Zakonom o radu dozvoljeno.

Jadnici su to, reče neko, jer od toga im zavisi jedini izvor egzistencije. Slažem se da su jadnici i to u negativnom smislu, jer ako su ti jadnici već pristali na ulogu stada, zašto kad su ušli u Arenu, međ’ 15.000 ljudi nisu stavili masku u jeku žestokog haranja korone. Valjda zato, da ih čuvar sada ne bi okarakterisao kao manje odane članove omiljene im političke stranke. A još više im zameram, što takvi kakvi su, voze bagere na narod i prebijaju ga motkama, jer neće da bude ono što su oni pristali da budu. Hoće li sutra slediti tu svoju stranku i u podeli naroda na one koji su za njih i one koji su protiv i u grašanskom ratu koji takvom politikom može da nas dovede.

A još veći jadnik od njih je ona pomenuta mudrica Zorana Mihajlović, koja povodom blokade puteva od strane demonstranata reče da je to običan teror manjine – dakle političko a ne ljudsko pitanje, taman kao ono na selu kad neko zaglavi zatvor, pa njegove pitaju zašto, a ovi odgovore – nešto politički. Izvinjavam se seljacima – to su u ovoj priči oni što protestuju, Zorani Mihajlovič bi po svemu u ovoj priči više priličio epitet – seljančura.

*U mom selu ima jedan opančar.

Što on pravi dobre opanke !

Obuješ ih, popenješ se na soliter

i skočiš sa desetog sprata,

ti se razbiješ ko….., a opancima ništa!

 

 

 

 

autor:Dragiša Čolić

 

1 KOMENTAR

  1. Народ треба да зна да ако ово зло не заустави сада другу прилику тешко да ће имати, поготово не на намештеним „изборима“. Резултат ће бити уништена околина за вјеки вјеков ако се народ не пробуди.

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime