Huliganska upotreba garde

0
1447
Foto: YouTube Screenshot (Vojska Srbije)

U sredu uveče Crvena zvezda je u Minhenu popila tri laka komada od domaćeg Bajerna. Bilo bi dobro da su posle toga otišli u neku pivnicu i nalokali se kao ugledni dunsteri provincijskog kluba. Ako jesu, to je najviše što su tamo postigli.

Trkači srpskog šampiona ne znaju tri osnovne stvari u fudbalu: da prime loptu, dodaju je ili zadrže. Ali, to je u ovdašnjoj verziji loptanja potpuno nevažna stvar, a i autoru ovog teksta, kao nekadašnjem rekreativcu, možda nije dopušteno da se bavi filozofijom trećerazrednog fudbala. Jer, u ovom je tekstu fudbal samo pomoćno sredstvo za razumevanje depresivne inferiornosti i nadmene gluposti.

Ipak se užas u domicilnom obliku fudbalske igre ne sadrži u igri samoj. Ona pravo govoreći i ne postoji, i nevažna je među istinskim znalcima. Geneza beznačajnosti nastala je posle prirodnog nestanka generacije koja je 91. osvojila Kup šampiona. U raspadu se raspalo sve, vrednost igre je ostala u istoriji, majstori se ovde više ne rađaju, ili nestaju kao nedovršeni pokušaji, ali huligana ima više nego ikada. Huligana, brate, to kažeš?

To su navijači, naša snaga, dvanaesti igrač, pokretački impuls, šovinistički horovi koji se nadmeću u mržnji. „Ubij Šiptara!“, taj se rodoljubivi poklič čuo u centru Bavarije, i naši su divni navijači, srpski nacisti pred minhenskim pivnicama, još jednom pokazali koliko vole svoju zemlju i ne daju Kosovo. Šta bi na takav njihov podvig rekao Marko Đurić, čuvar izgubljenog imanja.

Slom u Minhenu ima svoj epski uvod u slavljenju nečega što ne postoji. Zvezda, kao ugasli mitski simbol nacije zarasle u korov, sa lešinom tenka ispred svog igrališta, jeste neuspeli pokušaj vlasti da sagorelog pokojnika povrati iz pepela.

Na samom vrhu režima je nekadašnji trećerazredni huligan koji se tada slabo snalazio u konkurenciji jačih od sebe. Ali danas je tek, kao operetski državnik, ostvareni nasilnik, kome ima mesta u ovakvom fudbalu. Za tako nemoćnu Zvezdu, takmičenje kao trka najboljih nije cilj. To je samo upad u takmičenje, u kome će patetična autsajderska nemoć biti gornja mrtva tačka jednog projekta. Tada počinje grabež za ozbiljne pare. Tu su, sasvim prirodno, u prednosti najalaviji klupski i državni lupeži i ugledne bitange.

Da Vas podsetimo:  Slova na nadgrobnom spomeniku ćirilicom? NE MOŽE, SKIDAJ!

Na tom mestu se, poput odreda dobrovoljnog vatrogasnog društva, uvodi gardijska jedinica Vojske Srbije, kao počasna četa koja statira u istorijskom uspehu.

Ne bih poštovanog čitaoca previše zamarao smislom postojanja garde, kao ogledne jedinice svake vojske. Ona je njena reprezentacija sastavljena od odabranih stasitih vojnika i oficira besprekornog strojevog izgleda. Simbolični je štit države, njene časti i snage.

Dočekuje i ispraća strane državnike. Učestvuje na paradnim prikazima moći, pokazuje strojeve veštine i egzercirske programe. Valjalo bi da bude elitna u svakom pogledu. Čuva svoj ugled svuda i na svakom mestu. Dužnost je vojnih i državnih organa da taj ugled ne ukaljaju.

Niko nema pravo da mimo zakona i rezolutnih vojnih propisa upotrebi gardu, niti da je ponizi i od nje načini putujuću estradnu trupu za raskalašna slavlja i podsmeh.

Ovdašnji Vrhovni je jedini bivši evropski huligan koji je postao predsednik. Za ostatak sveta se nisam raspitivao. Nije poznato šta je uzvikivao u horu, zaštićen ruljom. Njegovi su radikalni ekscesi bili iznad granica svakog nacionalšovinizma. Mislim da ne postoji dilema da li je prevladao svoje mladalačke ekscese. Prevladao ih nije, ali se preobratio u nešto mnogo gore.

Da li je to važno za priču koja traje? I te kako jeste. Kad je Zvezda upala u Ligu šampiona, gomila koje sebe smatra etalonom rodoljublja, zapala je u kolektivni trans. Kakav uspeh, vreća za golove euforično slavi svoju kontinentalnu beznačajnost.

Ali, to nije dovoljno. Valja učiniti to što niko nije, i što nikada nije bilo. Vlasnik neprejebivog nadmoćnog usahlog uma, odlučio je da se pred herojima, poput medveđe kože, podastre jedinica garde Vojske Srbije.

Pred utakmicu sa Jang bojsom, negde su zajedno sedeli A. Vučić i Z. Terzić. Planirali su put Zvezde. Vrhovni je pokušao da nabroji sve gradove gde će graditi stadione. Setio se da ima proročku moć. Daj mi Zvezdane broj telefona onog malog, ne znam kako se zove? Ne znam ni ja, ali evo ti!

Da Vas podsetimo:  Još jedni prođoše izbori

Sine daj gol! I sin im ga dade. Ništa veće u svom životu nije učinio za njih dvojicu.

Garda srpske vojske je izabrana kao logična prostirka pred nedostojnima. Počasna jedinica za propalu Zvezdu, simbol iste takve Srbije.

Vučić i Vulin su bezobzirno dodatno ponizili vojnike, davno ponižene pre toga.

Zabluda je inače da se svako naređenje mora izvršiti. Stari vojnici znaju pogubnu, nelogičnu, besmislenu vojničku lozinku: izvrši, pa se žali!

Mora se ignorisati naređenje koje vodi u krivično delo i zločin. Ono koje je tupoumno i nesprovodivo. Nalog koji vređa i ponižava, uništava smisao i pretvara jedinicu u rulju.

Ne sluša se zapovest kad onaj koji je sprovodi uoči da je zapovednik neuračunljiv, malouman, pijan, divljačan, jurodiv. Ili je nameran da za zlo upotrebi svoju komandnu poziciju. Ili sve to koristi za promociju svoje lične ideje i privatne stvari, koja profesiju dovodi do nepovratnog etičkog sloma.

Prva dužnost prvog među generalima, bila bi da takvo naređenje odbije po cenu svog položaja. Kad ga prihvati, to više nije karijera vojnika. Sledeći put tražiće mu da garda dočekuje Andreja i Danila, ili vođu batinaških grupa Severne armije. Ili da ispraća Palminu stočlanu jagodinsku delegaciju na brčkanje u Paraliju. Sada je sve dopušteno.

Njegovo je da odluči šta mu je činiti na čelu pokislog i preplašenog Generalštaba, koji je vojsku prepustio opasnim budalama i kriminalcima. Ako ih bude sledio i slušao, sunovratu i propasti kraja nema. Možda bi morao da zna da posle užasa sa gardom ima prava da za trenutak prestane da bude gospodin, ako je to i bio, i otera bandu u 3LPM.

On svakako zna da i te kako ima života i posle vojničke karijere kakva je bila njegova. A nje u ovom času više nema.

Da Vas podsetimo:  Zašto da plaćamo nepatriotski RTS

Tek pošto bi poravnao račune sa njima, mogao bi da postane general.

Ljubodrag Stojadinović
Izvor: Peščanik.net

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime