Ima li pravde u Srbiji: Štrajkom glađu u zaštitu deteta

0
1546

Prava dece naročito su ugrožena u situacijama nakon prekida bračnih i vanbračnih veza. Majke vrše zloupotrebu dece, i prava dece ,u cilju zadovoljavanja svojih psihičkih i pravnih potreba. Sudovi, Centri za socijalni rad, tužilaštva, u svom radu podstiču, i pomažu majkama u izvršenju raznih krivičnih dela na štetu dece.

Novosadskoj grupi građana „PRAVDA ZA TATE-i tata je roditelj“ obratio se gospodin dr Vojislav Simonović sa molbom da objavimo njegovu životnu borbu za sopstveno dete.

Prenosimo ovu životnu priču u celosti. Nadamo se da će rezultat ovog životno važnog pitanja biti ono što je najbolje za dete, deca su ipak najvažnija u svemu (bar bi tako trebalo biti, čak i u ličnom odnosu, zakonskim i pravnim aktima i postupcima, državnih i ostalih službenih lica – da se radi U KORIST DECE…). Nadamo se da će nadležna Ministarstva reagovati, pre nego što se uništi još jedan život deteta i oca.

Apelujemo na MUP Srbije, Tužilaštvo za organizovani kriminal da reaguju, preispitaju sve slučajeve i preduzmu sve mere,u skladu sa zakonom i datim ovlašćenjima, jer ovo nije usamljen slučaj.

Pročitajte…

„Ratovao sam protiv NATO-a u ratu koji nisam izazvao 99-te. Da sam poginuo, ne bih ostavio porod… Nisam ni ovaj rat za sopstveno dete izazvao, ali ću rađe poginuti u njemu i za njega, Sina, nego za Kurtu da bi nakon rata Otadžbinu uzjašio Murta! Štrajk glađu, do smrti, za mog sina i moju bolju i pravedniju otadžbinu u kojoj su se KADIJE i JANIČARI ponovo nakotili. Pojedine sudije = kadije, pojedina službena lica unutar CSR = janičari!!!

Dana 1.11.2017. u 18:00 započeo sam štrajk glađu protiv prvostepene presude propraćene privremenom merom kojom mi Sud u Kovačici uz svesrdnu asistenciju CSR „Kovačica“ otimaju jedinog dvoipogodišnjeg sina nakon bezmalo dvoipogodišnjeg zajedničkog staranja o njemu po modelu 7-7 dana.

Trenutno zbog odluke suda oličenog u troje porotnika starosne dobi 60-70 godina, moj maloletni sin je opozvan iz najbolje pretškolske ustanove u Beogradu nakon potpune adaptacije, iz vrtića gde je 13 meseci izlazio nasmejan, srećan, sit i naučen mnogo čemu; odveden je u etnički čistu slovačku sredinu gde niko ne govori srpski jezik (!); odveden je kod preko 11 godina nezaposlene majke koja je takođe i sama delom izdržavana; odveden je kod majke koja nikada za dve i po godine nije dozvolila ocu deteta da dete vidi ali nije ni sama izražavala želju da vidi dete kada je kod oca 7 dana; itd…

Da Vas podsetimo:  Rio Tinto ruši kuće u Nedeljicama, aktivisti sprečavaju, policija na terenu

Nedela CSR „Kovačica“ su preopširna da bi ih nabrajao, pomenuću samo krivičnu prijavu protiv službenih lica Centra koju sam podneo 15.9.2017. godine nakon što su Pokrajinski sekretar, Zaštitnik građan i Komora socijalnig radnika bivali suzdržani ili tek skretničari…

Sudu i Centru podneo sam preko 60 podnesaka u vidu zahteva, prugovora, objašnjenja i izjava objašnjavajući svaki i najmanji detalj slučaj…

Štrajkovali su ljudi da bi se domogli predsedničke fotelje (T. Nikolić), štrajkovali radi isplata zarada i povećanja istih, pa da li je to veći i racionalniji razlog od štrajka zarad interesa deteta i roditeljske, etničke i kulturološke ravnopravnosti. Živi bili pa videli, te potom mom detetu o tome pričali ako časno u borbi izginem?!?! Ni lud ni hrabar, već bez izbora i bez časne alternative.

Postoje ljudi za koje vredi i život dati,tim pre što im to dugujemo, što oni toga vrede i što život bez njih gubi smisao.

Postoje borbe protiv nepravde za koje treba dati život
da se ne bi nikada više i nikome desile ponovo.

O mom štrajku glađu obavešteni su PU Kovačica, Osnovni Sud u Kovačici i CSR „Kovačica“…

Ja sam savršeno miran i spreman da istrajem, većina prijatelja je upoznata da sam odavno spreman na ovakav razvoj događaja, jer se nadležne državne instance oglušuju o moje vapaje tokom procesa koji nisam inicirao niti započeo niti ikada poverovao da iko treći može odlučivati o sudbini deteta umesto samih roditelja ravnopravno…

POENTA je da se suprotstavim nasilnom sudskom procesu vođenom u Kovačici a dirigovanom od Centra u Kovačici tokom koga smo moje dete i ja kao njegov ravnopravni roditelj tretirani kao tričavo džakče krompira a ne kao osobe o čijoj sudbini odlučuju ti potpuni stranci. Odlučuju tako što 100% ignorišu 60 podnesaka oca deteta, detaljne na 500 strana ukupno i analitične, sve pravovremene i DOKAZIMA potkrepljene, te ignorišu SVAKO PITANjE i sve pritužbe koje podnesem tim istim ljudima – strancima koji odlučuju o MOJEM detetu. Znači – zid.

Da Vas podsetimo:  Roditelji optuženi da nisu vakcinisali dete, a BEBA ŽIVELA SAMO SAT I PO!

Oni su deo institucije i može im se šta hoće i kako hoće, pa i da ne odgovaraju za svoje postupke. Ovo je jedini način, na žalost, da se isti NATERAJU, ako je ikako moguće da ODGOVORE na pitanja i objasne svoje delovanje, pre svih pojedina službena lica Centra i članovi sudskog veća, umesto da se skrivaju jedni iza drugih ili iza imena institucija. I da objasne JAVNO. Neka javno kažu da nisam u pravu, mada se svakako ne radi o pravu već o stopiranju instuticionalizovanog otimanja i otuđenja dece od očeva i poziva na nasilje nad porodicom.

Meni niko nije držao sveću kada sam stvarao dete, pa mi neće dete ni otimati, pogotovo ne BEZ OBJAŠNjENjA. A ta objašnjenja ticaće se kompletnog sistema dodele starateljstva nad decom tj. sistema za sistematsko otuđenje dece od očeva i nasilje nad porodicom. Ne smem iznositi KONKRETNE detalje, bar ne za sada, jer je krivična prijava protiv Centra predata OJT u Pančevu nakon što su se o moje prijave oglušili, bili šturi ili ih ignorisali nadležni Pokrajinski sekretar tj. inspektorka koja dela u njegovo ime, Zaštitnik građana i Komora socijalnih radnika.

Dakle, Vojislav Simonović je pre stupanja u štrajk glađu vapio za pomoć u svim nadležnim i relevantnim institucijama. A na kraju o početku i suštini, nisam nasilnik, nisam ženomrzac i nisam želeo ništa više od toga da se staram o svojem detetu, rastem i uživam sa njim, PODJEDNAKO kao i njegova majka to jest žena sa kojom sam dete stvorio svesno i strasno, a potom starao o detetu krajnje odgovorno. Tako je bilo od Dušanovog rođenja. Umesto toga, Dušanu je od najbitnijeg u ovom trenutku i na ovom starosnom uzrastu uskraćena ljubav i uticaj oca, uskraćena mu je najbolja predškolska ustanova u Beogradu i uskraćena mu je mogućnost da priča srpski jezik u zemlji Srbiji. Za sada. Vremenom, postaće mu uskraćeno još štošta.

Da Vas podsetimo:  Roditelji dece iz "Ribnikara" traže da se Veselinu Miliću oduzme odlikovanje

Meni lično, uskraćeno je privremenom sudskom merom sve, jer svaki drugi vikend u mesecu od subote u 10:00 do nedelje u 18:00 tj. jedno noćenje mesečno ne može biti mera detetove potrebe za ocem i svega onoga što je Dušan imao kraj oca od samog rođenja niti dovoljni vremenski interval u kome otac može preliti svoje potencijale u detetovu sreću i napredak.

Upamti, Dušane, sine, upamti, nije važno kolika nas sila napada,
već koliku svetinju branimo!

Nekoć, nejaku Srbiju oružjem branih s najvećim junacima srpskim od najmoćnijih 17 sila sveta, kako sine, danas, da tata tebe ne brani nejaka i nesvesna a ipak heroja neviđena, tebe sine – najveću svetinju moju nemerljivu da branim od dušmanki i bandita potplaćenih od soroša i raznih drugih ološa koji nam u miru porodicu i otadžbinu još grđe rasturaju!…

Braniće tebe tata jer te najviše volim, Dušane sine, rukama golim, rečima umesto mača, smehom umesto plača, životom, čašću i glađu dok imam snage ili me mrtvog na zemlji ne nađu!“

facebookreporter.org / IZVOR: pravdazatate.blogspot.rs

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime