FIROM

Bivša jugoslovenska republika Makedonija

5
3016

firomSvaki čas naši susedi okrivljuju Srbiju. Stalno pronalazeći nove i nove srpske krivice. Nekad su ti optuživači entiteti, a nekad su to i teritorije sa predubeđenjem da su države. Jedna takva današnja „država“ obuhvata prostor u kome je pisac ovih redova služio vojsku, koja se u to doba zvala JNA.

U demokratiji ljudi imaju pravo da veruju u šta god hoće; pa tako i oni kojima je potrebna iluzija žele da veruju kako je oblast u kojoj žive ustvari država, i da se zove Makedonija. Raspadom SFRJ jugoslovenska republika Makedonija postaje država. Srbija i Srbi, opijeni komunizmom i bratstvojedinstvom nisu tada imali nikakvih zamerki i primedbi. Ali… Grci jesu. Odmah su zabranili da se koristi ime Makedonija i nađeno je, po njima, delom i po „nama“, zgodno rešenje da se taj prostor čiji je glavni grad Skoplje, nazove BJRM. Bivša jugoslovenska republika Makedonija. Ili po međunarodnom „jeziku“ FYROM. Mora se priznati da zaista nije u redu da jedna međunarodno priznata država nema i međunarodno priznato ime.

Ova se kaša podgrejala iznova kada je Srbija na izlazu iz zemlje prema FIROM-u koristila tu međunarodno priznatu skraćenicu BJRM. Podgrejala se zato što su Upravitelji ili bolje reći Vlasti BJRM-a digle dreku na Srbiju zbog toga. Činjenica je da su oni osuli po Srbiji ali naglasiću da oni imaju pravo na to, i da svako, ponoviću, ima pravo da bude lud, bezobrazan, i da veruje u šta god hoće. Jer… dragi čitaoče, ta „uverenja“ ili bolje reći „prava“ su stubovi demokratije a potom i svih prateći pojava koje idu uz to. Aksesoar. U ostalom, izreći ću jednu jeres, nisu krivi ljudi koji veruju da su etnički Makedonci, što tako govore i rade. Krivi smo mi Srbi!

Da Vas podsetimo:  Naručeno političko buđenje

Prostori Vardarske i Egejske Makedonije su pali pod tursku vlast kao deo srpske države Mrnjavčevića. Preko pet vekova turskog ropstva nesumnjivo je uticalo na narodnu strukturu Vardarske i Egejske Makedonije, ali one sve do oslobođenja od osmanske vlasti, ostaju pretežno naseljene Srbima. I baš zato je Prvi balkanski rat zaista doneo oslobođenje Srbima Vardarske Makedonije. I zato se čitava oblast Vardara do Ohrida, Dojrana i Prespe zvala… gle čuda… Južna Srbija. Taj naziv nije bio nikakva srpska izmišljotina. On je odražavao pravo stanje stvari na terenu. Pa kako je taj istiniti i odgovarajući naziv prešao u somnabulni FIROM? Kako se ono kaže… mic po mic?!

Južna Srbija je ušla u sastav Kraljevstva SHS kao teritorija Kraljevine Srbije; s tom teritorijom je Srbija ušla i izašla iz Velikog rata, kao pobednička sila. Tragično je što je sve to bilo jasno pre sto godina a sada, uglavnom, potpuno nepoznato. Iskorenjeno.
Kralj Aleksandar pristajući na stvaranje banovina a time i na nastanak Vardarske banovine, priprema zapravo teren budućoj komunističkoj vlasti za nestanak jedinog pravog imena a to je Južna Srbija.

Ništa na srpskom prostoru ne prolazi bez „pomoći“ Vatikana, koji pomaže slabljenje srpstva stvaranjem makedonske pravoslavne crkve. Godinu dana posle Drugog svetskog rata i kominterna daje svoj „doprinos“ slanjem stručnjaka koji ekspresno prave azbuku i gramatiku novog, makedonskog, jezika. I dan danas je u srpskim akademskim krugovima nepoželjna tema: kako, kada, ko i gde od jezikoslovaca učestvuje, u, malo je reći, munjevitom nastanku rečnika makedonskog jezika. Ljudi, od tada je prošlo samo sedamdeset godina!

Da ne bih dužio, vratiću se, po Čehovu i Stanislavskom, na početak. U toj brozovskoj JNA imao sam druga iz Skoplja koji se prezivao Zarev. Njegova rođena sestra se prezivala Zarevski. Njihov otac – Zarević. Na žalost, ovo nije vic.

Da Vas podsetimo:  Kako je srpska muzika pokorila Hrvatsku

Pošto je život san, sanjao sam da je Srbija izbacila iz upotrebe nazive BJRM i FIROM, i zamenila ih jedinim mogućim – Južna Srbija.

Radovan Damjanović

http://www.fsksrb.ru / slika www.crveneberetke.com

5 KOMENTARA

  1. А Дана Рорабекер, утицајан републикански конгресмен, ено, баш изјави да он Македонију не сматра државом, јер са дубоком поделом између православаца и Албанаца нема будуђност. Будућност је, по њему, у издвајању албанског дела, који би се припојио Косову, а остатак може да иде Бугарској, или где му се већ допада. И што да не, кад су већ слушајући те исте Амере прогласили да српска покрајина припада Албанцима, то би било само доследно и поштено, зар не?

    Било би занимљиво видети до каквог бисмо закључка дошли кад би исту логику применили на БиХ…

  2. Taj san mi nećemo sanjati gospodine Radovane Damjanoviću? San je lep, sviđa mi se, ali je neostvariv?
    Neznam, nisam stručnjak za narodna pitanja, ali mi nikako ne ide u glavu, da su samo Srbi ti, koji „rado“ menjaju veru i naciju. Zašto? Znam ja dobro da su Srbi tokom svog dugog postojanja, živeli u mnogo teškim uslovima, ali zar nisu i neki drugi narodi imali još goru sudbinu, naprimer Jevreji, pa svejedno nisu tako lako napuštali svoju veru i naciju. Koji je to „đavo“ u našem mentalitetu, koji nas na to „tera“? Što je još gore, čim napustimo svoju veru i naciju, odmah postajemo najkrvoločniji protivnik svojim dojučerašnjim saplemenicima. Dokaz su ustaše i poturice. Ako to čovek može nekako i da „razume“, ali sa situacijom u Makedoniji (Južna Srbija), gde nije dolazilo do promene vere, već samo nacije. Tamo su se masovno posle drugog svetskog rata srbska prezimena, koja su se završavala na IĆ, menjala u OV ili SKI. Znam čoveka koji se posle II svetskog rata, rodio samo jedan kilometar od granice sa Srbijom, na makedonskoj strani. Roditelji su mu dali ime STOJAN, međutim „matičar“ nije hteo da ga upiše u knjigu rođenih pod tim imenom. Rekao je tada njegovom ocu, „ne može STOJAN, jer to nije makedonsko ime, već ću ga upisati kao STOJČE“. Čovek nije smeo da se buni, jer bi završio u zatvoru. To je samo jedan od bezbroj primera nasilnog oduzimanja srbskog identita. Danas su oni drugi narod, skoro neprijateljski nastrojeni prema Srbima, iako nikada nismo bili u sporu. Pa nek razume ko može.

    • Ништа ту није случајно, нити је у питању некаква серијска грешка српског народа. Оне исте силе које су радиле на стварању „нових нација“, хрватске, македонске, муслиманске, су методом штапа и/или шаргарепе терале Србе у други тор. Зна се добро коме су, кроз историју до сад, сметали Срби као највећи јужнословенски народ, а тиме и језгро јужнословенске државности.

  3. Odličan tekst. Živela sam u toj tvorevini do velikog zemljotresa i tada su im Srbi prvi pritekli u pomoć. Više od pola hrišćanskog naroda u BJRM slavi slavu. A zna se ko slavi slavu- Srbi! I eto, zapretenog sećanja, koje nam mnogo govori.

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime