Hitno nam treba Nacionalna strategija zaštite mentalnog zdravlja

1
2017

Nova Nacionalna strategija zaštite mentalnog zdravlja će, kako je najavljeno, poseban akcenat staviti na edukaciju i prevenciju – kad konačno bude usvojena. Odavno je već trebalo da se nađe na dnevnom redu, budući da ni stara Strategija, za period od 2007. do 2017. nikad nije zaista zaživela, a više se ne može naći ni na sajtu Ministarstva zdravlja. I dok iz Ministarstva već nedelju dana čekamo odgovore na pitanje o tome dokle se zapravo stiglo s izradom nacrta i šta će sve obuhvatiti, o očekivanjima stručne javnosti po pitanju ove teme razgovarali smo s Dragicom Jovišević, psihološkinjom iz Instituta za javno zdravlje Vojvodine.

Festivalom mentalnog zdravlja ovaj Institut već nekoliko godina u Novom Sadu obeležava 10. oktobar, Svetski dan mentalnog zdravlja, okupljajući na desetine ustanova i organizacija koje se bave unapređenjem i zaštitom na ovom polju. U sklopu ovog događaja se sad već tradicionalno pokreću važne društvene teme, preispituje se položaj teme mentalnog zdravlja u društvu, a građanima se nudi podrška kroz brojne besplatne psihološke i kreativne sadržaje. Sve to bi valjda trebalo da bude uključeno i Nacionalnom strategijom zaštite mentalnog zdravlja, ali i mnogo više od toga…

– Mentalno zdravlje je izrazito kompleksna tema, koja je u polju interesovanja različitih disciplina i profesija, a tiče se suštinske teme čoveka i njegovog života. Kada različite discipline govore o mentalnom zdravlju često ga sagledavaju na vrednosno drugačiji način, pa neretko imamo neslaganja oko toga šta je mentalno zdravlje, a šta mentalni poremećaj. Moj utisak je da je na terenu i dalje prisutan uglavnom medicinski model koji se bavi dijagnostikom bolesti i njenim lečenjem i posmatra čoveka kroz ove dve kategorije – prisustvo, odnosno odsustvo mentalnog poremećaja – ističe Jovišević.

Dakle, imamo situaciju da živimo u zemlji u kojoj su psihički poremećaji drugi najveći zdravstveni problem, a gde je i dalje „blam“ zatražiti pomoć. Gde se upire prstom u bolest, a ništa ne radi da bi se sačuvalo zdravlje. I koja već godinama nema nikakav plan na nacionalnom nivou kako to da reši.

Stara Nacionalna strategija zaštite mentalnog zdravlja bila je predviđena za period od 2007. do 2017, ali ni ona nije sprovedena do kraja. Od tada se na tom planu ništa nije dešavalo.

– Pozitivni, vidljivi rezultati realizacije ove Strategije su svakako pokretanje centara za mentalno zdravlje i drugih usluga mentalnog zdravlja u zajednici. Iz razgovora sa stručnjacima koji su učestvovali u razvijanju usluga mentalnog zdravlja u zajednici, zaključujem da je njihova održivost na „staklenim nogama“, a da početni entuzijazam ovih stručnjaka, polako ali sigurno jenjava jer je sistemska podrška izostala. Iako ovakve usluge pokazuju sjajne rezultate u pravcu unapređenja kvaliteta života osoba koje imaju probleme mentalnog zdravlja, za njihovu primenu i sprovođenje potrebna su značajna finansijska sredstva, obučen kadar, prostor i nova radna mesta – objašnjava Jovišević.

Da Vas podsetimo:  Saopštenje povodom godišnjice stradanja Srba u agresiji hrvatske vojske na RSK u avgustu 1995. godine („Operacija Oluja“)

U međuvremenu, situacija se promenila toliko da je teško da bi stara Strategija i mogla da je „pokrije“. Novo vreme, novi ritam života, stresovi, krize, tranzicija… Sve to učinilo je ljude još ranjivijim. Gotovo svakog dana čujemo za neko samoubistvo, prema podacima Instituta za javno zdravlje Srbije „Dr Milan Jovanović Batut“, čak 5 do 10% naše dece i adolescenata ima skrivene simptome depresije i postaje jasno da je nova Nacionalna strategija zaštite mentalnog zdravlja i više nego neophodna.

– Čini se da opšta javnost, a i donosioci odluka, sve više uviđaju značaj brige o mentalnom zdravlju. Rešenja koja oni vide su često pojednostavljena, međutim, taj talas interesovanja obavezuje struku da se oglasi, aktivira i uključi u sprovođenje promena u oblasti mentalnog zdravlja… Bilo bi važno da nova strategija uzme u obzir i socijalne činioce mentalnog zdravlja; iako je važno senzibilisati ljude da se jave stručnjacima za pomoć, to nije dovoljno. Naše mentalno zdravlje zavisi i od društvenih činilaca odnosno od toga u kakvom okruženju živimo, kakve su društvene vrednosti, doživljaju pravde i poverenja u druge, uslovima rada, da li smo diskriminisani, odbačeni od strane društva, kao i kakav je kvalitet naših socijalnih relacija, koliko imamo socijalne podrške. Kada kažemo pojedincima da je dovoljno da se jave lekaru, mi prebacujemo odgovornost na pojednica za nešto što bi trebalo da bude društvena briga o mentalnom zdravlju – smatra Jovišević.

Nova Strategija bi, prema njenim rečima, trebalo da unapredi međusektorsku saradnju u ovoj oblasti, a posebno da se poveže za sektorom socijalne zaštite i obrazovanja.

– Zanimljiv primer dolazi iz oblasti Zapadne Laponije u Finskoj koji se kasnije proširio i na mnoge evropske zemlje i SAD. Radi se o pristupu „otvorenog dijaloga“ koji se primenjuje kod osoba u krizi, najčešće psihotičnog karaktera, gde, pojednostavljeno rečeno, tim terepeuta odlazi u kuće osoba u krizi i podstiče dijalog između članova porodice. Oni primenjuju pristup sistemske porodične terapije, teorije dijaloga i socijalnog konstruktivizma. Rezultati koje ovakav pristup pokazuje su nezamislivi za naš kontekst: na primer, oko 75% onih koji su imali psihotično iskustvo vratili su se na posao ili studije u roku od dve godine, a samo 20% njih još uvek uzima lekove nakon dve godine od psihotične epizode.

Sigurno je da ima još dobrih primera na koje se treba ugledati, međutim, da ovog puta ne bi sve ostalo samo na papiru, treba osmisliti strategiju i akcioni plan koji će zapravo moći da profunkcioniše u srpskom društvu sa svim njegovim specifičnostima.

Da Vas podsetimo:  Preti li Srbiji prekid evropskih integracija

– Neki od izazova koje predviđam su svakako pomirenje različitih pristupa, nepristupanje jednostavnim rešenjima, motivisanje struke na promene. Potrebno je obezbediti više radnih mesta i ozbiljna usavršavanja kako bi moglo da dođe do promena koje predviđa ili će predviđati nova Strategija. Ono što mi se čini kao poseban izazov je unapređenje mentalnog zdravlja u manjim sredinama. Ja radim u Novom Sadu i moja perspektiva je sigurno iskrivljena. Novi Sad se kao zajednica poslednjih godina dosta aktivirao na ovom polju. Na primer, mi imamo Centar Srce koji se bavi prevencijom samoubistva i podrškom osobama u emocionalnim krizama, imamo više udruženja koja su pokrenula besplatna (ili uz minimalnu participaciju) psihološka savetovališta za opštu populaciju, mlade, LGBTI populaciju, zatim interdisciplinarnu mrežu stručnjaka iz oblasti mentalnog zdravlja, Festival mentalnog zdravlja… Često se pitam kako žive ljudi u manjim sredinama koji nemaju ovakve usluge, i koji nisu ni na koji način senzibilisani da je briga o mentalnom zdravlju jednako važna kao i briga o fizičkom zdravlju.

Sa ciljem da doprinesemo tome da se patnja od depresije i drugih mentalnih poremećaja, kao i njihovo lečenje, isteraju iz mraka u kom ih većina i dalje čuva, NOIZZ je, u pet zemalja u kojima postoji franšiza, pokrenuo međunarodnu kampanju #NOTJUSTAMOOD. U narednim mesecima ćemo razgovarati sa ekspertima i onima koji pate od ovih poremećaja, objavljivaćemo intervjue i ispovesti ljudi iz Srbije, Poljske, Nemačke, Slovačke i Mađarske, nadajući se da će ove priče pomoći, jer je spas samo jednog ljudskog života vredniji od svega drugog.

Ukoliko želiš da i tvoja priča bude objavljena, opiši nam svoje iskustvo borbe sa depresijom ili opiši priču svog prijatelja i pošalji nam je na adresu notjustamood@noizz.rs ili je podeli na društvenim mrežama sa oznakom #notjustamood


KAKO POTRAŽITI POMOĆ

Ako nisi siguran kome se obratiti za pomoć, a bojiš se da možda patiš od depresije, postoje brojne mogućnosti za dijagnostiku, pomoć i, ukoliko je potrebno, lečenje.

Za početak, imaj na umu da je tvoj lekar opšte prakse u mogućnosti da te uputi stručnjaku za mentalno zdravlje i konsultovanje s njim je prvi korak ka lečenju. Ipak, ukoliko iz nekog razloga ne možeš tim putem, u nastavku su navedena mesta i ljudi koji te mogu uputiti ili koji pružaju dijagnostičke i terapijske usluge za depresiju.

– Stručnjaci za mentalno zdravlje kao što su psihijatri i psiholozi

– Klinike i Centri za mentalno zdravlje

– Klinički socijalni radnik

– Psihijatrijska bolnica sa odeljenjima i ambulantom

– Ambulanta državne bolnice

– Privatne klinike

Da Vas podsetimo:  Jasenovcem ne smiju da se bave diletanti

– Lokalna medicinska i / ili psihijatrijska društva

PRVA POMOĆ

Psihocentrala

Crnogorska 2/16, Savski Venac, Beograd

Telefon: 064 2288885

Email: kontakt@psihocentrala.com

Psihocentrala je psihoedukativna organizacija nastala zalaganjem grupe profesionalaca i entuzijasta okupljenih oko zajedničkog cilja da unaprede mentalno zdravlje nacije. Na sajtu https://www.psihocentrala.com nalazi se spisak institucija u Srbiji koje koje imaju zaposlene lekare specijaliste psihijatrije ili neuropsihijatrije, pomoć pri izboru psihoterapeuta ili psihologa, kao i „prvu pomoć“ u borbi s depresijom.

Centar Srce

Telefon: 0800-300-303

Email: vanja@centarsrce.org.

Centar “Srce” sa sedištem u Novom Sadu je volonterska, nevladina, neprofitna organizacija koja se bavi pružanjem emotivne podrške osobama u krizi i prevencijom samoubistva. Radno vreme je 17 do 23, svi pozivi su anonimni i pomoć je besplatna. Na sajtu www.centarsrce.org, se može naći dosta informacija i za osobe koje razmišljaju o samobistvu i za one koji žele nekom da pomognu, a postoji i android aplikacija centarsrce koja služi kao podrška, ali sadrži i lični plan podrške.

Klinika za psihijatrijske bolesti Dr Laza Lazarević

Višegradska 26, Beograd

Centrala 011/3636400

Nacionalna SOS linija za prevenciju samoubistva

Telefon: 011/7777000

Nacionalna SOS linija za prevenciju samoubistva otvorena je ove godine u Klinici za psihijatrijske bolesti Dr Laza Lazarević. Na telefonski broj 011/7777000 mogu se javiti oni koji pomišljaju na samoubistvo ili njihova porodica, a sa njima će razgovarati stručnjaci iz oblasti mentalnog zdravlja – psihijatri, psiholozi, socijalni radnici. Svi pozivi su anonimni.

Institut za mentalno zdravlje

Palmotićeva 37, Beograd; telefon: 011/3307 500

Paunova 2; telefon: 011/2666 166, 011/2664 555

Institut za mentalno zdravlje je visokospecijalizovana ustanova koja obavlja bolničku i vanbolničku delatnost iz oblasti zaštite i unapređenja mentalnog zdravlja, psihijatrije odraslih, psihijatrije razvojnog doba, psihijatrije starih osoba, bolesti zavisnosti, neuropsihologije, epileptologije, kliničke neurofiziologije i psihofarmakologije. Pravo na lečenje na Institutu za mentalno zdravlje imaju svi građani Republike Srbije, a minimum neophodne dokumentacije koju je potrebno imati je:

– overena zdravstvena knjižica,

– uput za specijalistički pregled od lekara nadležnog Doma zdravlja.

– za pacijente koji nisu iz Beograda, uput mora biti overen od strane nadležne komisije.

Specijalistički konsultativni pregledi bolesnika sprovode se svakog radnog dana, na dve lokacije, u Institutu za mentalno zdravlje u Palmotićevoj 37 i u Paunovoj 2, od 8 do 20, bez prethodnog zakazivanja, ali uz obavezni prethodni uput lekara opšte prakse beogradskih opština ili lekara specijaliste psihijatrije drugih regiona Srbije.

Hospitalno (stacionarno) lečenje bolesnika u Institutu za mentalno zdravlje sprovodi se na kliničkim odeljenjima (Palmotićeva 37) ili u dnevnim bolnicama (Palmotićeva 37 i Paunova 2) uz neophodan uput regionalnog Zdravstvenog fonda o odobrenom bolničkom lečenju.


Ana Kalaba
Izvor: Noizz.rs

1 KOMENTAR

  1. Nacionalna strategija zaštite mentalnog zdravlja – novi predsednik, evropske plate( cene su vec takve), domaca proizvodnja, nema rijalitija, ocuvanje i postovanje porodice i tradicije. Vrlo jednostavno- izbaciti sve uvezene nazovi vrednosti.

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime