Gašić i fenomenologija ohlokratije

1
1090

Nekoliko fenomena, karakterističnih za naš politički i medijski establišment, došlo je do izražaja u aferi „Gašić i seksizam“.

pokret-socijalista-700x393
Gorjana Marinković

Prvi je sirovost i bahatost naprednjačke „elite“. Ne samo ono što je rečeno, već i izraz Gašićevog lica i govor njegovog tela, dok je izricao svoju „duhovitost“[1], najbolja su slika ljudi koji su, naivnošću birača i voljom Vašingtona i Brisela, dobili na upravu ovu državu. Gledajući Gašića, samo jedno pitanje čoveku može pasti na pamet: kada se tako bahate javno, kako li se tek ponašaju i šta rade kad ih niko ne gleda?

Drugi je Vučićeva reakcija kojom je, kao talentovani autoritarac, potvrdio primat u Srbiji. On je, naime, brzom objavom Gašićeve smene još jednom pred srpskim političkim strukturama, ali i pred političkom javnošću, demonstrirao ko je ovde „alfa mužjak“. A kada su delovi naprednjačkog establišmenta pokušali da opravdaju Gašića[2], Vučić je odsečno izjavio da je „odluka doneta i neće se menjati. Ja 50 puta merim pre nego što sečem“[3]. Time je, naravno, još jednom pokazao „ko je glavni“.

Dakako, Vučić kao premijer ima pravo da skupštini predloži smenu ministra (Ustav, čl. 128, st. 6). Ali ministar, po istom članu Ustava, može i da podnese ostavku. U pristojnom parlamentarizmu, u kom se poštuje dostojanstvo svakoga, pa i ministra grešnika, to bi, možda, bilo i najprimerenije.

No, Vučićevim insistiranjem da upravo on smeni „Batu“ – kako ga je zvao prilikom objave svoje odluke – „jednog od mojih najbližih saradnika, mog najboljeg prijatelja, nekog ko brine o mom životu“ i „lojalnijeg saradnika od svih drugih“[4], poslao je jasnu poruku celoj naprednjačkoj nomenklaturi, celoj upravljačkoj strukturi, ali i široj javnosti: „Kod mene nema milosti kad se pogreši! Ali ja, ipak, brinem o onima koji su mi lojalni“.

I dok takva poruka izaziva strahopoštovanje u državnoj birokratiji, jačajući stranački i svaki drugi klijentelizam, ona i te kako prija ušima brojnih „malih autoritaraca“. A upravo oni čine jezgro Vučićevih birača.

Treći fenomen je brzo primirje koje je nakon ovog incidenta sklopljeno između mejnstrim novinara i naprednjaka (odnosno, između dva dela našeg kompradorskog establišmenta).

Gašićev ispad se, naime, desio nekako baš u jeku naprednjačke kampanje protiv Olivere Kovačević, uz rukavce denunciranja i potiskivanja koji se odnose na Slavišu Lekića, pa i na Zorana Kesića.

Da Vas podsetimo:  Od TV priloga ni za pljeskavicu – novinari i profesor radnog prava za UNS o niskim naknadama za medijski sadržaj

Olivera Kovačević se, kao urednica Zabavnog programa Radio-televizije Srbije (od 20. jula 2015. godine), usudila da izjavi „da bi bilo razumno da na informativni razgovor u policiju budu pozvani i urednici TV Pinka i Informera, a ne samo menadžment Kurira“[5]. Ovo, inače sasvim razborito rasuđivanje, naprednjaci su doživeli kao otvorenu pobunu svojih (kako bi valjda oni želeli) medijskih slugu.

Zato su odmah postavili pitanje – kao način javne defamacije pred srpskom publikom, inače ogrezloj u siromaštvu – „kolika je mesečna zarada, ne plata, već zarada, Olivere Kovačević?“[6]. Pošto su čelnici novinarskih udruženja uzeli u zaštitu koleginicu[7], javio se ministar policije, Nebojša Stefanović, da upita: „A šta je sporno u tome da se zna kolika je zarada novinarke Olivere Kovačević?“, i da doda „da u Srbiji treba da vlada pravo i pravda i da će MUP dati svoj doprinos tome!“[8].

Nešto slično se, tih dana, dešavalo i sa Slavišom Lekićem. On je u emisiji TV Pink „Rušenje Vučića – poslednji čin!“, 6. decembra 2015. godine, optužen da je deo „destabilizacije države“, jer je za Vučića rekao kako je „opasniji od Miloševića“, pošto „ne ubija, doduše, još uvek”. Takođe je u istoj emisiji izneta optužba da je Lekić, navodno, imao značajnu ulogu u „medijskoj pripremi“ ubistva Zorana Đinđića.

Konačno, i Zoran Kesić, autor satirične emisije 24 minuta na B92, bio je, tih dana, u središtu javnog zanimanja, jer se ispostavilo da TV B92 okleva (ili uopšte ne želi) da mu produži ugovor i nastavi emitovanje ove popularne emisije[9]. U javnosti je to bio još jedan dokaz cenzure i pritiska na kritičke novinare.

Trebalo bi, međutim, reći da su svo troje navedenih novinara, bez obzira na njihove neosporne novinarske i zabavljačke kvalitete, ipak više predstavnici naše konformističke, „sistemski opslužujuće“ inteligencije – sa osnovnom funkcijom propagiranja evroatlantske ideologije i omalovažavanja svega nacionalnog – nego što su predstavnici autentične kritične javnosti.

Tako je Kovačevićeva, kao voditelj RTS-a, krajnje neumesno izjednačavala Jasenovac sa (zbilja nepriličnim) delovanjem pojedinih sveštenika SPC-a[10] – što je tipično titoistička (a danas drugosrbijanska) navika da se zločini nad Srbima zatrpavaju kontra-pričom o „srpskom nacionalizmu“; ili se pak „zgražavala“ nad činjenicom da je Srbija u MOK-u naslednik Jugoslavije[11] (iako je Jugoslavija svoje mesto u MOK-u dobila upravo kao nastavljač Kraljevine Srbije) – što je, opet, poznata ideologema da je svaka Jugoslavija nužno iznad Srbije.

Da Vas podsetimo:  Novinari NIN-a pokreću novi nedeljnik: Ovo su članovi redakcije koji su dali otkaze

Slična ideologija prisutna je i kod Slaviše Lekića, urednika „pokojnog“ Statusa, mesečnika čija je, valjda, jedina funkcija bila da, kroz nagrade[12], etablira građanizam kao etalon novinarskog mišljenja. Takođe, za satiru Zorana Kesića lepo je primećeno[13] da će se on uvek vrlo duhovito izrugivati vlasti i opoziciji u Beogradu/Srbiji, ali nikada potezima ili predstavnicima Vašingtona i Brisela – dakle, istinskim političkim, pa i ekonomskim, gospodarima ove zemlje.

Taj sukob između – u objektivnom smislu – dve frakcije naše pro-sistemske elite, privremeno je prekinut nakon Gašićevog ispada. Ali, trebalo bi očekivati da se taj konflikt nastavi. Naprednjaci, izgleda, ne mogu da otrpe ni najmanju nezavisnost mišljenja u medijima, pa čak ni mišljenje koje je potpuno u okviru i njihove ideologije (evroatlantizma), samo ako se i za pedalj odstupa od trenutne „partijske linije“.

Konačno, četvrti fenomen koji je došao da izražaja u „aferi Gašić“ reprezentuje Gorjana Marinković, poslanica izabrana na listi SNS-a (kao predstavnica Vulinove stranke). Ona se, dakle, u jeku kampanje za disciplinovanje medija, pojavila na konferenciji za štampu u Skupštini, sa idejom da podrži osudu Kurira. Ali, njen nastup pretvorio se u fijasko. Suočena s logičnim pitanjima novinara – kako to da „Kurir nije dnevni list, već tabloid“, a „Informer to nije“, ona je čitavim diskursom, ali i izrazom lica (videti ovde[14]) – izrazom koji ne može da sakrije užas i mučenje njenog celokupnog nervnog sistema dok smišlja odgovor, demonstrirala nesposobnost da komunicira s novinarima i da artikuliše bilo kakav konzistentan politički stav.

Zašto je ta jadna devojka (r. 1990) simbol današnje degradacije srpskog političkog, pa i društvenog sistema? Ona je, najpre diplomirani komunikolog i navodni stručnjak baš za odnose s javnošću[15]. Kao i gotovo svi pripadnici naprednjačke „elite“, Gorjana je do svoje diplome došla na nekom od privatnih („uveče prelistam, ujutru zablistam“) fakulteta. Ona je dete Megatrenda[16]. Pa, ukoliko osoba, koja je navodni specijalista za rad s novinarima, tako nastupa – nije li to onda i najbolja slika tragičnih posledica privatizacije našeg obrazovnog sistema, koji, eto, sada proizvodi ovakve „stručnjake“?

Da Vas podsetimo:  Medijski senzacionalizam otežava meteorološka upozorenja

No, što je najgore, Gorjana – koju je, zbog izrugivanja najšire javnosti nakon njenog tragikomičnog nastupa, morao braniti i premijer[17], jeste poslanica u Skupštini Srbije. Sada sve vas – koji ste odgledali klip nastupa naše Gorjane – pitam: da li možete zamisliti da bi u bilo kom demokratskom sistemu, i prilikom bilo kojih demokratskih izbora, osoba poput nje mogla biti izabrana za narodnog poslanika? Njena politička nekompetentnost je, rekao bih, toliko očigledna i toliko zastrašujuća da je teško zamisliti da bi ona mogla, u demokratskoj utakmici, pobediti bilo kog protiv-kandidata.

Gorjana se, jednostavno, našla u parlamentu samo zahvaljujući dekadentnom i nedemokratskom izbornom sistemu u kojem se glasa za stranke (partijske liste) a ne za poslanike; kao i zahvaljujući antidemokratskom „sistemu kvota“ koji obavezuje da trećina poslanika – bez obzira na sposobnosti – moraju da budu žene. Taj sistem daje tako apsurdne posledice da svi vide koliko je on loš, ali se on ne menja. Zašto? Ne samo zato što savršeno odgovara liderima naših stranaka, već i zato što imperijalnoj ideologiji odgovara da u skupštini kolonije sedi što više nekompetentnih poslanika.

Da li mislite da Vašington ili London imaju „ružičaste kvote“? Da li mislite da Vašington ili London dopuštaju da im se u parlamentu nađu osobe koje o politici, o nacionalnom interesu, o funkcionisanju države, baš ništa ne znaju?

I tako, „Afera Gašić“ je lepo prikazala sve naše zlo, svu našu nacionalnu propast. Ona je slika srpskog društva. I dobro je da smo je videli. Ako postanemo svesni koliko je sve to pogrešno, možda ćemo probati nešto i da promenimo.

slobodan antonic_0

Slobodan Antonić

Fond strateške kulture

_____________________

[1] https://www.youtube.com/watch?v=MmtGxFFybZc

[2] http://rs.n1info.com/a116463/Vesti/SNS-Novinarka-isprovocirala-Gasica.html i http://www.politika.rs/scc/clanak/345137/Politika/Direktori-tri-fabrike-mole-Vucica-da-zadrzi-Gasica

[3] http://www.novosti.rs/%D0%B2%D0%B5%D1%81%D1%82%D0%B8/%D0%BD%D0%B0%D1%81%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%BD%D0%B0/%D0%BF%D0%BE%D0%BB%D0%B8%D1%82%D0%B8%D0%BA%D0%B0.393.html:580950-Vucic-Gasic-ce-biti-smenjen-veoma-brzo

[4] http://www.blic.rs/Vesti/Politika/612099/PREMIJER-PRESEKAO-Vucic-Gasic-ne-moze-da-ostane-ministar-odbrane-posle-ovakve-izjave

[5] http://www.nspm.rs/hronika/olivera-kovacevic-razumno-bi-bilo-da-su-pozvani-na-saslusanje-i-urednici-pinka-i-informera-a-ne-samo-kurira-sns-%E2%80%93-kovacevicka-da-kaze-kolika-joj-je-plata.html

[6] Isto.

[7] http://www.uns.org.rs/desk/Kurir/35401/smajlovic-o-napadu-sns-na-kovacevicevu-kako-misljenje-novinarke-moze-da-bude-pritisak.html

[8] http://www.blic.rs/Vesti/Drustvo/611731/Stefanovic-Sta-je-strasno-sto-zelimo-da-znamo-kolika-je-zarada-Olivere-Kovacevic

[9] http://www.danas.rs/danasrs/drustvo/kesic_nece_biti_quot24_minutaquot_u_decembru.55.html?news_id=312033

[10] http://www.nspm.rs/hronika/olivera-kovacevic-jasenovac-isto-sto-i-ubistvo-lopatom.html

[11] http://frontal.rs/index.php?option=btg_novosti&idnovost=24235

[12] http://www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2010&mm=01&dd=25&nav_id=406615

[13] http://svetopavlje.blogspot.rs/2015/01/24-minuta-sa-zoranom-kesicem-emisija.html

[14] https://www.youtube.com/watch?v=-6NWJYneXls

[15] https://www.youtube.com/watch?v=odOGMDdv4sE

[16] http://www.otvoreniparlament.rs/politicari/gorjana-marinkovic/

[17]„Vučić je istakao da su o poslanici Pokreta socijalista ovih dana izricane najgnusnije uvrede, mnogo gore od onoga što je rekao Gašić“ (http://www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2015&mm=12&dd=07&nav_category=11&nav_id=1071640).

1 KOMENTAR

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime