* Osnovna razlika u djelovanju zapadnih službi i ruskih službi na ovom prostoru jeste u tome što je u ruskoj obavještajnoj strategiji Srbija – prijatelj! A kad vam je neka zemlja u obavještajnoj strategiji prijatelj, onda prikuplja informacije koje ne nanose nikakvu štetu prijatelju i prikuplja ih od drugih neprijateljskih službi koje možda žele da naude njenomprijatelju. Ruske službe su zato tu, a ne da bi nanosile štetu!
* Kako je moguće pričati o ruskoj obavejštajnoj prijetnji u momentu kad Rusija daje Srbiji avione i protivavionske sisteme i pomaže njenu odbranu?Rusija nije prijetnja teritorijalnom integritetu Srbije, javno ga podržava
* A zapadne službe su direktna prijetnja državnom integritetu Srbije. Samo ako se vaš srpski nacionalni interes oko Kosova promjenio, samo se tad mogu pustiti Hil, Grubješićka, Kandićka, Čeda i Čanak, nekakvi Stojkovići, da vam govore da je Rusija neprijatelj
* Neprijatelj je Zapad koji vam kaže da vam je prijatelj, ali da zaboravite na Kosovo, da Rusiji uvedete sankcije, da Republiku Srpsku otpišete, a Srbe u Crnoj Gori ostavite da se snalaze sami. Britanske službe u Srbiji, ne da djeluju, nego su ovdje kod kuće!
* Britanci u BiH imaju OBA… U BiH se okupilo nekoliko hiljada obavještajaca sa Zapada, prije svega iz SAD, Britanije i Njemačke, plus stotine komandosa i desetine specijalaca – Eskobari, Piči i slični, povezani su sa vojno-odbrambenim službama koje izvode specijalne operacije o kojima je Milanović govorio kad je rekao da gledamo banjalučki „Majdan“. Od dolaska Piča se naročito pojačalo kretanje obavještajaca po RS, uključujući i oko Dodika. I u Banjaluci i u Laktašima
* Bakir Izetbegović je zadržao oslonac na britansku terorističku organizaciju Muslimanska braća, i to ne na centralu koja je kod Erdogana u Turskoj, nego na centralu u Londonu! Erdogan je pred izbore odbio da podrži Bakira i pred njim rekao da je Zapad u Bosni da podjeli muslimane i da im nanese zlo. Time je poručio da je Bakir otišao predaleko u služenju Zapadu
* Specijalna operacija, koju je Rusija pokrenula 24. februara u Ukrajini, predstavlja početak ruskog odgovora Zapadu. To je bio i početak mitskog sukoba dobra i zla, i taj sukob postaje najvažniji dio evropske i svjetske, a time i naše, balkanske istorije (prošlosti i budućnosti). Taj sukob obavezuje ugrožene narode da više ne sjede na dvije ili tri stolice: čak ni na jednoj. Jer, nije u redu sjediti dok Rusija vodi odlučnu bitku protiv zapadnih i ukrajinskih nacista, bitku za slobodu cijele Evrope čiji ishod rješava i sudbinu naših naroda
_______________________________________________________
EKSPERT za bezbednost i terorizam – Džavad Galijašević – neumorno upozorava da i Srbima i BiH realne pretnje dolaze sa Zapada, a da Beograd i Banjaluka pred svojim interesima nemaju pravo na ekvidistancu u postavljanju prema Londonu i Vašingtonu i Moskvi jer je Rusija sila dobra od koje zavisi i budućnost Evrope i Balkana, a srpsko dobro.
Fakti objavljuju sistematizovan pregled tih Galijaševićevih ocena, upozorenja i stavova:
„Budale koje tvrde da je ovdje 4400 Rusa špijuna treba odvesti na neuropsihijatrijske klinike, a vi ih, ovdje, u Srbiji, dovodite pred kamere!
Nema tih Rusa!
Osnovna razlika u djelovanju zapadnih službi i ruskih službi na ovom prostoru jeste u tome što je u ruskoj obavještajnoj strategiji Srbija – prijatelj! A kad vam je neka zemlja u obavještajnoj strategiji prijatelj, vi onda prikupljate informacije koje ne nanose nikakvu štetu vašem prijatelju i prikupljate informacije od drugih neprijateljskih službi koje možda žele da naude vašem prijatelju. Vaš interes nije da vam prijatelj bude slab.
Ruske službe su zato tu, a ne da bi nanosile štetu! Kako je moguće pričati o ruskoj obavejštajnoj prijetnji u momentu kad Rusija daje Srbiji avione i protivavionske sisteme i pomaže njenu odbranu?
Kojih 4400 špijuna!? Pa Rusi u Srbiji ne mogu da za srpsko-ruski humanitarni centar u Nišu dobiju diplomatski status, a taj status ste dali NATO strukturama – od SOFA sporazuma, IPAP-a itd!
Suprotno Rusiji, zapadne službe su imenovale Srbiju i njenu infrastrukturu i državne institucije kao neprijateljski orijentisane i koje zato treba okupirati svojim kadrovima!
Pitate me koliko je zapadnih agenata na teritoriji Srbije, a ja ću vas pitati – koliko je zapadnih agenata u novoizabranoj vladi Srbije, u BIA, u MUP-u?
Rusija nije prijetnja teritorijalnom integritetu Srbije, javno ga podržava. A zapadne službe su direktna prijetnja državnom integritetu. Samo ako se vaš srpski nacionalni interes oko Kosova promjenio, samo se tad mogu pustiti Hil, Grubješićka, Kandićka, Čeda i Čanak, nekakvi Stojkovići, da vam govore da je Rusija neprijatelj.
Neprijatelj je Zapad koji vam kaže da vam je prijatelj, ali da zaboravite na Kosovo, da Rusiji uvedete sankcije, da Republiku Srpsku otpišete, a Srbe u Crnoj Gori ostavite da se snalaze sami.
Britanske službe u Srbiji, ne da djeluju, nego su ovdje kod kuće! U Bosni imaju OBA, oni su je formirali i doveli svog bodigarda iz ambasade da bude šef – Almira Džuvu koji je kasnije poslat u sjedište NATO da bude veleposlanik BiH, a na njegovo mjesto su nam na kraju dovele Osmicu sa tri falsifikovane diplome. Za ministra bezbjednosti su nam doveli narko-dilera Mektića, koji od škole ima kurs MUP-a Hrvatske!
Britancima to ne smeta dok ste u njihovoj službi!
I zaista, domaći izvođači zapadnih radova na Balkanu su špijunčići koji su prošli njihove kurseve.
Primjer je i Centralna izborna komisija BiH, od predsjednika do mnogih članova.
Suad Arnautović, koji je prije rata bio Titov oficir, pa Alijin policajac, odmah poslije lokalnih izbora prije dvije godine bio je ubačen u režirani scenario da bi sam mogao glumiti predsjednika CIK-a.
Pošto je školovan za politikologa i nema veze sa izborima, morao je završio kurs u Beču za izborne zvaničnike, i u Londonu za upravljanje procedurama!
Amerikanci i Britanci su na ovim izborima imali i svog kandidata – Jelenu Trivić. Finansirali su njenu kampanju direktno iz „majke svih službi“, iz NSA, o čemu je direktor Džordž Dejvis napravio i službenu zabilješku o bezbjednosnoj procjeni i pravilima saradnje.
Amerikanci su joj tri meseca pred izbore, na sarajevskom aerodromu, učučili 10 miliona dolara.
Karen Donfrid potpisuje taj akt, a rezultat je dogovora Eskobara, Mladena Ivanića i gen. Nolsa, koji je i predao pare.
Dejvis u svojoj zabilješci kaže da je Trivićka antiruskog raspoloženja, što ona i sama potvrđuje. Prije neki dan je na RTS izjavila da se ne bi sastala sa Putinom ni kad bi je on pozvao.
U dokumentu Dejvis piše i da Trivić pravilno gleda na Kinu iako o njoj ima malo informacija. Dokument otkriva i da je Trivićka od Amerikanaca tražila da uđe u Dodikovu retoriku, da popravi rejting svoje stranke.
Na šta vas to podsjeća? To – na Pinku ćemo srbovati, a radićemo drugo.
Cilj Zapada je oduvijek bio razaranje srpskog etničkog prostora i njegovo fragmentranje u djelove koji će ostati odvojeni: u RS, u CG, u Srbiji i u Hrvatskoj.
U Hrvatskoj su uspjeli da unište Srbe. Operacijom poznatom kao „Oluja“ – najvećim etničkim čišćenjem u Evropi! – upravljalo se iz Demokratske partije, iz SAD se sa izmještenog komandnog mjesta na Braču, kroz operativnu grupu Jadran u Splitu.
U Republici Srpskoj rade ne samo na dijaboliziranju jednog čovejka nego na ukidanju državno-pravnog subjektiviteta RS, razaranju Dejtona, slabljenju institucija u Sarajevu i ozakonjivanju protektorata!
U BiH se užurbano okupilo nekoliko hiljada obavještajaca sa Zapada, prije svega iz SAD, Britanije i Njemačke, plus stotine komandosa i desetine specijalaca – Eskobari, Piči i slični, povezani su sa vojno-odbrambenim službama koje izvode specijalne operacije o kojima je Milanović govorio kad je rekao da gledamo banjalučki „Majdan“.
Od dolaska Piča se naročito pojačalo kretanje obavještajaca po RS, uključujući i oko Dodika. I u Banjaluci i u Laktašima.
Poznato je da Britanci i SAD uklanjaju protivnike ili njihovom likvidacijom ili izazivanjem ratova. I, zaista, Zapad ima cilj da izazove sukob i dovede BiH do rata.
Ne možete srušiti Republiku Srpsku na izborima, a da institucije, služba i narod mirno kažu – dobro, ponovićemo glasanje.
Opozicija je u RS produžetak američkih tajnih službi. U Brčkom je od nedavno Menuti, specijalac koji je i zamjenik Šmita (koji je i sam nelegalan). Oni žele majdan, kao uvod za komšijske sukobe!
Hrvatska neće stajati po strani i gledati kako bošnjačka većina gazi Hrvate u sukobu. Milanoviću je Dodik najprihvatljiviji, jer je Dodik objasnio da su oni izigrani i Milanović daje političku podršku vođstvu RS da bi dobio uzvratnu podršku za malobrojni hrvatski narod u BiH. To je racionalna odluka, jer da biste preživjeli – morate da se ojačate, da imate saveznike.
Dodik je to uradio preko Milanovića i preko Orbana, preko slovenačke Vlade, predsednika Putina, putem kineske saradnje i saradnje sa vodećim ljudima u vladi Izraela.
Savezništvo sa Hrvatskom je strateški važno budući da RS i Hrvatska imaju 1000 km zajedničke granice, ali ono ne samo da nije podržano iz Beograda, nego je sve učinjeno u interesu nemačko-britanske politike da se to savezništvo razvrgne raznim sukobima i političkim igrama koje su trebale da otežaju Dodiku i Čoviću da se odupru pritisku Zapada i Sarajeva.
Hrvatska obavještajna služba ima jako djelovanje u BiH i Milanović je reagovao jer je Hrvatska potpisnica Dejtonskog sporazuma čije je rušenje u toku.
Srbija nije reagovala, njoj Hil govori šta treba da radi i to oduzima svaku nadu da Srbija može učiniti bilo šta za RS – za Dejtonski sporazum, kao uostalom ni za Rezoluciju 1244.
Jel` to Srbija postala protektorat, kad Republiku Srpsku više brani predsjednik Hrvatske nego predsjednik Srbije? I, kad dozvoljava da joj Hil govori da se odrekne prijatelja i da dođe u tabor onih koji su bombardovali Srbe, razorili im državu!?
U Crnoj Gori su takođe na djelu obavještajne igre.
Nama se čini da je sukob Abazovića i Đukanovića eskalirao potpisivanjem Temeljnog ugovora sa SPC, ali sukobi su uvijek zbog poslova i materijalnih interesa, te ako Milo upravlja škaljarskom i kavačkom mafijom – biće teško sačuvati glavu Abazovića.
Abazović još ima antisrpski politički koncept u pogledu NATO, Srebrenice, kosovske državnosti i zato njegov prilazak Srbima (sporazum sa SPC) treba gledati sa tom rezervom.
Dalje, pogledajte Srbiju. Likvidiran premijer, a nikada nije ispitana obavještajna pozadina ubistva. Poslije razbijanja jugoslovenskog obavještajnog i bezbjednosnog prostora, Britanci su grunuli u Srbiju, organizovali državni udar 5. oktobra.
Isti događaj je na majdanu u Ukrajini nazvan „narandžastom revolucijom“, na Bliskom Istoku je to bilo „arapsko proleće“. Srpsku verziju je omogućio Miki Rakić, koji je bio britanski čovjek.
Ubjedili su Đinđića da treba da ukine DB jer je „previše Miloševićev“ i da formira BIA. Tako se napravila čistka sposobnog kadra, izmješten je obavještajni rad iz MUP-a i formirana neka polusamostalna agencija, ukinuta su policijska i pravosudna ovlaštenja koja je imala DB, pošto je DB do tada mogla da vodi krivične istrage i bez potpisa istražnog sudijem da bez tužioca stavi predlog za optuženje.
Samo devet mjeseci poslije formiranja BIA, ubili su vam premijera jer se zamjerio britanskim planovima, približio njemačkim, ali i konfrontirao i jednima i drugima naznakom da bi mogao drugačije da vodi kosovsku politiku.
Sada se Dodik konfrontira i ne dozvoljava da BiH prizna Kosovo, da uđe u NATO niti da uvede sankcije Rusiji.
Beograd je rekao da je BiH uvela sankcije – a nije! Srbija priznaje Šmita. Srbija kaže da podržava Dejton, ali to nije dovoljno, jer nikada niste primjenili ni jednu državnu, političku ili diplomatsku mjeru, pa čak ni podnijeli tužbu.
Da je Srbija institucionalno zauzela drugačiji stav – ne bi se ovako silovao Dejtonski sporazum.
Nije ni Dodiku pružila podršku obavještajnim podacima kojima raspolaže, iako je Dodik ugrožen od britanskih službi koje mu prilaze, već umjesto institucionalne podrške, pokušava da izmisli neki sukob koji očito Dodik ne želi.
Dodik ne želi sukob Beograda i Banjaluke jer zna da je Srbima neophodno jedinstvo. On zna da, kada bi javno raspravljao sa Vučićem, poslušnički mediji bi rekli da je Dodik napao – Srbiju!
To su već pokušli da namontiraju preko BN televizije, govoreći o mom ličnom razmišljanju da Otvorenim Balkanom Srbija tovari sebi rješavanje albanskog nacionalnog pitanja u Preševskoj dolini, a srpski narod neće dobiti objedinjenje – Zapad zato ni ne tjera BiH i Crnu Goru da se pridruže. U Srbiji su rekli da Dodik preko mene napada, a to nije tačno. On ima svoju državotvornu politiku i oslonjen je na Srbiju, a ja imam svoje mišljenje. I, uglavnom govorim samo o problemima u Bosni jer ih ima dovoljno, ali govorim ako Srbija nama generiše dodatne probleme, ako ona izdaje Dejtonski sporazum i priznaje Šmita, ako laže da su EU i Njemačka najvažnije i otići će – a vi ste u spoljno-trgovinskom deficitu od devet milijardi u korist EU (što bi oni igdje otišli?), a sa RS imate milijardu u plusu!
Ili, ako postoji saradnja, kao što postoji od 2014, kada je opozicija dovedena u Sarajevu na vlast uz preporuke iz Beograda i odlukom Izetbegovića. Ta vlast je na čelo OBA dovela Osmicu, doveden je i Mektić koji je povezan sa narko-kartelima, te su zajednički potkopavali RS.
Vidio sam da je vlast u Srbiji to podržavala na određeni način.
Kada je Vlada RS organizovala referendum o Ustavnom sudu i pravosuđu, u Srbiji je referendum podržalo 5 000 Srba, a u Njemačkoj šest hiljada! Tu nema logike. To je bila posledica medijskog spinovanja, jer je trebalo da već taj referendum bude presuda Dodiku. Nije uspjelo.
Kad sve to sagledate, vidite da svi putevi vode u London. I Trivićke, Ivanića, Arnautovića i ovdje nekih u Srbiji, i samog Vučića, svi putevi vode prema Londonu.
Kako drugačije da objasnite ponašanje Srbije koja se pravi da nije čula da je Jelena Trivić imala konekciju sa Britancima?
Od OBA ne možemo očekivati da istraži rad za strane službe, ali to bi morala BIA i druge službe u Srbiji.
Ne možete pustiti državni RTS da Trivićevu intervjuiše neposredno pred izbornu tišinu i odmah poslije izbora – da bi tvrdila da je pokradena, a znate da je jutro poslije izbora prvo otišla u ambasadu Britanije, zajedno sa Borenovićem i delegacijom PDP-a po dalje instrukcije.
Cilj je bio da se utiče na biračko tijelo koje je bilo neophodno u pripremi obojene revolucije. Mislili su da će im biti dovoljno da u RS osnuju brojne portale i NVO-e, kao i da medijski spinuju iz Srbije.
U posljednjih šest mjeseci, u medijima bliskim Vladi i petooktobarskom sistemu Đilas-Šolak, nema RS na naslovnim stranama da bi javnost RS stekla utisak da Vučić ne podržava Dodika i da bi bio odbačen na izborima.
A ako ne bude poražen, onda da se stvori dovoljno mase za proteste koju MUP ne bi uspio da iskontroliše. Međutim, MUP RS je reformisan i najbolja je policijska agencija.
Zapadne agencije nisu uspjele. Dodik je nesumnjivo višestruki pobjednik!
Zapad ima model da se sa nepodobnim liderima razračuna uklanjanjem. U manjim zemljama imaju princip: potkupi, angažuj ili ubij! Zato je Dodiku ozbiljno ugrožen život i laže svako ko mu kaže da mu može pomoći, da se zapadna politika prema njemu promjeni.
Ko mu može pomoći? Dodik je prije dva mjeseca bio u Tel Avivu, zamjenik premijera Liberman, koji je vodio i odbranu i unutrašnje poslove i finansije Izraela, podržao je i Dodika i RS- ne samo deklarativno nego preko institucionalne akcije.
Dodik je zadržao i snažne pozicije u Kini, Putin ga je nedvosmisleno podržao pred izbore, kao i Orban u Mađarskoj.
Ti kontakti su važni da bi se spriječile mnoge stvari – sjetite se kako je Rusija ustala u SBUN i spriječila da Srbi budu proglašeni za genocidni narod.
Bakir Izetbegović je zadržao oslonac na britansku terorističku organizaciju Muslimanska braća, i to ne na onu centralu koja je kod Erdogana u Turskoj, nego na centralu u Londonu!
Erdogan je pred izbore odbio da podrži Bakira i pred njim rekao da je Zapad u Bosni da podjeli muslimane i da im nanese zlo. Time je poručio da je Bakir otišao predaleko u služenju Zapadu.
Jer, najveći neprijatelj i Islama i Pravoslavlja je Zapad, to je NATO koji vodi rat protiv majke pravoslavnog Hrišćanstva- Rusije i u ovom smislu potpuno razumijem ruske napore i ne kalkulišem da kažem da treba podržati Rusiju.
Kakva ekvidistanca, bolan, od prijatelja Rusije i od neprijatelja koji je na vas bacio 200 000 tona bombi sa osiromašenim uranijumom?!
Kažu: Rusija je uvela sankcije Srbiji. Ali, koja Rusija? Ona koja 1993. izvodi tenkove na vlastiti prezidijum Vrhovnog Sovjeta, ruši svoj Parlament, a Hasbulatov ide u Čečeniju i pokreće rat koji se završio porazom ruske vojske.
Rusija u kojoj nije bilo kritične mase patriotskih snaga!
Ali, ta masa je stvorena kad je kap prelila čašu – bombardovanjem Srbije. I tada dolazi Vladimir Putin i patriotske snage potpuno preuzimaju.
Specijalna operacija, koju je Rusija pokrenula 24. februara u Ukrajini, predstavlja početak ruskog odgovora Zapadu. To je bio i početak mitskog sukoba dobra i zla, i taj sukob postaje najvažniji dio evropske i svjetske, a time i naše, balkanske istorije (prošlosti i budućnosti).
Taj sukob obavezuje ugrožene narode da više ne sjede na dvije ili tri stolice: čak ni na jednoj. Jer, nije u redu sjediti dok Rusija vodi odlučnu bitku protiv zapadnih i ukrajinskih nacista, bitku za slobodu cijele Evrope čiji ishod rješava i sudbinu naših naroda. Valjda to mora konačno postati i naša bitka!
