„Migrante treba razmjestiti i na teritoriji Republike Srpske, u njoj za njih ima mjesta“ – rekao je Incko 20. juna na konferenciji za medije, prezentujući zaključke dvodnevnog zasjedanja Upravnog odbora Savjeta za implementaciju Dejtonskog sporazuma (PIK).
Gdje nađoše baš njega, čija domovina Austrija je prošle godine saopštila da će migrante sa svojih granica vraćati u Italiju i razbjesnela vladu u Rimu. Ništa neobično! Britanski predstavnici u EU, recimo, u sred bregzita Srbima preporučuju evropsku budućnost. Takve nedosljednosti i kontradikcije Srbe više ne zbunjuju. Doživljavaju ih kao poslovični osioni bezobrazluk Zapada, koji treba ili vještim manevrisanjem eskivirati, ili uzvratiti istom mjerom, zavisno od spoljne konstelacije snaga.
„PRIČAM TI PRIČU“
Stručnjaci za političke komunikacije su zapadnu politiku produkcije sve novih provokacija, koje srpsku politiku guraju u defanzivu, odavno krstili kao „nametanje dnevnog reda“, „pričam ti priču“, „princip Šeherzada“ i sl. Međutim, „međunarodni“ namjesnici u srpskim zemljama znaju da je u politici važno držati inicijativu. Ako hoće da zaobiđu jedan problem, treba ga u zaborav potisnuti novim.
Da se Srbi ne bi prisjetili otetih nadležnosti, vlast u Banjaluci je izložena sve novim i novim zahtjevima, ultimatumima i ucjenama. U posljednje vrijeme su to datum Dana RS, pa promjena imena Srpske, pa Savjet ministara, pa NATO, pa migranti, pa evo sada i policijski rezervisti. Ako nemaju svježe ideje, uvijek je pri ruci nešto oko Srebrenice.
Slično je u Srbiji. Umjesto da uslov dijaloga bude formiranje Zajednice srpskih opština, nametnuli su takse na promet robe, pa je sada uslov dijaloga njihovo ukidanje. U međuvremenu je stigla nova provokacija Made in USA o „uzajamnom priznanju Srbije i Kosova“ kao da se radi dvije države i da „status quo nije održiv na duže staze“. Bilo je to ohrabrenje Šiptarima da opstruišu sastanke u Berlinu i Parizu.
Već prilikom pojave prve kolone migranata na granicama BiH, iz Banjaluke je poslata jasna i precizna poruka: „Migranti će kroz RS moći samo da prođu u tranzitu i za te potrebe nadzora biće formiran rezervni sastav policije.“ Onomad, na rečenoj koneferenciji za medije PIK-a, Incko postavlja pitanje „A zašto duge cijevi i ko će to finansirati?“
Sve zapadne obavještajne službe procijenjuju da se među migrantima nalazi određeni procenat islamskih terorista. Nema sumnje da će oni, tokom dugog putovanja od Bliskog istoka do EU imati dovoljno vremena da u masi svojih izmučenih saputnika, koji se već međusobno masovno sukobljavaju i ubijaju, zavrbuju, radikalizuju i mobilišu za usmjerenu akciju, a onda ni duge cijevi neće biti dovoljno dugačke.
Finansiranje pak rezervnog sastava policije, ili karabinjera, ili TO ili sl. još uvijek je u nadležnosti entiteta i vlast koja najavljuje formiranje sigurno je obezbjedila pare. Izvjesno je da nisu tražene od OHR-a, ali možda će stići iz Srbije, Rusije, Kine, Mađarske ili Bjelorusije. Nismo u ’92. i Srbi danas imaju prijatelje. Srpska možda nema para da podigne bedeme na entitetskoj granici, ali za rezervne policajce, karibinjere, ili teritorijalce već će se snaći.
No, kada smo već kod finansiranja, valjalo bi se upitati: „A ko finansira migrante?“. Stižu organizovano, sa definisanim trasama, umreženim mobilnim telefonima, sa ovećim džeparcem. Kako ukazuje domaći ekspert P. Ćeranić, mađarske službe su otkrile da imaju vođe puta, prevodioce, po 11.000 dolara koji im se uplaćaju u ratama po etapama pređenog puta. Hajde, čik pogodite ime države koja finansira taj biblijski egzodus! SAD su svojim intervencijama na Bliskom istoku i pokrenule migrantski cunami prema Evropi, i nije im padalo na pamet da ih, brojnim vojnim plovilima, koja plutaju po Mediteranu, u nekoliko tura prevezu u Sjevernu Ameriku, gdje „ima mjesta“ na pretek.
TROJANSKI KONJ
Pored kontrole izvora nafte, paralelni ili čak primarni cilj arapskog proljeća bio je i da od naroda EU naprave bezobličnu mješavinu rasa, religija, nacija, kultura, bez nacionalnog identiteta i patriotskih emocija. Jedini identitet treba da im bude radoholija i kupoholija. Naprotiv, Tramp kod kuće podiže bedeme na granici sa Meksikom, koji presijecaju put doseljenika iz Južne Amerike. A uskoro će istjerati i milion ilegalnih imigranata, koji već godinama žive u SAD. Indijanske domorodce su uništili, afroamerikčke robove su tokom stoljeća integrisali. Latinosi su, međutim, brojem počeli da ugrožavaju dominaciju VOŠP-ova. Najprije su svoju anglosaksonsku sestru izvukli iz EU, a onda „lonac za taljenje nacija“ (melting pot) preselili na stari kontinent.
Članice EU su u hroničnoj zavadi o migranstkoj politici. „Novi Evropljani“ (suverenisti) neće muslimanske migrante. „Stari Evropljani“ (globalisti) ih hoće, ali samo onoliko koliko im treba brojem i kvalifikacionom strukturom i tek uz prethodne temeljite bezbjednosne provjere u bosanskom karantinu. Dinamična njemačka ekonomija pedantno kalkuliše koliki joj je priliv jeftine migrantske radne snage potreban ove godine, a koliko će morati da pričeka u migrantskom rezervatu u BiH. Unsko-sanski kanton uz hrvatsku granicu, naseljen muslimanima, već je postao pretijesan pa ga valja proširiti i preko obližnje granice RS.
U Inckovoj prezentaciji zaključaka PIK-a ističe se i da je „suvišno da bilo ko osniva rezervni sastav policije jer bi to pokrenulo negativnu spiralu nepovjerenja u BiH“. Sasvim obratno, nepovjerenje je uzrok, a ne posljedica organizovanja policijskih rezervista RS.
Bošnjaci migrante iz islamskih zemalja doživljavaju kao braću po vjeri od Maroka do Indonezije. Mudžahedini su im stigli u pomoć tokom rata, pa su nagrađeni državljanstvom i postali bošnjački zetovi. Vehabijama su ustupili Bočinju i Maoču da formiraju komune agresivnih fundamentalista. Šeicima iz Emirata jeftino su rasprodali stotine hektara zemlje uz vrelo rijeke Bosne u kantonu Sarajevo, nadomak „zajedničke prijestonice“.
Treba li možda još nešto da se razumije zašto migranti, stacionirani na neodređen roku Republici Srpskoj, ne bi bili nimalo dobro dočekani? Bošnjaci Republiku Srpsku tretiraju kao privremeno okupirani dio isključivo svoje Bosne. A Srbi migrante doživljavaju kao trojanskog konja, odnosno prethodnicu bošnjačke invazije na manji entitet.
DIREKTIVA JE DIREKTIVA
Ambasadori zemalja potpisnica Dejtona, koji čine PIK, vide kroz prozor svojih rezidencija da je „spirala nacionalnog nepovjerenja“ predaleko otišla i bez migranata. A v. p. V. I. se, tokom vremenski neograničenog mandata u BiH, u to uvjerio bolje nego ijedan inostrani faktor. Ali, direktiva je direktiva: on ne sjedi u Sarajevu da učestvuje u kreiranju politike „međunarodne zajednice“, nego da uporno pokušava da je sprovede, bez obzira na rezultat.
Ambasadori PIK-a, sa sve v. p. Inckom, su povodom rezervista, kratko i jasno su rekli: „To treba zaustaviti!“. Pitanje je samo koliko ih sve zajedno, i Sarajevo i Banjaluka danas ozbiljno shvataju. Prvi, zato što ne ostvaruju njihove želje, drugi, zato što su negativno pristrasni. Objektivno, to društvance sve više gubi na političkoj težini, kako zato što su naredbodavci nesložni, zauzeti važnijim poslovima, lišeni novih ideja i demotivisani da nešto mijenjaju, tako i zato što se globalna konstelacija promijenila.
Ali OK! Ako im to spašava obraz i autoritet, ne moraju se zvati ni rezervisti, ni karabinjeri, ni teritorijalci, važno je samo da se tako nešto institucionalno uspostavi. Bez toga, moglo bi se desiti spontano samoorganizovanje naoružanog naroda. Nijedan od serijskih pritisaka ultimatuma, uključivši i MAP, neće biti prihvaćen u Banjaluci i konsenzusom odobren u Predsjedništvu BiH. No, ako samo ostane na toj reakciji na osioni bezobrazluk bez pokrića, Srpska će biti uhvaćena u spiralu odgovora na suvišna pitanja.
Ako je Izetbegoviću dovoljno da BiH i dalje funkcioniše samo u tehničkom mandatu, sa Zvizdićem i sa nekoliko kooperativnih Srba u Savjetu ministara kojima je istekao rok trajanja, zašto bi tek Srbi i Hrvati imali interesa da se bore za formiranje zajedničkih institucija. Naprotiv, to je dobar argument da Republika Srpska preuzme inicijativu.
Njen strateški cilj je rehabilitacija izvornog Dejtona, odnosno vraćanje otetih entitetskih nadležnosti. Pravosuđe, vojska, granična policija, obavještajna služba… – pitanje je samo da li vraćati jedno po jedno, ili sve odjednom. Jer, skupštinska većina u Srpskoj je snažna, a referendum je praktično legalizovan povodom datuma Dana Republike. Ukoliko vrati samo navedeni set nadležnosti, rezervisti, karabinjeri ili teritorijalci neće joj ni trebati. Pitanje je samo procjene trenutka kada to treba preduzeti.
U međuvremenu, „migrantskoj majci“ v. p. V. I. treba odgovoriti da migrante povede svojoj kući, gdje su se oni i zaputili. U njegovoj Austriji ima sigurno dovoljno mjesta i više komfora i posla za te nesrećne ljude, nego u Republici Srpskoj. Ista poruka važi i za ambasadore PIK-a, koji su se, izuzev ruskog, složili da migrante, koji su namjerili u zemlje EU, treba smjestiti u RS i onemogućiti joj da se zaštiti od prisilnog naseljavanja.
Nenad Kecmanović
Izvor: Sve o Srpskoj
Incko misli da je Austrija austrougarska a cela BiH njena kolonija pa se tako i ponasa. Tesko narodu kojem ameri, englezi i germani dele pravdu.
U BiH se svi stranci sem nasih prijateljskih zemalja ponasaju kao da su narodi koji u toj republici zive nedonosencad ili nedao Bog dusevni bogalji pa im treba neki Incko da ih vodi za rukice.
BiH je bila u celini srpska zemlja jedna od najstarijih srpskih teritorija, muslimani su poturceni Srbi i treba to da shvate, nisu nikakvi arapi i turci neznaju cak ni arapski i turski jezik a hoce da budu veci turci od Erdogana kao pokatoliceni Srbi koji su postali najekstremniji katolici koji hoce da bude vece pape od samog pape.
Dok se iz BiH ne oteraju strani ucenjivaci medijatori i Incko tu nema nikakvog napretka.
U svojoj kuci gzda kuce najbolje zna kako da upravlja njome a tudjin je tu samo da rusi i razara.
Kako mogu dusmani biti dobro gospodari?