Galijašević: R. Srpska je realnost sa kojom će muslimani morati da se pomire

0
592

Jasno je da je Republika Srpska, realnost s kojom će se SDA i svi muslimani u BiH morati kad-tad pomiriti. Nema „velikog reseta“ i nema povratka na staro

Amerika je u krizi – nezaposlena, osiromašena i u grču unutrašnjih podjela i sukoba. Odnosi sa gotovo cijelim svijetom uopšte nisu dobri – Kina i Rusija su definisane kao neprijatelji; Evropska unija kao konkurent i štetočina, a Iran kao carstvo zla koje treba uništiti.

Priče o „američkoj demokratiji“ su postale prošlost: sloboda štampe je uništena korporacijskom odlukom, jug i sjever zemlje su u klinču probudili rasne podjele, a krađa izbornih glasova od Kapitola je načinila Majdan.

A tek, Operacija „COVID-19“; urušavanje svjetske ekonomije, uništavanje ljudskih sloboda, društveni inženjering i nasilno vakcinisanje, zatvaranje i zastrašivanje ljudi, zabrana kretanja, sve je kreirano i dirigovano iz korporacijske Amerike, a druge i nema.

I konačno smjena vlasti, koju u Sarajevu očekuju sa nadom i ushićenjem majmuna kome se nudi banana. Čaršija seiri: čim Bajden preuzme dužnost američkog predsjednika eto ga na sarajevskoj pozornici mržnje. Tu su za Ameriku ostali nedovršeni najvažniji poslovi: ukidanje Republike Srpske i hrvatskih kantona; smjena predsjednika Dodika, disciplinovanje Dragana Čovića i mnogo drugih mjera, koje su „mudre“ Sarajlije shvatile kao planirani i glasno najavljeni „veliki reset“.

Dan Republike Srpske, Deveti januar, potvrdio je da su Srbi i Republika Srpska, bili i ostali crvena krpa za „zelene“ političare SDA i Muslimansko bratstvo u BiH. Decenijama i godinama, poruke koje su dolazile iz Sarajeva pokazuju da nije bitno koji dan u godini Srbi žele obilježiti – nijedan nije prihvatljiv, jer u Sarajevu ne mrze proslave već Srbe.

Pokušaj novog crnogorskog premijera da Republici Srpskoj čestita rođendan pretvorio se u pravdanja iz Podgorice, nakon medijske agresije iz Sarajeva, u kojoj su učestvovali svi mogući muslimani: oni latentni poput Komšića kao i oni, agresivno i javno radikalni.

Poznati „sarajevski Katon“ u liku „Princa islamizma“ – Bakira od Alije (Izetbegovića), potrudio se da poruka bude jasna:„ceterum censeo Rem Servica esse delendam“ – naravno: „Republiku Srpsku treba uništiti“. Sarajevo se godinama upinjalo da Srpske ne bude ili da je bude u što manjem kapacitetu, ali to prosto, nije išlo.

Zato, pred Bajdenom, stoji nekoliko ozbiljnih opcija.

Prva je: politička akcija na poništenju Dejtonskog sporazuma u parlamentu BiH ili na nekoj novoj međunarodnoj konferenciji. A druga: ratna opcija i okupacija Republike Srpske uz pomoć muslimana.

Da Vas podsetimo:  Kraj trke

Te maloumne opcije i planovi, neće se realizovati, ali će se nastaviti destrukcija, po inerciji davno pokrenutog procesa, tihe revizije Dejtona. Zapad će se i narednih godina angažovati u smjeru oduzimanja ovlašćenja RS u korist navodno zajedničkog nivoa, što pokazuje i nacrt nove rezolucije Evropskog parlamenta kojom se BiH poziva na ustavne reforme.

Narativ o štetnosti entitetske podjele, napori da Republika Srpska bude marionetski entitet, iz Brisela i Vašingtona i dalje će saplitati BiH. Danas je, sa Bajdenom i bez njega, opcija ukidanja Republike Srpske, potpuno mrtva i potrošena pa služi više kao alibi SDA i Bakiru da opravdaju stradanje i put koji je bio pogrešan a na koji su doveli Bošnjake. Jasno je da je Republika Srpska, realnost s kojom će se SDA i svi muslimani u BiH morati kad-tad pomiriti. Nema „velikog reseta“ i nema povratka na staro.

Entitetska podjela, u stvari, nije nikada predstavljala problem: ona je upravo posljedica teških društvenih sukoba i mržnje koja strojevim korakom nastupa iz Sarajeva i u koju su korumpirane elite uključile cijeli narod, zaluđujući ga nerealnim obećanjima i planovima. Zato se vodio rat: zbog političkog uređenja, narodnog, životnog prostora. Zato je stotinu hiljada ljudi poginulo. Nije moglo mirno jer je mržnja bila i ostala, konstanta muslimansko-srpskih odnosa, od Osmanskog carstva do današnjih dana.

Naglašeno osporavanje Dejtonskog sporazuma, kao Ugovora potpisanog pod prisilom i pokušaj „povratka na staro“, počiva na tradicionalnoj zabludi o građanskoj i unitarnoj prirodi Socijalističke Republike BiH, koja je bila pravi bastion komunizma, primitivni civilizacijski bolesnik i podjeljena zemlja.

Ustav SR Bosne i Hercegovine, od 25. februara 1974. godine, projektovan je kao obični, ideološki galimatijas, u koji su nagurane partijske vizije vlasti radničke klase. Taj Ustav, kao i svi proglašeni poslije 1946. godine, predstavljali su komplot maloumnih ideoloških premisa ateističke nomenklature, partijskog programa i spiska proceduralnih želja i planova u oblastima koje nikada, u bilo kojoj državi, nijedan Ustav nije pokušavao urediti.

Vjerujem da se bivši predsjednik Ustavnog suda Francuske Badinter, gorko nasmijao i zaplakao znajući da takvoj nepismenoj svjetini, koja se politički i pravno razvijala u okviru takvog ustavnog smeća, mora darovati pravo na secesiju od Jugoslavije i samostalnu državu. Ali, čak i takav, partijski Ustav, nije mogao zaobići narode i njihova prava. On u svojoj Preambuli navodi da su: “narodi Bosne i Hercegovine – Muslimani, Srbi i Hrvati … stvorili uslove za bogatiji i svestraniji socijalistički razvitak naroda i narodnosti BiH”.

Da Vas podsetimo:  Firmi Milenijum tima oko 10 miliona evra bespovratne pomoći za gradnju hotela

Posebnu pažnju, mora da izazove odredba Ustava: „U Bosni i Hercegovini je u službenoj upotrebi srpsko-hrvatski, odnosno hrvatsko-srpski jezik ijekavskog izgovora, a ćirilica i latinica su ravnopravna pisma“.

U Osnovnim načelima (I) Ustava SRBiH se kaže da su “narodi Bosne i Hercegovine – Srbi, Muslimani i Hrvati i pripadnici drugih naroda i narodnosti, zajedno sa drugim narodima i narodnostima SFR Jugoslavije, uspostavili (su) revolucionarnu narodnu demokratsku vlast i u okviru Federativne Republike Jugoslavije stvorili Narodnu Republiku Bosnu i Hercegovinu”.

Ova Ustavna interpretacija državnosti BiH konačno ruši čaršijsku definiciju obnove hiljadugodišnje državnosti koju politički krugovi u Sarajevu, traže kopajući po marginama Dejtonskog sporazuma. Unutar ove definicije o stvorenoj državnosti i ulozi naroda u njoj, leži neprikosnoveno pravo naroda na samostalnost i suverenost, pa zato ovog Ustava SR BiH već odavno nema dostupnog u javnom prostoru.

U petom odjeljku Osnovnih načela, u kome se govori o klasnom karakteru vlasti kao posebnom obliku diktature proletarijata u SR BiH, u jednoj alineji je navedeno da radnička klasa to osigurava “ostvarivanjem srazmjerne zastupljenosti naroda i narodnosti u skupštinama društveno-političkih zajednica”.

Sintagma “narodi Bosne i Hercegovine i pripadnici drugih naroda i narodnosti” u Osnovnim načelima (1) upotrijebljena je i u ostalim odjeljcima Osnovnih načela, u kojima se govori o ostvarivanju suverenih prava i klasnih i nacionalnih interesa, provođenju politike mira, a protiv agresije i rata, organizovanju opštenarodne odbrane, utvrđivanju i provođenju spoljne politike i saradnji s organima i organizacijama drugih država.

Kakva bezizlazna situacija: i Ustav „Crvene Republike BiH“ garantuje ravnopravnost naroda i narodnosti”.

Narodima SR BiH – Srbima, Hrvatima, Muslimanima, i pripadnicima drugih naroda i narodnosti osiguravaju se uslovi za afirmaciju nacionalnih vrijednosti, za slobodno ispoljavanje nacionalnih posebnosti “u skladu sa potrebama zajedničkog života” i socijalističkog razvitka, učvršćivanja bratstva i jedinstva, kao i “srazmjerna zastupljenost u skupštinama društveno-političkih zajednica”.

S obzirom na uvedeno ustavno načelo o srazmjernoj zastupljenosti naroda i narodnosti BiH, u skupštinama društveno-političkih zajednica, Amandmanom LXI ovo načelo je prošireno i na organe koje one biraju, kao i na Predsjedništvo i druge državne organe. Ustavni zakon (1990. godine) za provođenje Amandmana LIX-LXXIX na Ustav SR BiH, čl. 19. do 22., uredio je detaljnije primjenu odredbi Amandmana LXI, o srazmjernoj zastupljenosti naroda i narodnosti Bosne i Hercegovine:

„…Smatra se da je srazmjerna zastupljenost naroda BiH – Muslimana, Srba i Hrvata osigurana, ukoliko ostvarena srazmjera ne odstupa više od 15 odsto, za odbornike skupština odgovarajuće društveno-političke zajednice, odnosno za poslanike u Vijeću građana Skupštine SRBiH, u izbornoj jedinici, na osnovu popisa stanovništva obavljenog prije provođenja izbora“.

Da Vas podsetimo:  HDZ-vatikanski model posle izbora u Hrvatskoj

Amandmanom LXX, tač. 10. po prvi put, obrazovan je Savjet za pitanje ostvarivanja ravnopravnosti naroda i narodnosti BiH. Predviđeno je da se za članove Savjeta bira jednak broj poslanika iz reda pripadnika naroda BiH – Muslimana, Srba i Hrvata, kao i odgovarajući broj poslanika iz reda drugih naroda, kao i onih koji se nisu nacionalno odredili, a žive u BiH. Odluka se donosi saglasnošću članova iz reda svih naroda i narodnosti.

Takođe je predviđeno da se dvotrećinskom većinom ukupnog broja poslanika, u skupštini SRBiH, donese zakon kojim će se regulisati sastav, djelokrug i način rada Savjeta. Istim Amandmanom navedena su i pitanja koja će Savjet moći razmatrati: ravnopravnost jezika i pisma; organizovanje i djelovanje kulturnih ustanova i institucija koje imaju poseban značaj za ispoljavanje i afirmaciju nacionalnih posebnosti pojedinih naroda i narodnosti i donošenje propisa kojim se osigurava ostvarivanje ustavnih odredbi kojima su izričito utvrđeni principi ravnopravnosti naroda i narodnosti.

Ako najmanje 20 poslanika smatra da se predloženim propisom ili drugim aktom iz nadležnosti Skupštine SRBiH narušava ravnopravnost naroda i narodnosti, prijedlog o kojem Skupština odlučuje utvrđuje Savjet. Na prijedlog Savjeta, o pitanju od interesa za ostvarivanje ravnopravnosti naroda i narodnosti Bosne i Hercegovine, Skupština SRBiH odlučuje dvotrećinskom većinom ukupnog broja poslanika po posebnom postupku utvrđenom Poslovnikom Skupštine SRBiH.

I ovaj Ustav Alija Izetbegović, Mladi muslimani i islamistička internacionala uz podršku liberalnog Zapada, srušili su sa ciljem izazivanja što krvavijeg raspleta jugoslovenske drame. Nezakonito i protivno volji srpskog naroda je donesena navodna „Rezolucija o suverenosti BiH“, nezakonito i neustavno je organizovan Referendum o državnosti BiH, na kome je glasalo, 64,3 odsto građana BiH. Iako je Ustav regulisao nužnost učešća na referendumu najmanje dvije trećine „radnih ljudi i građana“, u Sarajevu su izračunali da je sa 64 odsto, to ostvareno.

Šta u ovakvim okolnostima može i želi uraditi Bajden: bošnjačka politika i cjelo društvo nisu samo protiv Dejtonskog uređenja BiH, nego protiv svake državne organizacije, pa i ove, na koju bi da vrate točak istorije.

Islamsko društvo i islamska vlast, kao neostvarivi cilj prihvatljivog unutrašnjeg uređenja koje je Alija Izetbegović osmislio u političkom manifestu zvanom „Islamska deklaracija“, i dalje će ostati samo daleki san, ali i zalog nestabilnosti, budućih sukoba i mržnje u BiH.

I dvomilionska glava naroda, na panju, kao amanet.

Izvor: Srpska tradicija i nacionalni interes

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime