Neki ljudi stvarno izgledaju normalno… sve dok ne progovore. Već dvadeset godina mi šamaraju uši pitanjima na koje ni Ajnštajn ne bi imao odgovora.
Spikam li francuski? Koju karu imam? Moram li vokati do basa? Jesam li fonala siti? Da li juzam drajer? Jesam li aplajisala za pos’o?
Nisu ovo odlomci iz moje od malena priželjkivane komunikacije sa vanzemaljcima, ovo su samo neki od bisera srbo-ingliša, jezika kanadske emigracije. Da se ne lažemo, i emigracija je klasno jezičko društvo, šarena bašta u kojoj pojedini leptirići vokaju i tokaju, peintaju i delivere. Ali, srećom, sve je više onih ptičica kojima je maternji jezik čistiji od apoteke. Neumorno naručuju i donose iz domovine knjige, bukvare, riječnike idioma i slikovnice ispisane ćirilicom. Širom sjeverne Amerike zaživjele su škole našeg jezika u kojima je djeci jasno stavljeno na znanje da kara nije automobil.
Ali, nije kanadski srbliš moja tema, već jedan mnogo gori – onaj koji se izlegao iz kukavičjeg jajeta u zmajevom gnijezdu.
Često dok obavljam posao na kompjuteru, slušam, i pomalo gleduckam, naše televizijske programe putem interneta.
Ponekad, kao da mi miluju dušu… a ponekad, kao da je narezuju.
Red krtine, red masnoga.
Beogradska emisija – Ljubavna doktorka.
Isidora Bjelica, veoma uspooorenoo i poolakooo ćaska sa svojim gostima na srblišu, razvlači ga bre kao testo u pekari bez struje.
Pa zar i ti, sine Isidora!?
Sa Aleksandrom Janković diskutuje o pokušaju suicida… o tome kako su žene dispousabl. Po difoltu… nude se fejk stvari… a tamo neko potpuno blinka. To je sada fensi, tvrdi uvažena i prelijepa gošća, spisateljica Mirjana Bobić Mojsilović.
Vlasnik modne agencije, Nebojša Grnčarski, priča o najboljem outfitu za jesen i zimu, o bogatom selekšnu i savjetuje djevojke da izbjegavaju kafanski luk.
Mislio je valjda na izgled, ne na salatu!?
Gošće Aleksandra Radović i Ana Stanić – pune oči ljepote… a uši terora.
Isidora ih poziva da se komodaju, a one trepću okicama i pričaju o kontrol friku, fešn spotu, veding šou i lajf kouču. Isidora nadograđuje emisiju sa self pomaganjem i čestitkom jednoj od gošći koja je „uspela da ne izazove hejtere“. Ruben Papian, gost-esoterik, diluje sa smrću, kaže domaćica u svojoj emisiji, a onda se okreće nježnoj balerini Ashen Ataljanc da je pita kako hendluje kada joj beba plače?
Izvinite, nisam upućena – da li se ovakvi programi emituju sa prevodom u Malom Požarevcu i Vrnjačkoj Banji?
Vjerovatno su im razumljivije španske i turske serije od srpskog jezika u kome se klabuje, ide na bekstejdž, vodi računa o hejterima i stajlingu, šopingholičarkama koje su žrtve stratedžig marketinga i selebritima koji su kul?
Hello bre!
Slika je dobra, ali ton je očajan.
Neki tamo kosmopoliti na domaćem asfaltu zvuče isto kao emigranti koji su stigli u Kanadu pravo sa makadama.
Saša V.Ć.
Kanada
Moje cestitke autorki ovog clanka SasiV.C !!! Dala bih joj nagradu za ovaj osvrt na primitivizam pojedinih javnih istupa sa nakaradnim ubacivanjem „englestine “ u nas lepi i cisti jezik ! Uistinu je uzasno slusati kako pojedini ljudi prave lingvisticku papazjaniju ; nisu ni svesni koliko to deluje prosto , ruzno i uvredljivo za svakoga ko voli i postuje svoj narod i svoj jezik !Volela bih da autorka ovog clanka otvori rubriku u Korenima i jos zesce analizira i sece ove pomodare koji nam kvare jezik ubacujuci engleske reci ! Pozdrav !