„Evropski standardi“ – drugo ime za pacifikaciju Srbije

0
1315
Danijel Igrec

Poslednjih dana Srbija se ponovo našla na meti kritika svojih „zapadnih prijatelja i partnera„. Kao i uvek do sada (a na šta smo kao narod i država već odavno navikli) ton tih kritika nije bio nimalo prijatan, a one su uvek (bile i ostaće) negativne. Uostalom, ne kaže se uzalud u našem narodu „na Zapadu ništa novo„. Ucene, pritisci i ponižavanja već decenijama su standardna obeležja zapadne politike prema Srbiji.

Prošle nedelje imali smo čak nekoliko primera kako pomenuta politika izgleda u praksi. U Beogradu je boravio Brajan Hojt Ji. Diplomatu čiji rang inače u ozbiljnim državama služi za podsmeh i koga u zvaničnu posetu obično primaju zamenici pomoćnika državnih sekretara u Srbiji je morao da primi čak sam predsednik države kojem je ovaj kao pravi američki kauboj ispostavio spisak zahteva koje Srbija mora da ispuni ukoliko ne želi na sebe da navuče sav gnev „moćne američke imperije„.

Među tim zahtevima se, iako ne direktno, našao i onaj koji našoj državi „sugeriše“ (čitaj: zapoveda) da jednom od najvećih heroja odbrambenog rata za Kosovo i Metohiju, generalu Vladimiru Lazareviću, odmah oduzme mogućnost da predaje na Vojnoj Akademiji u Beogradu. Jer kako je istakao potrčko Stejt departmenta „Srbija mora da pokaže da deli iste vrednosti sa svojim zapadnim partnerima, a veličanje ratnih zločinaca nije njihov deo„.

Ubrzo nakon Hojt Jia oglasio se i tzv. predsednik tzv. Kosova upozorivši Evropsku uniju da ne sme da ostane nema na postupke Srbije koja promoviše „osobe koje su osuđene za najstrašnije ratne zločine na Kosovu„.

Na reakciju „evropske porodice naroda“ nismo morali da čekamo dugo. Svetlosnom brzinom, na mig Hašima Tačija, iz kabineta Federike Mogerini Srbiji je stigla (ko zna već koja po redu) vaspitna packa. Kroz usta Maje Kocijančič, tipičnog briselskog birokrate, Evropska unija optužila je našu državu za veličanje ratnih zločinaca i grubo narušavanje demokratskih principa što je sve, prema Briselu, u suprotnosti sa „politikom pomirenja i evropskim standardima“ i navodno „ne doprinosi miru i stabilnosti u regionu„. Ovakvim odazivom Evropska unija samo je još jednom potvrdila opšte poznatu činjenicu, da je običan geopolitički privezak američke duboke države bez trunke samostalnosti.

Da Vas podsetimo:  Đorđe Vukadinović i Dragoslav Bokan: Koja su dva puta pred biračima u Srbiji

Optužbama EU odmah se pridružila i evroatlantska opozicija u Srbiji. U njeno ime oglasili su se predstavnici novog antisrpskog DOS-a, Saša Janković i Dragan Šutanovac, koji su (nastupivši čak oštrije nego Tači) osuli drvlje i kamenje na državu zbog generala Lazarevića.

Krenimo od ovih poslednjih, gospode Jankovića i Šutanovca. Šta reći za ovakav govor mržnje dvojice ljudi koji su proizašli iz onog petooktobarskog političkog miljea koji je Haškom tribunalu predao čitav vojni i politički vrh bivše države bez čijeg podviga Srbija danas ne bi imala ni Dejtonski sporazum ni Rezoluciju 12 44 – dva najveća garanta njenog teritorijalnog integriteta i samostalnosti Republike Srpske.

Šta reći o odnosu evropske politike prema Srbiji? Ništa se pozitivno i ne može reći jer je ona u kontinuitetu neprijateljski nastrojena prema našoj državi i usmerena u podrivanje njenih državnih i nacionalnih interesa.

Jedino u čemu je ona dosledna su ucene i pritisci da se Srbija korak po korak odrekne svog suvereniteta i odustane od vođenja jedne nezavisne i samostalne spoljne politike.

Pogledajmo par primera koji nam ukazuju kako ta briselska politika patološke srbofobije izgleda u praksi:

1.) Kada je u sedištu Evropskog parlamenta otvorena izložba posvećena Alojziju Stepincu, najvećem propovedniku ustaške genocidne ideologije, EU nije reagovala. To je za Brisel bio „doprinos politici pomirenja“ i odraz evropskih standarda“.

2.) Kada Edi Rama, Hašim Tači i Ramuš Haradinaj horski pozivaju na stvaranje Velike Albanije i otimanje srpskog Niša, EU ne reaguje. I to je za Brisel očigledno „doprinos politici pomirenja“ i odraz evropskih standarda“.

3.) Kada je nelegalni Sud BiH oslobodio jednog od najvećih krvnika srpskog naroda, Nasera Orića, ni tada se EU nije oglasila. I to je za Brisel bio još jedan „doprinos politici pomirenja“ i odraz evropskih standarda“.

Da Vas podsetimo:  Ko je podmetnuo ”papsku krunu” u srpsku istoriju?

Za Evropsku uniju su istinski ratni zločinci i koljači Srba svetao primer demokratije i ljudskih prava, a srpski branioci najveće zlo, gore i od najkrvoločnijih nacističkih monstruma. Za Evropsku uniju srpska zemlja je legitimna meta secesionističkih pretenzija, a na etničkom čišćenju zasnovani velikodržavni projekti poželjni modeli teritorijalnog ustrojstva Balkana.

Odakle Evropskoj uniji uopšte obraz da poziva Srbiju na „poštovanje žrtava prošlih sukoba“ kada za srpske žrtve pred njenim sudovima nema pravde i poštovanja, dok u njenom političkom prostoru vlada opasna zamena teza koja od srpskih žrtava pravi agresore, a od pravih agresora pravi žrtve „velikosrpske politike“?! Odakle EU uopšte pravo da optužuje Beograd za politiku destabilizacije regiona kada je Srbija jedina država koja najviše (i rečima i delima) demonstrira svoju privrženost očuvanju mira i bezbednosti na Balkanu?!

Kakvi su to „evropski standardi“ kada na svaku, pa i najmanju (a uvek neopravdanu) kritiku od strane velikoalbanskih separatista Brisel protiv Srbije upotrebi svoju čitavu političku i propagandnu artiljeriju, a kada na preko potrebne i opravdane opomene srpskih zvaničnika o gaženju srpskih interesa i prava Srba u regionu taj isti Brisel ćuti kao zaliven?! To nije nikakva politika evropskih standarda, to je politika duplih standarda prema kojoj su Srbi glavni i jedini krivci za sve i svašta na Balkanu.

Vredelo bi na kraju odgovoriti i trećerazrednom američkom diplomati. Ne mogu Srbija i srpski narod, gospodine Ji, da pokažu da su deo vašeg sveta jer oni ne dele iste vrednosti kao i vi. Veličanje zločinaca nije naša, već vaša politika. Srpski narod je oduvek slavio i veličao samo slobodu i heroje koji su za nju ginuli.

Zbog toga u zajednici gde se promovišu vaše „vrednosti“ i vaši „standardi“ i gde prema nama vlada otvoreno licemerje Srbija nema šta da traži. Nikada.

Da Vas podsetimo:  O Dari i Dijani iz drugog ugla

Danijel Igrec

vidovdan.org

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime