Hladni rat i Srbija

Američko-srpska Tajna konvencija

1
1516

Balkan je definitivno dosegao vrhunac geostrateškog značaja Novog hladnog rata, stavljajući se na „liniju fronta“ između unipolarnog i multipolarnog svijeta. Nedavnim dolaskom na Balkan stručnjaka za promjenu režima i arhitekte regionalne destabilizacije, Viktorije Njuland, SAD su se ponovo vratile na mjesto zločina, i malo je vjerovatno da će se mirno povući bez odbrane svojih strateških interesa, braneći ih svim raspoloživim sredstvima.

nuland-vucic-Tanjug-Vlada-Srbije-Slobodan-Miljevic
Alek Vučić sa svojom vlasnicom

S druge strane, još je manje vjerovatno da će Rusija podviti rep i propustiti istorijsku priliku da povrati vrijednosti multipolarnog svijeta, povrati tradicionalni uticaj među slovenskom braćom i da energetski ovlada tim uvijek spornim prostorom.

Objektivno govoreći, SAD trenutno „vode“ na Balkanu, preko svojih lokalnih relativno dominantnih medija i organizacija civilnog društva (NVO). S druge strane, radikalni prozapadni pogledi, kako NVO, tako i vladajuće elite u Beogradu i Sarajevu, ne odražavaju osjećanja većine građana, posebno srpskog stanovništva. Čak i mnogi, koji su prema vladinim anketama navodno za EU, nisu spremni da stanu na stranu NATO i ratuju protiv braće Rusa.

Nalog iz Vašingtona

Računajući na pomoć američkog velikog Prijatelja u Beogradu, Viktorija Njuland je nedavno posjetila i taj grad, da zajedno i ozbiljno zaplaše neposlušne vladajuće elite u Banja Luci i Skoplju. Raskid svih veza sa Rusijom, priznavanje Kosova, odricanje od Republike Srpske, hitno priključenje NATO-u, energetska zavisnost od Zapada (oslanjanje na energetska postrojenja na ostrvu Krku), samo su neke od uputa Tajne konvencije predočene Beogradu. Američka prijetnja o izazivanju mogućih novih sukoba je nedvosmislena: “Ovaj region rizikuje da ponovno postane plijen mržnje i stranog uplitanja, koji su toliko puta donosili samo tugu…”, kaže, između ostalog, u svom govoru gospođa Njuland.

Da bi dovele u red i oborile na koljena Republiku Srpsku, Makedoniju i, eventualno nepredvidivu srbijansku elitu, SAD su poslale Njuland da na Balkan odnese politički nalog, podijeljen u tri osnovna dijela: prvo, natjerati problematične političke elite na kapitulaciju; drugo, na čelu sa Hrvatskom kao energetskim čvorom i zamajcem – pokrenuti i održavati regionalni razvoj (neka vrsta Jugo-ropstva, vođenog Hrvatskom).

I, na kraju – treće; očistiti sve političke elemente koji se protive zapadnim unipolarnim vrijednostima, na prvom mjestu – neoliberalnom sistemu slobodne trgovine i tržišta. Iz govora gospođe Zamjenika se može zaključiti da „neposlušna“, i od Rusije podržana Banja Luka, predstavlja Zapadu najveći problem na Balkanu. Predsjednik RS je, prema zapadnim medijima, a poslije Miloševića, najviše kritikovan Srbin u istoriji. Oni, koji dobro pamte zločine Zapada na našim prostorima, ovakva „reklama“ predsjedniku RS je sasvim dovoljan razlog da mu daju bezuslovnu podršku.

Da Vas podsetimo:  Novi NATO novi ratovi: Kako su Srbi spasili NATO

Promjena političke svijesti u Srpskoj

Najavljeni referendum u RS, o sudu i tužilaštvu u BiH, koji su još u vrijeme relativno slabe Rusije, neustavno nametnuti od strane Visokog predstavnika, posebno je izazvao bijes u Vašingtonu, Berlinu, pa i Beogradu. Iako je Srbija „garant“ Dejtonskog sporazuma – Ustava BiH, beogradska vlast se drznula da stane na stranu Zapada, dok je uvijek vjerna Rusija, podržala ustavno pravo jednomilionskog naroda Srpske da se slobodno izjasni o svojoj sudbini.

Slično dešavanjima oko referenduma, desilo se i sa dugo pripremanom britanskom deklaracijom o nedokazanom genocidu u Srebrenici. Zbog svojih poznatih interesa, beogradska elita nije htjela da traži pomoć od Rusije, čuvajući se zamjeranja Zapadu. Međutim, RS nije čekala sa glavom na panju. Pokrenula je hitne diplomatske aktivnosti i izgleda da su napori predsjednika RS, prilikom njegovog boravka u Petrogradu i razgovora sa najvišim zvaničnicima RF, ipak urodili plodom.

Naime, iako ne prestavlja članicu UN, predsjednik RS je zamolio zvaničnike Rusije da ta stalna članica SB uloži veto na britansku pakost. Izgleda da su se molbe isplatile! Uvijek vjerna i pravedna Rusija, nije se povinovala željama Zapada i beogradske vlasti. Rusija je odlučno odgovorila zapadnoj diktaturi sa NJET.

Iako gospođa Njuland to nije direktno rekla, sve njene kritike usmjerene su protiv Republike Srpske, čija ustavna autonomija predstavlja najjači bedem formalnom uključenju BiH u evro-atlantsko, pod stalnim pritiscima, sastavljeno društvo. “RS dovodi u pitanje jedinstvo države BiH.”, izmišlja Njuland. Dokle god RS ostaje autonomna i nastavlja da koristi svoje ustavna prava u okviru BiH, ta zemlja, kao cjelina, nikada ne može postati dio EU, niti NATO-a.

Zbog svog otpora, suverenitet RS i njeni legalno izabrani predstavnici se stalno osporavaju, kako od Zapada, Beograda, tako i od lokalne odnedavno pro-zapadne i beogradskoj Marioneti vjerne opozicije. Optužbe su pripremljene u Vašingtonu, pripremljene su po jednom obrascu, plasirane, a zatim marionetama poslane na širenje u javnost.

Da Vas podsetimo:  Srpski dug zahvalnosti Zoranu Milanoviću

Navodno, prema optužbama, vlast RS promoviše svoje stranačke interese. Možda je i to dio istine, ali zar je to važnije od samog uništenja Srpske!? Stvarne namjere kreatora NSP je represija prema Republici Srpskoj, njeno uništenje, ili, u najboljem slučaju i u prvoj fazi, svođenje na političku ljušturu i, nažalost, sve to uz pomoć beogradske elite i slabe i obezglavljene opozicije u Srpskoj.

Smišljen, namjeran i pogrešan prikaz situacije u Srpskoj, samo je puka priprema alibija za podgrijavanje sukoba i opravdanje za buduće represivne napade – neopravdane ofanzive protiv Srpske. Kao prvi „operativni“ korak biće pokušaj smjene njenog posjednika!? Ako Republika Srpska ostane uspravna i nastavi legalno braniti svoje interese u ustavnom okviru BiH, Njuland je najavila pogubne poledice po taj uvijek napadan entitet.

Na čijoj strani je bio, i koju je ulogu imao predsjednik vlade Srbije, nije teško pogoditi. Doduše i najvažnije, i Rusija je rekla svoje – podržala je odluku Skupštine Republike Srpske o raspisivanju referenduma o sudu i tužilaštvu BiH.

Na nesreću za budućnost srpskog naroda, oko sva tri gore pomenuta cilja Vašingtona, političke elite u Beogradu i Banja Luci stoje na dijametralno suprotnim stajalištima. U Beogradu, srbijanska elita je bezuslovno okrenuta Zapadu, EU i članstvu u NATO-u. S druge strane, politika Banja Luke je zvanično i već od 2007. potpuno vezana s Moskvom, kako političkim, tako i ekonomskim vezama.

„Prednost“ Beograda je u tome što ima potpunu podršku Zapada – sve poluge birokratske moći, da se riješi „desnog smetala“ – vlasti u Banja Luci. Upućeniji već mogu prepoznati neke aktivnosti na tom planu; što javno, što tajno.
Ovakav politički jaz među srpskim političarima, nije zabilježen u srpskoj diplomatiji, izuzimajući kratku epizodu politike Milana Obrenovića i njegove poznate Tajne konvencije (Tajna konvencija je dokument potpisan 28. juna 1881. godine između Kneževine Srbije i Austrougarske monarhije).

Na pitanje da li će se naći rješenje u premošćavanju ovolikih razlika Beograda i Banja Luke, i kakav će biti ishod ovakvih suprotnosti, sumnjam da neko ima pravi odgovor, čak i planeri sukoba!? Geografski gledano, malo je zbunjujuće da je istočni dio srpstva – Beograd, okrenut Zapadu, a zapadni, Banja Luka – se drži „strogo“ Moskve.

Da Vas podsetimo:  EU je prokleti izbor, a Kosovo i Metohija Bogom blagosloven

Još neki detalji

Što se tiče ostalih „obaveza“ iz Tajne konvencije, odnosno obaveza preuzetih u ime Srbije, one se kreću od promjene Ustava i izbacivanja preambule o „Kosmetu kao neotuđivog dela teritorije…“, formalnog priznanja Kosova, uništenja RS, do potpunog okretanja leđa Rusiji. Krajnji cilj je da Srbija postane vjerni satelit Zapada, otklanjajući svaku sumnju o dvostrukoj igri. U takvom scenariju, RS ne bi ni postajala; Beograd ne bi imao više glavobolje sa nestašnim Prekodrincima.

Sva ova rašomonijada je, u stvari, veliki ulog Velikih. Glavni ulog na ovoj balkanskoj Velikoj šahovskoj tabli je energetski rat Velikih. Energetski, a time i politički, ekonomski i svaki drugi uticaj. Rusi ne odustaju da se preko Balkana energetski dokopaju centralne i zapadne Evrope. Američki energetski adut su buduća postrojenja na ostrvu Krku – Hrvatska, a mreža „tokova“ bi se razgranala po cijelom prostoru Balkana.

Scenario Obojene revolucije u Makedoniji je počeo da se realizuje u maju ove godine, ali se još nije završio. I neće, sve do pod pritiskom dogovorenih prevremenih izbora u aprilu 2016. Da li će se nastaviti „revolucija“, zavisiće od toga hoće li Zapad uspjeti da „dovede na vlast svoje marionete“; dakle, današnju opoziciju.

Srbija i Makedonija su se, slučajno ili ne, našle na „liniji vatre“, zaključak je koji je prije koji mjesec izrekao američki državni sekretar Keri (John Kerry).

Po Konvenciji, Njemačka bi šefovala cijelim Balkanom, u ime Vašingtona, a Hrvatska bi šefovala samo bivšim JU republikama, u ime Njemačke; ovaj put koristeći energente, a ostavljajući sredstvo genocida za nemirnija vremena. Eto, nakon vjekova čežnje, Njemačka bi konačno kontrolisala Balkan, opet ne sama, nego zaštićena „k’o međed“ od do sada najmoćnije sile u istoriji čovječanstva.

Milenko Višnjić

Srpski kulturni klub

1 KOMENTAR

  1. Odlicna analiza. Pitanje je samo, da li Srbija i srpski narod imaju dovoljno snage i volje, da sprijece ovaj pogubni scenario. Nema sumnje, da je apsolutno potrebno ukloniti sve one, koji rade protiv interesa vlastitog naroda. A to su vlada i pretsjednik republike Srbije.

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime