I zapadni oslobodioci silovali Nemice

0
878

Istoričarka Mirijam Gebhard za „Politiku” objašnjava kako je utvrdila da nisu samo sovjetski vojnici krivi za silovanja pred kraj i posle Drugog svetskog rata

Mirijam-Gebhard.png
Mirijam Gebhard

Frankfurt, Hajdelberg – Uzalud su Katerine V. i njena osamnaestogodišnja ćerka pokušavale da se sakriju kod komšija tog marta 1945. kada je Drugi svetski rat već bio na izmaku. Uzalud, jer su oslobodioci po svaku cenu hteli da „naplate” svoju borbu, te su brzo pretražili svaku kuću u nemačkom mestašcu u kojem su one živele. Kada su ih našli skrivene u ormanu, šest vojnika su izvukli majku i ćerku i na krevetima ih grupno silovali.

I ovo bi možda bila uobičajen opis stotine hiljada silovanja Nemica počinjenih uoči i po padu nacističke Nemačke, a za koje su decenijama uobičajeno okrivljavani isključivo vojnici sovjetske Crvene armije. Međutim, ovo je opis zločina u mestašcu Šprendlinger na krajnjem zapadu Nemačke, a silovatelji su bili američki vojnici.

Posle decenija prećutkivanja, u Nemačkoj su počeli da se čuju glasovi o zločinima američkih, francuskih i britanskih vojnika, naročito otkad je nedavno objavljena knjiga „Kad su došli vojnici” istoričarke Mirijam Gebhard, profesorke na Univerzitetu u Konstancu. Nakon istraživanja dokumenata i razgovora sa žrtvama ona je došla do zaključka da je pred kraj i posle rata silovano oko 860.000 Nemica, od kojih su dve trećine silovali sovjetski vojnici, a jednu trećinu američki, francuski i britanski vojnici.

U razgovoru za „Politiku” profesorka Gebhard objašnjava kako je stručna i laička javnosti reagovala da to što nalazi njenog istraživanja bacaju drugačije svetlo na kraj rata i ulogu zapadnih oslobodilaca.

„Naučnicima je uobičajeno potrebno oko šest meseci da reaguju na knjige koje napišu kolege. Nemačka javnost? Ono što je štampa primetila jeste da krajnja levica ceni moju knjigu. Ali je i krajnja desnica pokušala da je instrumentalizuje. Neke osobe nisu bile oduševljene činjenicom da ja ’relativizujem’ zločine koje počinila sovjetska armija”, kaže ona. „Izgleda da je posebno teško poverovati da nije postojalo sistemsko naređenje Rusa da se siluju nemačke žene.”

Da Vas podsetimo:  Jednoćeliska bića

Ova istoričarka, koja redovno piše i za nedeljnik „Cajt”, objašnjava zašto je posle rata bilo lakše pričati da je samo Crvena armija silovala žene nego dovoditi u pitanje kolektivnu sećanje na zapadne saveznike kao oslobodioce 1945.

„Američka vojska je imala reputaciju da je donela demokratiju i bogatstvo u Nemačku. Mnogi ljudi su im zahvalni, s pravom, jer su oslobodili Nemačku. Dok je Crvena armija već izazivala strahove. Ne samo zbog komunizma već i zbog toga što je Gebels najavljivao da će ta ’niža rasa’ silovati nemačke žene. Tako da je bilo lakše govoriti o zločinima Crvene armije. Kasnije, u toku hladnog rata, to je takođe bilo pitanje toga da političke saveznike nije trebalo kritikovati otvoreno”, kaže ona i dodaje da sada ova tema nije tabu, te da interesovanje medija širom sveta za njenu knjigu ukazuje da je problem silovanja u ratu od globalnog značaja. „Politička javnost je postala znatno osetljivija na ovu temu od ratova u bivšoj Jugoslaviji.”

Na pitanje šta ju je najviše iznenadilo u toku istraživanja, Gebhardova ističe da je najpre bila šokirana činjenicom da su čak i u veoma malim selima u njenom susedstvu, južno od Minhena, mnoge žene silovali američki vojnici.

„Nisam bila pripremljena za činjenicu da je to nacionalno kolektivno iskustvo te generacije. Potom, bilo je još mnogo slučajeva koji su bili veoma tužni, poput jedne mlade devojke kojoj čak nije bilo dozvoljeno da o tome priča sa svojom majkom. Ona je zato sve to opisala u svom dnevniku. Još jedna uznemirujuća činjenica je to da u to vreme nije postao koncept traume, pa čak ni psiholozi i psihijatri nisu znali kako da rade sa ovim ženama. Postoji i jedna stara žrtva na Švarcvaldu koju su grupno silovala petorica francuskih vojnika. Ona je godinama tražila pomoć, ali niko nije znao kako da joj pomogne”, kaže ona i dodaje da ove žrtve nisu uopšte dobro tretirane od nemačkog društva. „Mnoge od njih su morale da žive sa osudom da su ’ljubavnice neprijatelja’. One su bile posramljene time što im se dogodilo. U slučaju da su želele da abortiraju ili da dobiju nadoknadu za decu dobijenu nakon silovanja, morale su da dokažu svoju ’nevinost’. S druge strane, vojnici su bili zaštićeni od svojih nadređenih.”

Da Vas podsetimo:  POLITIKA NAŠA NASUŠNA - PRVI DEO

Profesorka Gebhard kaže da je danas malo žrtava živo i da nema zahteva za odštetu, ali da ona dobija „mnogo mejlova žrtava koje su zahvalne za to što sada prvi put u svom životu mogu otvoreno da govore o tome”. Na pitanje kako objašnjava to da niko nije procesuiran za ove zločine i da su istoričari dugo sve objašnjavali kao rezultat prostitucije ili promiskuiteta nemačkih žena, naša sagovornica kaže da najpre žrtve nisu želele da pričaju o tome.

„To je bila generacija koja je vaspitana da bude bez emocija i veoma čvrsta. Udate žene su takođe želele da zaštite svoje muževe od ovog saznanja. I društvo je želelo da nastavi dalje i nije preuzelo nikakve pravne mere protiv silovatelja. Kasnije je društvo, uključujući i istoričare, moralo da se suoči s zločinima koje su počinili Vermaht i Nemci. To je bio prioritet. A posle toga istoričari nisu hteli da staju na stranu onih sa desnice koji su krivili Sovjetski Savez za brutalnost. Uvek je postojala opasnost od relativizacije holokausta (pričom o zločinima oslobodilaca)”, kaže Gebhardova i dodaje da je tek u poslednjih 15 godina Nemačka počela da se suočava sa svojim žrtvama u toku Drugog svetskog rata.

———————————-

Silovano oko 860.000 žena

Frankfurt, Hajdelberg – Na pitanje kako je došla do zaključka da je silovano 860.000 Nemica, dr Mirijam Gebhard kaže da je to učinila na osnovu izvora u arhivama. „Pronašla sam tačan broj dece rođene nakon silovanja i pomnožila sa 100, jer se smatra da je jedan prema 100 stopa rađanja nakon silovanja. To je samo procena kao takva. Uvek je veoma teško otkriti stvarni broj jer mnoge žene i dalje ćute”, kaže istoričarka, koja je proučavala policijske akte, zvanične statistike o ženama, zahteve za abortuse, zahteve za odštetu za decu napravljenu silovanjem i crkvene izveštaje pojedinih pastora koji su zabeležili muke silovanih žena.

Da Vas podsetimo:  Od Principa i Vučka do Šterbruka i Toronta

Nenad Radičević

Politika

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime