Francetićeve ustaše zaklale 42 člana porodice Pušonja

1
229
Foto: printscreen

Četrdeset dva člana familije Pušonja iz sela Džimrije, opština Han Pijesak, zaklale su ustaše Jure Francetića 1942. godine na Crkvinama kod Rogatice, na mjestu gdje je prije deset godina izgrađena crkva posvećena Svetom Jovanu Krstitelju.

Foto: printscreen

Petar Pušonja ispričao je ranije Srni da je najmlađa žrtva bio sedmogodišnji Marko, a najstarija Đurđija koja je tada imala 77 godina.

Pušonje su, kako je ispričao, bili u zbjegu u šumi, koji je brojao oko 145 ljudi, a kretali su se prema Starom Brodu na Drini.

Ustaše, njihova Crna legija, sustigli su ih Crkvinama kod Rogatice, gdje su ih poklali, ali je jedan broj ljudi iz zbjega uspio da pobjegne i spasi se.

Foto: printscreen

Od braće Pušonja, Milutina i Miladina, zaklano je po šest članova porodice, a od trećeg brata Miloša četvoro. Ukupno 16 članova.

Od njihovih rođaka Pušonja zaklano je sedmoro članova porodice od Stevana, četvoro Ljubinih i šestoro Milovanovih, ukupno 17 članova.

Francetićeva Crna legija ubila je i žene Pušonje, majke po trije djece, koje su bile u zbjegu, a čiji su muževi poginuli na Žljebovima 1941. godine u borbi sa ustašama, rekao  je Petar Pušonja.

Na Crkvinama je zaklano sedam članova porodice Vidojević iz sela Zabrežje, zatim članovi porodica Vitomir iz Đedovaca i Odovića iz sela Ćavarine, te petoro Tošića i dvoje Orašana iz Žljebova, svi sa područja opštine Sokolac.

Među koljačima, kako je ispričao Petar Pušonja, prepoznali su Mušana Murtića iz sela Mičivodi, opština Sokolac.

Pušonja je napomenuo da su svi zaklani pokopani na istom mjestu 27. aprila 1942. godine, dan nakon što su ubijeni, a kosti su im prenesene 1971. godine u groblje u Džimrije gdje su dostojno sahranjeni.

Da Vas podsetimo:  Neispričana priča prve dame Jugoslavije

On je podsjetio i da su komunisti 1945. godine zbog navodne saradnje sa četnicima ubili tri člana Pušonja, a među njima je bila i osamnaestogodišnja djevojka.

Crkva rođenja Svetog Jovana Krstitelja na Crkvinama sagrađena je u drugoj polovini 13. vijeka kao zadužbina Kralja Dragutina Nemanjića i njegovog brata Milutina, a Turci su je porušili 1581. godine.

Gradnja nove crkve počela je 2008, kada su iste godine na Ivanjdan osveštani temelji, radovi su završeni 2011, a osveštana je 2015. godine.

Izvor: Srna

1 KOMENTAR

  1. Sporazum ustaša i komunista iz 1935 godine Svesni teškoće u borbi, bez obzira na podvojenost u pоgledu na društveni poredak, vođstvo hrvatskog narodnog ustaškog pokreta i vođstvo jugoslovsnske komunističke stranke u Kraljevini Jugoslaviji,

    +++

    ovlašćeno i sporazumno sa svima prvacima legalnih i ilegalnih formacija sklapa sledeći

    SPORAZUM

    1) Vođstvo hrvatskog narodnog oslobodilačkog ustaškog pokreta s jedne strane i vođstvo komunističke stranke s drugs strane svesni su težine svoga položaja koji dolazi od zajedničkog neprijatelja, svake jugoslovenske vlade i srpskog naroda kao nosioca srpske hegemonije (nadmoćnost) i podržavaoca svakog režima koji sputava, smeta i tupi nade:

    a) kod hrvatskog naroda da će ikada doći čas oslobođenja ispod srpskog jarma,

    b) kod komunističkih masa da traže saveznike u rušenju postojećeg stanja, ma kakve poglede taj saveznik imao na poredak i formu države po postignutom uspehu.

    2) Vođstvo jugoslovenske komunističke stranke svijesne svoje uloge, priznaje da do komuniziranja Balkanskog poluostrva ne može doći dok se ne slomi kičma srpstvu i pravoslavlju, jer je poznato da su to dva faktora koja su omela prodiranju Osmanlija na Zapad i komunizma i Austrije na Istok. Sporazumni su da uništavanjem svega što je srpsko i pravoslavno utire se teren za komuniziranje Jugoslavije i Balkanskog poluostrava.

    Vođstvo hrvatskog oslobodilačkog ustaškog pokreta predoseća da bi bez promene postojećeg stanja hrvatski narod podlegao jugoslovenskoj lukavosti i srpskoj hegemoniji i nudi saradnju svima porobljenima Jugoslavije i komunističkoj stranci posebno, da ubrzaju tok događaja sredstvima i načinima prema uputima svoga vođstva.

    3) Vođstvo hrvatskog ustaškog pokreta obavezuje se da će sve štrajkaške demonstracije, manifestacije i sve razne izgrede koje izvode komunističke formacije potpomagati i u njima učestvovati. Vođstvo komuniegičke partije smatrajući hrvatski ustaški pokret jakim činiocem i pomagačem urušеnju postojećeg stanja, obećanje svaki podržak i potporu u ostvarivanju ustaških ideala.

    Vođstvo i jedne i druge strane obavezuje se da će izbegavati, sve svađe i zadevice između jednih i drugih; u napisima, ličnom razgovoru i itd…, a u slučajevima demonstracija, revolucija i ratova, jedne druge bez prigovora pomagati, naročito uništavanjem svega što je srpsko i pravoslavno, kao što je istaknuto u tačci dva ovog sporazuma.

    4) U slučaju lokalnih nesporazuma dužnost je lokalnog vođstva ustaškog pokreta i komunistrpke stranke da sve sukobe odnah likvidiraju, a svaka formacija o tome svoje starije jedinice obavjestnti. Neskladnost načelne naravi rešava vođstvo hrvatskog ustaškog pokreta i vođstvo jugoslovenske komunističke partije.

    CILJ

    Jugoslovenska komunnstička stranka kojoj je Zakon o zaštiti države od 1922. god., onemogućena akcija slobodnog kretanja i rada sa jedne, i vođstvo hrvatskog oslobodilačkog pokreta s druge strane, primaju na sebe zajednički i sporazumo DUŽNOST zajedničke borbe i međusobnog pomaganja u svakom slučaju potrebe do postignutog cilja: raspadanja jugoslovenske države i uništavanje svega što je srpsko i pravoslavno.

    Sremska Mitrovica, juni-lipanj 1935. godine

    Za komunistnčku stranku
    Moša Pijade, s.r.

    Za ustaški oslobod. hrv. pokret
    Dr. Mile Budak, s.r. advokat

    Original se nalazi: Vojno istorijski institut JNA, arhiva neprijateljskih jedinica Br. reg. 3/2; Kutija-116/1638

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime