Finiš bitke za Vojvodinu

Mnogo žuči i otrova

3
995

PajticBoleOsim palamentarnih izbora koji imaju svoj tok posebnu specifičnost su pokrajinski izbori u Vojvodini. Kako već šesnaest godina APV vlada DS i njihovi partneri očigledno je da su mnogi izuzetno nervozni jer će očigledno napustiti svoje fotelje. Neko će se zapitati otkuda toliko agresije i nervoze pre svega u redovima Demokrata kad gubitak fotelja nije i smak sveta. Pa za neke će i biti jer je vrlo verovatno da neće izgubiti samo vlast i privilegije već i slobodu. Da je svima očito kako brod DS u vojvodini tone pokazuje i ponašanje njihovih koalicionih partnera Čankovog LSV i Pastorovog SVM koji prave distancu od Pajtića.

Posle toliko godina vlasti DS u Vojvodini konačni saldo je porazan. Opustošena ekonomija, pljačkaška tranzicija, poklonjena zemlja tajkunima sa jedne i separatističke tendencije i mimo neustavnog Statuta koje su udaljile pokrajinu od ostatka Srbije. Teško je pobrojati promašene projekte koji su potrošili ogroman novac ali i budućnost građana kao i opasne odluke koje su dovele do toga da je Vojvodina „država u državi“ i samo na par koraka od secesije. Sve to uz podršku onih krugova u inostranstvu kojima treba još slabija Srbija i vlast koja je osetljivija na pritiske i ucene.

Raspoloživi dokumenti tzv „vlade Vojvodine“ i javno objavljeni podaci stvaraju sliku nepreglednog mora muljanja i zloupotreba sa velikim brojem afera. Postavlja se pitanje da li je pokrajinska vlast bila toliko neodgovorna i neuračunljiva ili je pak svesno ušla u mahinacije da izvuče novac građana i da on završi na privatnim računima. Ono što smo mogli videti iz afera koje su izbile u javnost a to je tek vrh ledenog brega je da se tu pokazuje velika bahatost koja govori o uverenju da će biti zaboravljene i da nikada neće biti rasvetljene. Drugim rečima zasnivali su se na pretpostavci da će sadašnja vlast biti tu jako dugo, dovoljno da se izbrišu ili nestanu tragovi.

Zanimljiva je činjenica da godinama niko nije ni smeo da govori o tim aferama a kada je i to došlo na red opet su mediji bili nezamislivo nezainteresovani. Kao da je nekakva nevidljiva ruka štitila od lupe istraživačkog novinarstva aktuelnu pokrajinsku vlast. Zanimljivo da se skoro i nije desilo da na konferencijama za štampu čelnika DS skoro nikada mediji nisu pokretali pitanje tih afera iako su one bile poznate i oko njih su se vodili sudski sporovi. Potpuno su ignorisane ove teme i od medija koji se promovišu kao nezavisni i kao oni koji se ponose „istraživačkim novinarstvom“. Verovatno se odgovor krije i u izveštajima o ogromnom novcu koji je stizao sa zapada domaćim medijima i NVO sektoru o čemu je pisala i Politika nedavno. Osnovni princip medija je „veži konja gde ti gazda kaže“. A ovima je gazda očigledno van Srbije.

Da Vas podsetimo:  Mogu li Amerikanci da prelome mozak Srbima

Odgovor pokrajinskih političara koji okružuju Pajtića nije bio razrešavanje afera ili argumenti po kojima se može doneti zaključak da su sumnje neosnovane. Oni su sistematski i uporno, izbegli su da objasne događaje o kojima je javnost obaveštena. Njihov jedini odgovor je pretnja krivičnim tužbama protiv svih onih koji im spočitavaju afere za nepostojeća krivična dela klevete i uznemiravanje javnog mnjenja. Dakle nije uznemiranje javnosti ako propadne „razvojna banka Vojvodine“ ali jeste ako se o tome govori i piše. To je zapravo pokušaj ponovnog uvođenja titoističkog vebalnog delitka od strane pokrajinskih vlasti koje baštine „nasleđe“ titoističkih autonomaša i autoritarnog i antidržavnog Ustava iz 1974. No od lavine tužbi protiv onih medija i političara koji se usude da govore o aferama koje su ojadile zemlju je spalo samo na par pokušaja koji nisu uspešno sudski dovršeni. Dakle, reč je tek o političkom zastrašivanju onih koji bi pokušali da neku od afera malo jasnije medijski osvetle.

Otvaranje ili preciznije tek „načinjanje“ pojedinih afera kojih ima zaista veliki broj je doveo do krize legitimiteta vladajućeg DS. Podrška javnosti je pala na nivo borbe za cenzus. koalicioni partneri su počeli da se distanciraju i da traže „druge opcije“. No Pajtić je ipak uspeo da preživi sve to. Na koji način? Kombinacijom pritisaka prema koalicionim partnerima i onim što ide uz to („znamo šta ste radili prošlo leta“) sa podrškom koju je imao na Zapadu.

Stoga je razumljivo što su pokrenute afere i sudski procesi imali mali medijski ođek. Demokrate sa jakim uporištem u medijima i u stranim ambasadama su uspevali da spreče širenje istina ili barem postavljanja pitanja o pojedinim aferama. pokrajina je kroz svoje fondove dodelila ogromna sredstva velikom broju kompanija a da se o tom novcu nije domaćinski vodilo računa. Zanimljivo je da su dodeljivana sredstva za tehnološki razvoj koja su vrlo često isparila a da pri tome tehnološki razvoj ne spada u nadležnosti AP Vojvodine. Novac građana je arčen iz fondova koji su gašeni ili preimenovani po principu „šibicarske tehnike“. Često je novac dobijan na taj način bio „zaboravljen“, a umesto njih su ustanovljene nove, slične ustanove, čak sa sličnim imenom i istim razlogom i delatnošću poput Fondu za kapitalna ulaganja AP Vojvodine i Fondu za razvoj AP Vojvodine. Novac potrošen u nove tehnologije nije doneo nove tehnologije a ni nova radna mesta na šta su se obavezivali primaoci finansijske pomoći. Radi se o ogromnom novcu sa kojim su se mogle modernizovati i opremiti bolnice ili škole u Vojvodini.

Da Vas podsetimo:  Čitavi ovi izbori su raspisani zbog Kosova i francusko-nemačkog sporazuma

Subvencije su dobijale kompanije koje nisu direktno vraćale dug u novcu već i u robi ili uslugama što je bio prostor za mahinacije. Primalac subvencije nije bio obavezan da položi efikasna sredstva obezbeđenja za vraćanje duga, a bankarske garancije zahtevane su tek od 2011. Podneto je najmanje 15 krivičnih prijava protiv Pajtića, Petrovića i njihovih saradnika. Praksa je pokazala da ta preduzeća korisnika subvencija koja su obuhvaćena prijavama nisu ispunile nijednu od svojih ugovornih obaveza, a potrošile su novac dobijen za subvencije za neutvrđene svrhe. Privatna preduzeća čiji su slučajevi opisani su ili u stečaju ili su likvidirana. Sumnju povećava i to što organi nisu vodili sudske sporove protiv privatnih vlasnika preduzeća koji nisu vratili subvencije. Isto tako nije uzimano ni realno obezbeđenje datih sredstava, a takođe nisu izdavali naloge budžetskoj inspekciji da izvrši kontrole namenskog trošenja budžetskih sredstava u subvencioniranim preduzećima. Ništa nije preduzeto da se na neki način smanji šteta i barem delimičIno naplate dugovi koji su dostigli ogromne cifre.

Mogli bi samo navesti neka od imena slučajeva afera: Afera Dandy, afera Prazna firma, afera Zobex, afera Eco Fantom, afera Užička veza, afera Dvostruka prevara, afera Sokolac i slično. Afera Vino u Crvenom Krstu u kojoj je subvencija Vinariji Zvonko Bogdan vraćena u vinu (6000 boca) kome se gubi trag. Afera Nestali pogon u Odzacima u kojoj na kraju ništa nije ostalo od pogona u koji je uložen novac. I tako se ređaju „promašene subvencije“. Subvencije su kompanije isplaćivale u kojekavoj nekonkurentnoj pa i nepotrebnoj robi. Pa su tako pokrajinske institucije dobijale „robe“ od aparata za depilaciju preko precenjenih turističkih vozića i stotina hiljada četkica za zube do mrtvačkih kovčega. Procenjuje se da su tako isčilele desetine miliona evra.

Da Vas podsetimo:  Ko su Srbi?

No da nije sve tako komično (iako su cifre više nego ozbiljne) govori i afera Kamenica 2. Kada je 2008. položen kamen temeljac, Pajtić je izjavio da će nova bolnica Kamenica 2 u Sremskoj Kamenici koštati 20 miliona, i da će biti završena 2009. Onda se o Kamenici 2 nije pričalo par godina. Zatim se završetak radova odlagao za 2013. pa 2014. No na žalost bolnica još ne radi Ukupna vrednost investicije u međuvremenu se sa 22 miliona evra popela na 31 milion evra, a po svemu sudeći, kad se ikad završi nabavka i instalacija opreme, nova bolnica će na kraju koštati skoro 40 miliona evra. Ko će odgovarati što do sada nije nabavljena oprema i što su propali brojni tenderi jer je time izgubljeno dragoceno vreme za hiljade teških bolesnika kojima se moglo pomoći.

Sve ovo je tek mali deo onog što će ostaviti u nasleđe sadašnja pokrajinska vlast onoj koja će doći posle izbora. Gotovo sigurno će okosnica nove pokrajinske vlade biti u rukama Naprednjaka. Pred njima će biti težak posao čišćenja augijevih štala od naslaga korupcije i nemara. U meri u kojoj će uspeti da se izbori sa tim „smrdljivim nasleđem“ će u budućnosti i imati podršku građana. Ako bude konsolidovala funkcionisanje pokrajinskih institucija i ako bude razrešila barem neke veće afere moći će se u Vojvodini krenuti napred.

Branko Radun

Pečat

PODELI
Prethodni tekstNakon izbora
Sledeći tekstFantomi u fantomkama

3 KOMENTARA

  1. Haha, naprednjaci da „ociste Vojvodinu od naslaga korupcije i nemara“ – AHAHAHA!! Je li to sa konkursa za vic godine?

  2. Veoma istinit tekst koji verno prikazuje stanje u Vojvodini. Čak i u svakodnevnom životu, među ljudima, primetna je nervoza žutih, sa povremenim agresivnim nastupima pa i pretnjama.

    • A da nisi ti onaj što viče „drž te lopova“. Vojvodina je opljačkana. U Vojvodini je zavladala glad za vreme vladavine naprednjaka u republici, a valjda posle 1000 godina dovoljno „sitog“ života. E sad ste dobili Vojvodinu za njeno konačno uništenje. Pa kad je definitivno uništite optužićete „bivšu vlast“ iako ste vi, posle Slobe i bivša i sadašnja i buduća vlast. U Vojvodini je zamro život pre četvrt veka a pljačka se razbokorila preko svake mere.

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime