Ekranizacija (ne)dela Dobrice Ćosića

0
273
Scena iz serije ”Vreme zla”: Četnici batinaju jednog muškarca, a ima i scena kada batinaju ženu

Od ”Korena” na RTS-u, do ”Vremana zla” na TV Nova, publika već godinama gleda likove i scene iz romana komuniste zaduženog za propagandu u literaturi, Dobrice Ćosića. Blago rečeno, neprimereno je ovu propagandu iz 1950-tih ponavljati u 2020-tim godinama, ali situacija u Srbiji je takva kakva je. Zato ponavljamo članak o prvom nastavku ove serije, a takođe ponovo preporučujemo (uz link) do sada najbolju analizu romana Dobrice Ćosića, iz pera Marinka Arsića Ivkova

PIŠE: Miloslav SAMARDžIĆ

Srodna tema:

O ROMANU ”KORENI”

”Za popa odma` daj dve ljute!” – uzvikuje gazda Đorđe Katić, dok poručuje piće za sve goste u kafani, u imaginarnom selu Prerovu, negde kraj Morave. Sve to na RTS-u, 28. oktobra 2018, u drugoj epizodi TV serije ”Koreni”, snimljenoj prema istoimenom romanu Dobrice Ćosića.

Usputno ubacivanje teze da je pop najveća pijanica, samo je deo komunističke propagande, po pitanju crkve posebno, i duhovnog života Srba uopšte. U ovoj epizodi vidimo i bedno proslavljanje Božića i još bedniji odnos jednog manastira prema familiji Katić, i obratno. A Srbi nisu verni, već su sujeverni. Jer, Ćosić je, kao i ostali komunisti, tumačio religiju prema Fridrihu Engelsu, čiji knjiga ”Poreklo porodice, privatne svojine i države” predstavlja najlaičkije moguće tumačenje fenomena vere. Ono se svodi na parolu: Ljudi nisu znali zašto sevaju munje i gromovi i zato su mislili da postoji Bog; sada znaju i religija treba da nestane. A zapravo, komunisti se bore protiv religije jer im ona smeta da uspostave njihovu ideologiju, koja je neka vrsta kvazi-religija. Konkretno, Ćosić je, umesto u Boga, verovao u Staljina, pa u Tita, pa u sebe samog, kako je to u jednom članku objasnio episkop Atanasije Jevtić.

Kao što nije razumeo pravoslavlje, Ćosić nije razumeo ni ostale segmente duhovnog života Srba. ”Seljak gospodin”, koga je opisao zadivljeni američki pukovnik dr Robert Mekdauel, posle obilaska sela od Pranjana na jugu do Mačve na severu, pa preko Semberije i bosanske Posavine do dobojskog Ozrena, krajem leta i početkom jeseni 1944, apsolutno ne postoji u Ćosićevim knjigama. Mekdauel, koji je govorio pet jezika i obišao bezbroj ruralnih naselja, od Bliskog istoka, preko Kavkaza i Turske, do Francuske, Engleske i američkih farmi, nigde nije sreo seljake tako gospodskog držanja, koje nije forma, već je plod bistrine, mudrosti i ozbiljnosti. Seljake koji, po prirodi stvari, odbacuju komunizam, a koje komunisti, zato, mrze i uništavaju koliko mogu.

Da Vas podsetimo:  Najstrašnija odmazda: Beograd u svojim rukama ima dokaz genocidne namere prema srpskom narodu

Uništavanje sela komunisti su maskirali pričom o zaostalosti Rusije, odnosno Srbije, i potrebom za ubrzanom industrijalizacijom. A niti Rusija, niti Srbija, nisu bile zaostale. Rusija je pre komunista imala za trećinu veći BDP, i isto toliko više stanovnika, od Amerike i Nemačke zajedno, dok je Srbija imala devet fabrika aviona. Tek od zavođenja komunizma Rusija i Srbija ekonomski zaostaju u odnosu na druge zemlje. Naravno, ovaj totalitarni sistem uništava privrede svih zemalja, ali komunistima su Rusija i Srbija bile – i ostale – najveće mete.

Drugim rečima, ono što komunisti nazivaju razvojem uz industrijalizaciju, zapravo je masovno pražnjenje sela i dovođenje naroda u fabričke krugove opasane bodljikavom žicom, radi kontrole i indoktrinacije. Proces je istovremeno uništavao i seosko i građansko društvo, za razliku od izvorne industrijalizacije, započete, u Srbiji, 1853. godine.

Na kulturnom planu, ovaj proces je praćen sistematskim ismevanjem i ponižavanjem seljaka, naročito u filmovima i na televiziji.

Duhovitost i mudrost seljaka, iskazani kroz bezbrojne doskočice, poslovice ili priče, predanja o junacima, čuvanje mitova poput Kosovskog, svest o poreklu i istorijskom zadatku – toga u ”Korenima” nema. Isto tako, Ćosićevi čitaoci ne znaju za parolu i Karađorđa i kneza Miloša: ”Zemlja je onog koji je obrađuje”. Drugim rečima, ne znaju da se u Srbiji od 1804. godine, uz nacionalnu, odigravala i revolucija koju oni nazivaju buržoaskom. Dakle, da je svako mogao da dođe u Srbiju, iskrči šume koliko želi i taj posed bez naknade uzme u svoje vlasništvo. Još prostije rečeno, u Srbiji nije bilo seljaka bezemljaša. Kod Ćosića, međutim, u selu postoji jedan gazda a svi ostali su njegove sluge, kao nekakva vrsta roblja, dok su, u celom društvu, zelenaši brojniji od privrednika. Nema ni govora o tome da je, uz zakonodavstvo koje je pospešivalo biznis, Srbija krajem 19. veka, i u stvari sve do 1941, zapravo bila zemlja poleta, sa visokim stopama privrednog rasta.

Da Vas podsetimo:  Kako SANU-okruženje uništava dokazane srpske naučnike

Mračnu atmosferu u selu Prerovu, autori TV serije ”Koreni” naglasili su, sem muzikom uporedivom sa ”Posmrtnim maršem”, i koloritom, kroz izrazitu dominaciju sive i crne boje. U prvoj epizodi nema ni jednog kadra sa Suncem ili sunčevom senkom, dok su u kućama, bilo gazdinskoj, bilo sirotinjskoj, scene snimane u polumraku. To je uobičajena scvenografija za horor, nasuprot onoj za, na primer, ljubavne filmove. Parola: ”Srbija je bila mračna pre komunista” – prosto vrišti sa TV ekrana.

U to doba, električnog osvetljenja nije bilo ni u seoskim, ni u gradskim kućama. Međutim, kuća liberala Tošića u Beogradu, u drugoj epizodi, snimljena je kao da je Nikola Tesla već obavio posao. Ne vole oni, razume se, ni građansku Srbiju, već je dobra rasveta ovde u funkciji isticanja prosvetljenja koje donosi neko sa strane – liberali. Istovremeno, ova rasveta u kući Tošića, posredno, kroz kontrast, naglašava mračnjaštvo u kome žive Srbi koji navodno ne prihvataju napredak. (Navodno, jer je Srbija sistematski slala najbolje đake na studije u razvijenije zemlje; i taj proces prekinuli su upravo komunisti.)

Sve ovo gledamo zbog, za komuniste, neophodne satanizacije demokratije i višestranačja. U stvarnosti, političke slobode bile su baza privrednog razvoja Srbije, kao, uostalom, i svake druge države. Ali, za Ćosića, i komuniste uopšte, višestranačje i politička borba bili su negativni pojmovi, ukinuti uspostavljanjem ”najnaprednijeg sistema u istoriji čovečanstva”.

Apologija sirotinje u ”Korenima” takođe je preuzeta od klasika komunizma. Kada je Ćosić pisao ”Korene”, u Sovjetskom Savezu je već bilo objavljeno bezbroj priča o tome kako su siromašni po pravilu dobri, a bogati po pravilu zli. I Katići su se obogatili pljačkama, prevarama i ubistvima. Štaviše, oni još imaju dežurnog ubicu (živi u njihovom podrumu). Ali, Katići su nesrećni, naročito zato što Đorđe i Simka ne mogu da dobiju dete. Ćosić ovo vulgarizuje dajući njihovom slugi, Toletu Dačiću, šestoro dece. Posle će Tole i gazdinoj ženi napraviti dete. To je idealan scenario za komuniste, dok potreba za klevetanjem uspešnih, odnosno bogatih, dolazi iz jednostavnog fakta što su ih oni poubijali i opljačkali. Pri tome su, automatski, jednim kriminalnim činom postali bogati, ali to, u njihovom poretku, nije smelo da se saopšti.

Da Vas podsetimo:  Jedan Savindan u komunističkoj Srbiji

Sve u svemu, žalosna je već činjenica što se u Srbiji 2018. godine snima serija po knjizi jednog komuniste, a ne, recimo, prote Mateje, Janka Veselinovića, Dragiše Vasića, Branimira Ćosića, Crnjanskog, Andrića, Rastka Petrovića, itd.

Opširnije o ”Korenima” i Ćosiću:

Marinko Arsić Ivkov: Koreni NIN-ove nagrade

https://www.pogledi.rs/

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime