Hoklica

0
881
Goran Trifunović / Foto: printscreen (gminfo.rs)

„Reših da se ženim“… Mislim, niti sam bio mlad, niti sam ubedjen da sam JA rešio, ali, drugi neki dogadjaj vezan za moje svadbeno veselje je ovoga puta u prvom planu. Na prste jedne ruke se mogu izbrojati oni koje sam pozvao, a nisu došli. Ipak, sve ih je nadmašio jedan, ispostaviće se, poznanik, koji je svoj nedolazak na svadbu opravdao rečima da „istog dana ima veselje kod jednog mnogo jakog čoveka, kojeg mora da ispoštuje“. Znači, kod „jakog“ na poštovanje i poklonjenje, a „sirak“ nek se raduje i veseli sam za sebe.

Elem, da li naučeni ponašanjem državnog rukovodstva, a potom sistemom koji silazi na dole, ali, nikada, baš nikada, neprepoznatljivom mantrom za Pranjance, i meštani naših sela su počeli da se ponašaju u skladu sa napred navedenim, a novouvedenim pravilima ponašanja, a to je da se družimo samo sa onima koji su poznati, trenutno jaki i još trenutnije priznati, dok se dojučerašnji prijatelji, braća i kumovi bacaju u „maglu zaborava“. Da li će se razdaniti? Oooo… Itekako jasno i itekako brzo.

Skinuće narod veštačku kataraktu sa očiju, oni pošteniji će se izvinjavati što su bili takvi, oni drugi će osećaj sramote nabijati duboko u dušu, nadajući se da ga niko neće primeniti, a daj Bože da se svi zajedno smeju onome što je iza njih.

Ono što je samo do nas, to je da ponovo dodjemo u situaciju da naši predstavnici u Milanovac ne idu po mišljenje, niti da poslušno sede u hoklicama dok im se dele olovke, već da se cela „Takovska“ ulica zatrese od pranjanskih koraka, još kada ista prodje Srčanik, da se odmah na stolove stavljaju novi čaršafi, iznosi najbolje posluženje, a izneti zahtevi se ispunjavaju pre nego što se naši predstavnici vrate u Pranjane.

Da Vas podsetimo:  Jaruga kao sudbina

Sada? Sada ćutimo i čekamo kao osudjenici na smrt što za svako jutro misle da im je poslednje, dok se u ko zna kojim kuloarima (mislim, zna se i to jako dobro, ali, da ne pridajemo značaj onima koji će uskoro postati bivši) neko, ko se poslednjih godina toliko zaimao da pojedincima može ispred nosa da maše kesom sa dukatima, dok nama ostaju „mrvice sa gospodarevog stola“, i još nas uporno ubedjuje da on nama čini uslugu.

Nemojte nam više pomagati, molimo vas. Dok smo sami mislili o nama, imali smo svega. Sad, kad „NEPRANJANCI“ misle o nama, mi nemamo ni lekara, ni zubara, ni distribuciju, ni radnika, ni fabrika, ni školu… Trenutno, neodoljivo podsećamo na stari Rim, gde je glavno bilo „hleba i igara“, s tim što je hleb sve crnji i tvrdji, dok su igre sve manje narodne, odnosno, narodne su utoliko da su pošteni i radni seljaci, postali gladijatori za zabavu bogatih, a ulogu lavova igraju hijene, kurjaci i ostali lešinari.

Svetina će dobiti svoju kratkotrajnu zabavu, tokom koje će zaboraviti na sve svoje probleme, bogati će, takodje, dobiti svoju kratkotrajnu zabavu, kao i klicanje mase…

Ipak, šta stvarno dobijamo od svega toga? Zaboravljamo ko je ko, ko je kakav, ko gde pripada, ko se sa kim druži, ko sa kim ima šta da priča, ko sa kim sedi u kafani, ko nije poželjan u nekom, a ko ni u jednom društvu… Tako će nam biti sve dok Pranjanci sede, kao zadnji poslušnici, u nekoj hoklici, pred lažnim veličinama, pred ljudima koji ni po čemu ne bi trebali da budu bitni za naš kraj, pred onima koji nas ponižavaju, koji su nam se, do skoro, smejali iza ledja, a sad su, evo, počeli i u lice. Uskoro će, sasvim sam siguran, hteli- ne hteli, Pranjanci pokazati svoje pravo lice, lice prkosa, inata i liderstva. Odgurnuće hoklicu, lupiti šakom o sto i reći „Dosta!!!“. Zbog sebe, ali i zbog svih vas, ostalih…

Da Vas podsetimo:  "MUČENICI" SE SLAVE, ALI NE SLEDE!

Goran Trifunović
Izvor: GM info

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime